Masakr u Biljanima – Zločin koji ne smije biti zaboravljen
U tišini Memorijalnog centra u Biljanima, selu udaljenom 15 kilometara od Ključa, svake godine 10. jula okupljaju se preživjeli i porodice žrtava kako bi se prisjetili jednog od najtežih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tog dana 1992. godine, Vojska Republike Srpske počinila je masakr nad 260 civila – muškaraca, žena, djece i staraca.
Napad na Biljane bio je planski organizovan. Prema “Uputstvu o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima”, koje je Glavni odbor SDS-a donio još krajem 1991. godine, započela je sistematska kampanja etničkog čišćenja. Dana 10. jula 1992. godine, pripadnici 17. lake pješadijske brigade VRS-a, zajedno s rezervnim i aktivnim policajcima iz Ključa, ušli su u selo. Stanovništvo je izvučeno iz svojih domova, muškarci odvojeni od žena i djece, zatvoreni u prostorije nekadašnje osnovne škole i Doma kulture, gdje su mučeni, a zatim u grupama izvođeni i pogubljeni.
Posebno brutalni zločini počinjeni su u dijelu sela zvanom Botonjići, gdje je ubijeno svih 57 stanovnika iz četrdesetak kuća. Jedanaest starijih i bolesnih osoba spaljeno je živo u štali, dok su dvoje staraca, Behar i Pašo Botonjić, ubijeni u vlastitom domu.
Egzekucije, masovne grobnice i procesuiranje
Do danas je ekshumirano 239 tijela žrtava iz masovnih grobnica Lanište I, Crvena zemlja I i II te iz same grobnice u Biljanima. Mnogi su nakon višedecenijskih potraga konačno pronašli smiraj.
Zapisnik sa obdukcije: strana 70, leš br. 172.: Amila Džaferagić, kći Šemse, rođena 29. februara 1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi. Odjeća: Dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječije gegice sive, pamučne bijele duge gaće, štramplice dječije bijele, melni gaćice i pamučna bijela pelena unutra…
Nađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda…
U zapisniku piše dalje: Likvidirana pucnjem u glavu.
Iako je Haški tribunal otvorio slučaj, a Tužilaštvo BiH vodilo istrage, samo je mali broj odgovornih procesuiran. Među njima je i Marko Samardžija, komandir Treće čete saničkog bataljona VRS-a, koji je 2006. osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.
Tragedija Ključa
Biljani nisu usamljeni. Ukupno je u općini Ključ od maja do septembra 1992. godine ubijeno 612 Bošnjaka i Hrvata. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 ljudi. Ključani kažu da je svako od njih danas “jedna tužna i neotvorena knjiga”.
Obnova i sjećanje
Uprkos svemu, Biljani se vraćaju životu. Obnovljene su kuće, infrastruktura, sagrađena nova džamija i Memorijalni centar, simboli otpora, sjećanja i dostojanstva.
Zločin u Biljanima ostaje crna mrlja na savjesti čovječanstva, a porodice žrtava ne traže osvetu, već istinu i priznanje. Da se nikad i nikom ne ponovi.
akos.ba
