Maline kao društveno-ekonomske parametar

Radne navike su prepoznatljiva odlika pojedinih naroda, među kojima se svakako Japanci ističu.

Jedan od razloga takvog stanja jest činjenica da Japance kroz obrazovni sistem uče da je Japan okružen morima i neprijateljima, da nema ruda i da za uspjeh pojedinaca i države je presudan rad i trud. S druge strane nas u školi uče da je Bosna i Hercegovina najljepša država na svijetu, da imamo jako mnogo resursa, potencijala, ruda, minerala, šuma, rijeka, jezera, ali izgleda da nas ne uče dovoljno da je ljudski faktor presudan za ekonomsku sintezu od resursa do proizvoda.

Loš odnos prema radnim navikama u mnogome je dodatno pogoršala digitalizacija, odnosno izloženost svih slojeva društva negativnim stranama interneta, odnosno društvenim mrežama. Digitalizacija je samo pojačivač već ukorijenjenih društvenih anomalija koje postaju vidljivije i prihvaćenije. Slaba opća pismenost, sklonost ka manipulacijama i populizmu naše društvo čini pravom žrtvom fake news.

Digitalna apatija

Kada analiziramo odnos tri bosanskohercegovačka naroda jesno se vidi prednosti i kvalitet Hrvata u radnoj etici, poduzetništvu, a kod druga dva naroda najizraženija je strah od ulaska u rizik u ekonomiji. Takvi odnosi su rezultirali da su najbolje plate i uslovi rada u kompanija čiji su vlasnici Hrvati bez obzira da li se radi o proizvodnji, trgovini ili uslugama, a da Bošnjaci i Srbi najviše tee “sigurnim” poslovima u javnoj upravi i velikim kompanijama. Zbog toga se najviše negativne energije generira upravo u bošnjačkim i srpskim sredinama, dok bh. Hrvatim visok standard omogućava da svoje slobodno vrijeme troše na vrjednije aktivnosti.

Iskustvo uzgoja malina u Bosni i Hercegovini je pokazalo opću ekonomsku nepismenost našeg društva kroz pojavu masovne proizvodnje određenih poljoprivrednih kultura bez pripreme, analize, strategije. Ta stihija se ogleda i u trgovini i obrtima kroz praksu da kad neko napravi iskorak, otvori objekat koji nudi nešto novo ili drugačije proizvode i uslugu, za jednu sezonu ga kopira desetine pojedinaca željnih zarade preko noći koji se takmiče u obaranju cijena i kvalitete usluge tako da su na gubitku svi.

Prošle godine cijena maline je bila od 7 do 8 KM, ove godine prema dosadašnjim naznakama će prijeći 10 KM. Ovo pokazuje da se ozbiljan, strateški pristup i u poljoprivredi isplati, a da oni koji nemaju radnih navika nisu spremni igrati utakmice u više sezona, odnosno trčati maraton.

Malinada – brend Sandžaka

Naravno, promjena cijene malina pokazuje i njenu nepredvidivu ćud na svjetskom tržištu, ali i slabost države da uredi poljoprivredu i tržište. Nije uspjeh izvesti maline u vrijednosti 50 mil. KM nego iskoristiti malinu kao sirovinu za masovniju konditorsku proizvodnju čime bi se smanjila ovisnost o stranim tržištima, a povećala zarada i izvoz.

Kad je u pitanju domaća prerada maline imamo u Sandžaku, odnosno Novom Pazaru izuzetno uspješan primjer razvoja domaćeg brenda malinada koja je postala dio tradicionalne ugostiteljske ponude.

Ono što se u Bosni desilo sa malinama u Hercegovini je bilo sa smiljem, samo još tržište se nije vratilo na cijenu sa početka priče. Smilje je pokazalo kratkovidnost švercersko-prevarantske ekonomske politike hercegovačkih Hrvata jer hemijska analiza ulja je otkrila sva odstupanja u proizvodnji od upotrebe pesticida, neadekvatnog skladištenja, loše urađenih uljara itd. 

Po onoj staroj narodnoj “ne pravi pitu ko ima, nego ko je naučio” možemo zaključiti da svako vrijeme nudi svoje prilike, ali samo za vrijedne i uporne.

Za Akos.ba piše: Sanadin Voloder