Majčinstvo 20/30/40: Amina Đulović
Iako je teško i zahtjevno, majčinstvo je, istovremeno, najljepši „posao“ žene. Biti majka znači otkriti snagu za koju žena nije bila svjesna da je posjeduje, ali i doživjeti strahove za koje nismo znali da postoje. O majčinstvu, njegovim ljepotama i izazovima smo razgovarali s Aminom Đulović, stručnim saradnikom za medije Muftijstva tuzlanskog i dugogodišnjom novinarkom Radija BIR, majkom troje djece.
Roditeljstvo – najljepši hod
Amina nam je na samom početku, s neizrecivom toplinom, kazala kako je ulogu majke doživjela kao dar od Uzvišenoga. „Zahvalna sam Bogu što nam je podario troje divne djece. Svako od nas je posebna i jedinstvena osoba. Čini mi se da su dvadesete godine bile pravo vrijeme da počne moj put majčinstva. Veliki uzor u svemu, pa i kada je upitanju uloga roditelja, su mi moji majka i otac, ali mnogo sam naučila i od roditelja moga muža. Priliku da budem majka doživjela sam kao veliku blagodat darovanu od Boga, ali i veliku odgovornost s obzirom da su nam na čuvanje i odgoj povjerena tri čovjeka ovoga vremena.“
Majčinstvo je emanet, kaže Amina, a biti ona kojoj je povjeren taj najljepši emanet je velika čast. „Ako se taj emanet nosi s ljubavlju, zadovoljstvom i potpunim razumijevanjem mjesta koje roditelji imaju u životu čovjeka onda nema mjesta nezadovoljsvu, nestrpljenju, nerazumijevanju i neuspjehu. I, nije samo majčinstvo bitno u životu čovjeka, i uloga oca je iznimno važna, a o tome malo govorimo.“
Naša sagovornica je majkom postala u dvadesetim godinama, a danas, iz perspektive majke troje djece, navodi kako majčinstvo u mlađem dobu ima svoje prednosti kao što je snaga koju mladost nosi sa sobom, ali da je daleko važnija svijest o roditeljstvu „Sigurna sam da rađanje djece i u kasnijim godinam ima svoje posebnosti i ne bih rekla da su godine posebno važne. Mnogo važnija je svijest o roditeljstvu, i majke i oca, koje tada samo počinje a traje cijeli život. Hazreti Merjema je molila Gospodara da joj podari čestit porod. Mi često zaboravljamo taj ibadet i snagu dove koju upućuju roditelji.“
Razgovor, ljubav, zajedništvo, povjerenje i iskrenost su univerzalne vrijednosti na kojima treba da se temelje odnosi. Naša sagovornica smatra da je svaki postupak roditelja, svaki korak koji naprave važan tokom odgoja djeteta. „Zato je neophodno da roditelji svakodnevno ulažu mnogo snage i vremena u radu na sebi, samokontroli i strpljenju. Jednako je važno kako i kada ste pristupili sofri, kao i svaki minut proveden u igri s djetetom. Važan je svaki razgovor u kojem djeca otkrivaju svoja osjećanja, razmišljanja i poglede na život, kao i svaka naučena lekcija. Ako sate i sate provodimo radeći s djecom kako bi nešto naučila, dobili dobru ocjenu, odakle dolazi shvatanje da se djeca sa svojim strahovima, razočarenjima i nedoumicama trebaju izboriti sama? Poslanik, a.s., je jedne prilike čuo majku kako doziva dijete, te mu veli: Dođi, nešto ću ti dati. Poslanik ju je upitao šta će mu dati, a ona je odgovorila: Htjela sam mu dati nekoliko hurmi Allahov Poslaniče. Tada on reče: Da mu nisi htjela nešto dati onda bi ga slagala. Povjerenje se počinje graditi od prvog susreta sa našim djetetom na ovome svijetu. To je temelj i osnova na koju se iskrenim odnosom izgrađuju najljepše veze. Ako u prvim godinama života, na najjednostavnijim primjerima, iznevjerimo povjerenje naše djece, teško ćemo kasnije kod njih izgraditi one vrijednosti koje smatramo važnim za njihov duhovni i tjelesni razvoj. Ne očekujem da nas djeca vole, poštuju i povjeravaju nam se samo zato što smo im roditelji.“
Božiji Poslanik, s.a.v.s., nam je najljepši uzor i paradigma uspješnog odgajatelja, stoga, i Aminina poruka majkama je potekla shodno navedenom. „U Kur’anu i životu našeg Poslanika, a.s., su odgovori na sve dileme, pitanja i izazove na koje nailazimo tokom odgoja i podizanja naše djece. Ako nam oni budu vodiči, ako se uz veliku ljubav pouzdamo u našeg Gospodara, te predano i s puno samopouzdanja pristupimo odgoju naše djece, veoma brzo ćemo osjetiti radost i zadovoljstvo zbog uspjeha na tom putu. Roditeljstvo je hod najljepšom stazom na kojoj trajno ostaju zapisani svi naši koraci,“ zaključuje Đulović.
Za Akos.ba: Rabija Arifović
