Loše stvari će se dešavati, ali one nas podsjećaju na one dobre, na koje ne obraćamo pažnju

Da li ste ikada doživjeli trenutke sreće, ali su vas onda brzo preplavile misli poput “Da, ali koliko će ovo trajati?” Ili ste osjećali tjeskobu predviđajući da nešto loše može da se desi, ili ste čak sebe uhvatili da ,,ne volite sreću” jer vas brine da je to samo najava neke nesreće?

Koliko često ste čuli rečenice poput “Ne smij se, oplakat ćeš”?
Ili, ,,mrzim kad sam sretan, jer znam da će nešto loše uskoro doći.”

Iako ne možemo uvek birati svoja osjećanja, važno je da učimo sa prihvatimo život i njegove događaje u realitetu. Ponekad se trudimo da ne osjećamo, da ne doživimo trenutak, da ne planiramo ili ne ističemo koliko smo sretni, ili se ne povezujemo s onim što nas usrećuje.

U suštini, naš um funkcioniše po principu “dvije strane medalje”. To nije sa ,,namjerom” da nas povrijedi ili učini nesretnim.

Ponekad nas usmjerava ka balansu, a ponekad nas podstiče da ne zanemarimo opreznost, jer nam treba, iako to može biti frustrirajuće. Dobra vijest je da isti princip možemo primjeniti kada se osjećamo loše, razmisliti o tom osjećanju i razumjeti kako nas usmjerava ka važnim koracima koje treba preduzeti.

U tom smislu, sreća je dar u sadašnjem trenutku; baš kao i strah, tuga, ili bijes. Osjećanja su putokazi koja nas vode ka našim najvažnijim destinacijama, putevima na kojima možemo pronaći smisao i ispunjenje.

Stoga kad postavimo pitanja „Do čega ne bi trebalo da ti je stalo, da ne bi imao/la ovo sad osjećanje?“ ili „Koji smislen i ispunjavajući postupak možeš da uradiš, a da ti ovo osjećanje služi kao „gorivo“?“, takva pitanja nas mogu vratiti na pravi put kada krenemo stranputicom.( Izvor: psiholoski centar temenos)

akos.ba