Lord Macdonald: Već desetljećima Muslimanska braća su zagovornici mirnih i demokratskih promjena

Čini se da ova zemlja ima glavni problem u pronalasku dobrih uzora za muslimanske mladiće – ili bar tako vlada vjeruje. Svakako, YouTube snimci mladih Britanaca, svi obučeni za ubijanje u Iraku priča svoju priču: za nekoliko stotina naših građana, ubistvo u pustinji vrijedi više od guranja papirića u glasačke kutije kod kuće.

Ove mlade ubojice, naravno, nisu normalne, ali su također I vrlo opasne. Više od toga, one su produkt ogromnog neuspjeha, koji nastaje u britanskim četvrtima i britanskim školama uz mržnju prema racionalnosti, razumu i pravu glasa.

Nesumnjivo postoje složeni razlozi za to, a niti jedan uzrok ne može uvjerljivo snositi svu krivnju da ti mladi ljudi utonu u nihilizam i nasilje. Ali jednu stvar mi svakako trebamo pogledati a to su zbrkane poruke koje oni primaju te koje štete to može učiniti.

Na primjer, tokom iste sedmice kada su Al Jazeerini novinari osuđeni na sedam godina u Egiptu, premijer Australije je čestitao novom režimu u Kariu na njihovom “obračunu” sa Muslimanskom braćom. Ovim je Tony Abbott vjerojatno mislio na otmice, nestanake i sistemsku torturu demokratskih političara koji su unakazili tu zemlju u posljednjih nekoliko mjeseci. Njegovi komentari također, možemo pretpostaviti, predstavljaju metaforičko tapšanje po ramenu za masovne smrtne kazne izrečene nakon lakrdijaških jednosatnih suđenja – i aplauz za krvavo svrgavanje prve izabrane vlade u egipatskoj historiji.

Ali također možete pogledati bliže kući – na nedavno najavu Davida Camerona o “preispitivanju” Muslimanske braće. Na čelu te komisije je Sir John Jenkins, naš ambasador u Saudijskoj Arabiji, koja, naravno, ima svoje snažne razloge za prezir prema demokraciji.

Naravno, vlada ima pravo pregledati sve što želi. Ali pozadinska buka koja prati tu Cameronovu najavu čini je pomalo ukočenom. Sigurnosne službe su zabrinute, rečeno nam je. Postojale su naznake sigurnosne prijetnje u Velikoj Britaniji i nejasne veze sa nedefiniranim lokacijama u inostranstvu.

Ono što tu nedostaje jeste priznanje da je prije nešto više od dvije godine, stranka Muslimanske braće, stranka Slobode i pravde, nadmoćno pobijedila na slobodnim i poštenim izborima, ali da je svrgnuta u vojnom udaru 12 mjeseci kasnije. Demokracija je napokon stigla u Egipat, ali kada ju je vojska bacila na tlo, nismo čuli previše ljutnje u kaštelima slobode na Zapadu.

Velika je pogreška misliti da ova vrsta dvostrukih aršina prolazi nezapaženo, ili da to u potpunosti ne igra svoju ulogu u razočaranju i kaosu koji vidimo na mjestima poput Iraka. U savremenom svijetu, ne može biti licemjer u tajnosti.

Naravno upravljanje velikim nacionalnim interesima u inostranstvu je težak posao. Svaka vlada će često morati postići kompromis koji možda ni oni ne žele. No, čak i uz tu napomenu, “preispitivanje” Muslimanske braće izgleda spektakularno traljavo, kako u koncepciji tako i u odabranom trenutku.

Označiti demokratske žrtve nasilnog vojnog prevrata kao prijetnju, čak i dok gradite mostove s generalima koji su ih svrgnuli, se ne može okarakterisati kao pomoć ljudima koji se bore za izgradnju demokracije u svijetu tiranije u inostranstvu. I kada se dogoditi da su objekti takvih kalkulacija demokrati, koji su također i muslimani, onda je bolje da nosite tvrdi šešir kad idete propovijedati parlamentarne vrijednosti u dijelovima Istočnog Londona ili Bradforda.

Sjedinjene Države nisu poznate po ljubaznosti svojih procjena, kada je riječ o političkom nasilju i teroru na Bliskom istoku. No, visoki američki dužnosnik putujući prošle sedmice s državnim sekretarom John Kerryijem je bio vrlo jasan kada je govorio o Muslimanskoj braći. Pokazujući više stručnosti u novijoj egipatskoj historiji od australskog premijera – i manje volje da odrađuje prljavi posla za porodicu Saud nego g. Camerun – on je otvoreno izjavio da nema dokaza koji bi povezali Bratstvo s terorizmom.

On je sigurno u pravu. Već desetljećima, Muslimanska braća su bila zagovornik mirnih promjena u regiji – a kada su izbori konačno postali mogući, njihova stranka je učestvovala i osvojila s lahkoćom. Nema mnogo znakova postojanja općeg biračkog prava na Bliskom istoku. Tamo gdje ga pronađemo trebamo ga s pažnjom njegovati.

Autor: Lord Ken Macdonald, javni tužilac u Velikoj Britaniji od 2003-2008

Izvor: telegraph.co.uk

Prevod i obrada: Akos.bA