Ljudska prava i slobode su Božiji darovi
Ljudska prava i slobode u islamu nisu prirodna prava, nego su Božiji darovi koji pristižu iz šerijata i temelje se na islamskom vjerovanju – akidi. Allah, dž.š., je stvorio čovjeka i sa tim stvaranjem mu je podario pravo na život. Počastio ga i odlikovao i na osnovu toga podario mu je savršena i nepromjenljiva prava i slobode u šerijatu. Allah, dž.š., je učinio čovjeka da slobodno raspolaže svojim postupcima i djelima, podarivši mu slobodnu volju i učinio ga odgovornim za svoja djela i postupke, jer gdje nema slobode i izbora nema ni odgovornosti.
Centar ljudskih zaduženja i odgovornosti je razum, zbog toga je Allah, dž.š., učinio samo pametne i slobodne odgovornim za svoje postupke i namjere, što dakle nije slučaj sa ludima ili onim koji su prisiljeni na nešto. Individualna ljudska sloboda proističe iz volje koju je Allah, dž.š., podario svakom čovjeku i sputao je sa islamskim zakonom, kojim se, također, ograničava i sloboda. Potom je šerijat odredio da svaki pojedinac bude odgovoran za svoja djela i postupke, a poznato je da nema odgovornosti tamo gdje nema slobode, i radi toga je islam i priznao slobodu.
Kur’an na više mjesta upućuje da su prava i slobode Božiji darovi. Tako npr. spominje da je pravo na posjedovanje različitih vrsta imovine Božiji dar u slijedećim ajetima: Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici! I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. (En-Nur, 33.)
Kur’an također potvrđuje čovjekovu perfektnost nad ostalim stvorenjima i ukazuje na taj Božiji dar u slijedećem ajetu: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju. (El-Isra, 70.)
Isto tako Kur’an ukazuje da je pravo na život Božiji dar, u ovom ajetu: Reci: ”On sve stvara i daje vam sluh i vid i pamet, a vi se malo zahvaljujete.” (El-Mulk, 23.) Islamska vizija ljudskih prava i sloboda u smislu da su Božiji darovi ima bezbroj pozitivnih rezultata i posljedica. Ovdje ćemo navesti neke od njih:
– Da prava i slobode zbog toga uživaju dovoljno poštovanja, uvažavanja i svetosti što to ima za posljedica da se izgradi jedna generacija njihova respekta i negaženja od strane vladara. Zbog toga ni vladar a niti bilo ko drugi ne smije pogaziti a niti uzurpirati ova prava, osim samo onda, kada dozvole sebi da se suprostave Allahovu zakonu, a poznato je da time vladar gubi legalitet svog opstanka na vlasti.
– Počivanje prava i sloboda u islamu na pomenutoj osnovi, pribavlja im vjerski karakter i čini ih da budu dobrovoljno poštovana i uvažavana, a ne da se ljudi prisilno nagone na njihovo poštivanje i uvažavanje. Spomenuti respekt prema pravima i slobodama u islamu proizilazi iz dubine duše i počiva na vjerovanju u Allah, dž.š., Koji ih je i propisao. Bez sumnje, u tome treba tražiti i garanciju za njihovu primjenu i negaženje, pa čak i onda kada bi se pružila prilika za to.
– Prava i slobode u islamu nisu podložna nikakvoj konfiskaciji a niti derogaciji, jer da bi se to desilo potrebno je da se spusti objava i da ih derogira. Međutim, općepoznato je da nema objave nakon smrti Allahova Poslanika, s.a.v.s.
– Ljudska prava i slobode u islamu su zaštićena od bilo kakve krajnosti. Zbog toga u islamu individualna prava nemaju prevlast nad kolektivnim pravima i obratno, jer njihov tvorac je Allah, dž.š., koji ih je legalizovao putem Svoga zakonika, šerijata, a ne pojedinci, koji bi sebi u tom slučaju bez sumnje priuštili bezgranična prava i slobode, a niti država, koja bi bez sumnje proširila svoja prava i slobode na račun individualnih prava.
Izvor: ,,LJUDSKA PRAVA I SLOBODE U ISLAMU ”
Autor: Sulejman Topoljak
Za Akos.ba pripremila: Adisa O.
