Ljudi su naše ogledalo

Naše riječi upućene drugima, naše misli, glasne ili tihe, utječu na našu svakodnevicu, na naš život. Riječi koje od nas potiču prema drugim ljudima, zaista, govore o nama samima. Ljudi su naše ogledalo, međusobno se prepoznajemo. Ukoliko na nekome uočimo lijepu karakteristiku, ukoliko nečija djela sa uvažavanjem posmatramo a riječi sa poštovanjem slušamo, velika je vjerovatnoća da i sami možemo postići jednako.

Ukoliko pak na nekome uočimo osobine koje nam smetaju, zapitajmo se da li zapravo jednake u sebi potiskujemo? Ne zaboravimo, možemo mijenjati samo sebe. Nerijetko se preispitujemo, upoređujući vlastite izbore sa tuđima, tumačimo tuđe odluke, postuke, uspjehe, neuspjehe, umjesto da to činimo sa sopstvenim. Postavlja se pitanje, zbog čega se dešava navedeno? Prosto je, lakše je osuditi nego li razumjeti, jer razumijevanje iziskuje određeni mentalni i emocionalni napor. U današnjici smo izgubili sposobnost slušanja, a u protoku vremena misleći da se bavimo sobom, zapravo se bavimo tek onim sporednim stvarima, dok duboko ‘ja’ čeka da bude otkriveno i njegovano.

U suštini, muče nas slična pitanja, dileme, sanjamo slične snove, tražeći sreću u nepregledu, a samo na različite načine isto manifestujemo, i zbog toga treba da poštujemo odluke, postupke i snove drugih, jer ih i sami imamo. Naš pogled na svijet i pogled na ljude je odraz naše nutrine, odraz naše duše. Ukoliko je naš unutrašnji život bogatiji i ispunjeniji, duša se time hrani i omogućava da u svemu vidimo dobro. Obilje lijepih stvari nas okružuje, potrebno je tek imati želju i uočiti to. Vrijeme je blagodat, razmislimo na koji način trošimo ovo bogatstvo. Birajmo ono što nas oplemenjuje, raduje, inspiriše i motiviše. I ne zaboravimo pogledati u svoju dušu, u njoj se već sve krije, potrebno je samo probuditi ono najbolje.

I za kraj vrijedi navesti priču koja oslikava napisano:  Nekada davno, starac je sjedio izvan zidina grada. Kada bi se putnici približili zidinama grada, upitali bi starca: „Kakvi ljudi žive u ovom gradu?“, na što bi on odgovorio: „Kakvi ljudi žive u mjestu odakle dolazite?“ Ukoliko bi putnici odgovorili: „Samo loši ljudi žive u mjestu odakle dolazimo“, starac bi kazao: „Nastavite dalje, ovdje ćete također pronaći samo loše ljude.“ Ako bi pak putnici kazali: „Dobri ljudi žive u mjestu odakle dolazimo“, starac bi im tada odgovorio: „Uđite, i ovdje ćete naći dobre ljude.“

Za Akos.ba: Rabija Arifović