Brak i porodica

Ljubav – to je ono što nedostaje

Često se osjećam nelagodno nakon što sam prijateljski nastrojena prema nekome. Taj osjećaj je zasnovan zbog mnogo prošlih nerazumijevanja i pogrešno shvaćenih namjera. To je nelagodan osjećaj da će moja ljubaznost i suosjećanje biti pogrešno shvaćeni kao flert ili da me privlači ta osoba. Ali evo u čemu je stvar- ja čvrsto vjerujem da ovom svijetu nedostaje samilosti. Ovom svijetu nedostaje ljubav. Ne romantična ili seksualizirana ljubav kojom smo bombardirani u svakoj knjizi, filmu ili bilbordu. Ljubav koja me motivira da provjerim kako su moja braća i sestre jer mi je zaista stalo kako su oni. Ljubav koja me tjera da podignem ruke u sred noći i tražim od Jedinog koji odgovara na naše dove da blagoslovi moju braću i sestre po čovječnosti sa mirom i svjetlosti.

Zašto je to tako da danas jedina ljubav koja ljudima pada na pamet jeste ona koja se vezuje za brak ili za strasti? Da, to je ta vrsta ljubavi. Ali postoji još jedna vrsta ljubavi koja nam nedostaje u svakodnevnim interakcijama, našim srcima i našim životima. Vrsta ljubavi za koju se nadam da će, također, nakon čitanja ovog teksta oživjeti. Vrsta ljubavi, koja ukoliko se proširi, učinit će revoluciju u kvalitetu našeg života, promjena iznutra na vani.

Ali prije nego što krenem i počnem davati infuziju ove mubarek emocije svojim riječima i djelima, dozvolite mi da se izvinem:

Žao mi je, pogrešno ste shvatili, ja nisam opčinjena vama.

Moja dušu je privukla vaša duša, na najplatonskiji mogući način. Moje srce želi vam želi najbolje, bez toga da očekujem nešto zauzvrat. Moje osmijeh želi da vidi kako se tvoj osmjeh reflektuje u mojim očma, ne zato što sam ‘zaljubljena’ u tebe, već zbog toga što te volim, kao što volim i ostatak čovječanstva.

Volim te jer preko tebe ja počinjem da vidim sebe. Gledajući u tvoje oči ja vidim svoj odraz. Volim te jer živiš na istoj planeti kao i ja, i ukoliko te ne volim, mogu čak početi da te mrzim. Volim te jer ukoliko si povrijeđen, dio mene boli, jer u stvarnosti mi smo dio cjeline, mi smo jedno. Volim te jer kad smo zajedno tvoje stanje utječe na moje. Kada si ljut i uznemiren jedan dio toga se projektuje i na mene. Volim te jer ljubav liječi rane i čini da ožiljci nestaju. Volim te, jer bez tebe, sviđalo ti se to ili ne, ja ne bi bih bila ono što danas jesam, čak iako ne znam tvoje ime. Čak iako nikada nisam pričala s tobom. Allah nas je sastavio na ovoj Zemlji iz nekog razloga, a to nije da bismo se jedni od drugih udaljavali što je moguće više. To je zbog toga da bismo se voljeli, a kroz svaku od naših ljubavi mi počinjemo da osjećamo Njegovu ljubav, istinsku Ljubav.

Ljubav ima puno lica, ali mi smo je sveli na samo jedno lice, a pri tom smo se lišili brige i pomaganja drugima na način koji se može postići jedino ukoliko dozvolimo da Njegova ljubav isijava iz nas. Njegova ljubav i Njegovo svjetlo.

Mnogi koji ovo budu čitali mogu misliti da su ove riječi previše zanesenjačke, da su previše čudne ili apsurdne. U tom slučaju, nemojte brinuti. To je u redu. I u svakom slučaju volim vas.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

U hadisi-kudsijju stoji da je Allah, s.v.t., rekao:

Pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje voljeli;

pravo na Moju ljubav imaju oni koji su u ime Moje kontakt i vezu održavali;

pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje savjetovali;

pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje posjećivali;

pravo na moju ljubav imaju oni koji su u ime Moje međusobno imetak dijelili;

oni koji su se u ime Moje voljeli bit će na minberima od svjetlosti, i bit će u društvu poslanika, iskrenih i šehida!

(Sahih, Musned Ahmed b. Hanbel, br. 22834.)

Napisala: Rihab Ramadan

         Prijevod i obrada:  IslamBosna.ba

Povezani članci