Lijepa riječ uzdiže dobro djelo

„A onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo, sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih i nagraditi ih, doista, najljepšom nagradom za ono što su radili.“ (El-Ankebut, 7)

Dobro djelo je „vječno“ jer je dobrota nasuprot onoga što je pokvareno. Ono što je pokvareno propada i njegova korist se gubi za razliku od onoga što je dobro i korisno. Potom, dobro djelo ne može opstojati samo po sebi jer spada u akcidente, a niti opstaje sa onim koji ga je počinio jer je on smrtan kao što Uzvišeni kaže „Sve propada!“. Opstanak dobrog djela mora, dakle, ovisiti o nečemu što je vječno, a vječno je samo Allahovo Lice, kako On i kaže „Sve propada osim Lica Njegova!“ (El-Kasas, 88)

Zbog toga djelo mora biti učinjeno radi Allahovog Lica (Njegovog zadovoljstva), kako bi ostalo trajno i vječno. Ono što nije učinjeno radi Njegovog Lica ne može opstati ni samo po sebi, niti sa svojim počiniteljem, a niti radi onoga zbog čega je učinjeno, te zbog toga ne može biti ni dobro. Dobro djelo je samo ono što čovjek uradi iskreno radi Allaha.

Dobro djelo je uzdignuto jer se u ajetu kaže: „a dobro djelo uzdiže“ (Fatir, 10). Međutim, ono se može uzdigunuti samo sa lijepom riječju, koja se Njemu diže samostalno, kako i Uzvišeni kaže „Njemu se diže lijepa riječ, a dobro djelo uzdiže“ (Fatir, 10). Znači lijepa riječ uzdiže dobro djelo, tako da je djelo primljeno samo od vjernika. Zbog toga je u ajetu prvo spomenuto vjerovanje, pa onda dobra djela.

Djela šerijatskih obaveznika se dijela na tri vrste: djela njegovog srca (čovjekovo promišljanje, vjerovanje i potvrđivanje istine), djela njegovog jezika (zikr i svjedočenje) i djela njegovih organa (pokornost i ibadeti).

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić