Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Kur'ansko kazivanje o pčeli

Kur'ansko kazivanje o pčeli

Treći dio

Prema većini alima, ova sura je objavljena nekoliko mjeseci prije Poslanikovog, a.s., iseljenja u Medinu. Iako neki mufessiri smatraju da posljednja tri ajeta ove sure pripadaju medinskom razdoblju, nema nekih dokaza za ovakav stav.[1] Očigledno da je sura En-Nahl (Pčele) objavljena u posljednjem mekkanskom periodu, i to nakon što su konfrotacije između mušrika i vjernika dostigle svoj vrhunac, kada je beznađe počelo da obuhvata srca vjernika koji još nisu vidjeli znakove pobjede koju je Allah, dž.š., obećao islamu. Na drugoj strani, suprotno ovom razočarenju, nevjernici su počeli osjećati zluradost zbog toga pa su govorili muslimanima gdje im je sad ono što je obećano, a to je pobjeda vjere islama.[2]

Sura En-Nahl je mekkanska sura i objavaljena je nakon sure El-Kehf. Sastoji se od 128 ajeta i po redoslijedu u Kur'anu, a.š. dolazi nakon sure El-Hidžr. Mnogi učenjaci se slažu da je ona „Sura blagodati“.

Naziv ili prije ključne riječi prema kojoj se ova sura identificira, sve od Poslanikovog, a.s., doba, temelji se na pozivanju, u ajetima 68-69, na divan primjer Božjeg stvaralaštva manifestiranog u instiktima kojima je On obdario pčelu. Zaista, to je dokaz Stvoriteljeve svrhovite djelatnosti koja je predmet većine ove sure – djelatnosti koja kulminira u vodstvu koje On nudi čovjeku preko svojih objavljenih poruka.[3]  Ova sura skreće čitateljevu pažnju na blagodati Uzvišenog Allaha koje ispunjavaju univerzum, počinjući s osnovnim blagodatima, kao što su životne potrebe, do neprimjetnih i skrivenih blagodati koje ljudi često zaboravljaju, uzimaju ih za gotovo ili su ih nesvjesni.[4]

 „Sura blagodati“

Nakon što je Uzvišeni Allah, spomenuo ono čime je obdario ljude, kao što je stoka, odmah zatim spominje Svoje blagodati prema ljudima koje imaju u spuštanju kiše sa nebesa, koja je gore, a koja u sebi nosi i sadrži blagodati i uživanje za njih i za njihovu stoku.

Uzvišeni Allah obavještava o tome da je pokorio veliko more iz milosti i dobročinstva prema Svojim robovima i potčinio ga njima tako da mogu ploviti po njemu i jesti ribe, manje i veće, i drugo što se nalazi u njemu. Dozvolio je Svojim robovima meso iz mora, bilo živo ili mrtvo, bilo da je čovjek u ihramima (za vrijeme hadža ili umre) ili ne. U njemu je stvorio raznovrsne blagodati,  dragulje, i olakšao  im njihovo vađenje. On je potčinio more tako što ono nosi lađe koje ga sijeku ploveći po njemu.

On je Onaj Koji je uputio Svoje robove da grade lađe slijedeći u tome Nuha, a.s., koji je prvi plovio lađom i od koga su ljudi preuzeli vještinu gradnje lađa, generacija za generacijom. Pa oni plove njima iz jedne zemlje u drugu, noseći u njih i odnoseći iz njih ono što im je potrebno.

Postavlja se pitanje zašto ova sura nije nazvana „Surom blagodati“, pošto je preplavljena (govorom o) blagodatima? Zašto upravo En-Nahl (Pčele)?[5]

  • “Gospodar je tvoj pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u onome što naprave ljudi’,[6]
  • ‘zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.”[7]

Na prvom mjestu, uređenje pčelinje zajednice i način na koji izlučuju med same po sebi su velike blagodati Uzvišenog Allaha i među Njegovim čudima na Zemlji. Ajet koji počinje s riječima: „Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo…“, ukazuje da pčele slijede božansko nadahnuće, pokoravaju se Uzvišenom Allahu i tačno se pridržavaju onoga što im je naređeno da izvrše: „…pravi sebi…hrani se…idi…“ 

Pčele, prema tome, čine uzoran primjer upotrebe blagodati Uzvišenog Allaha. One se pokoravaju Allahu, dž.š., izvršavaju Njegove naredbe, i kao rezultat, Uzvišeni Allah ih je blagodario stomacima koji proizvode ljekovit i koristan med svima onima koji nastanjuju Zemlju.

Ono što se željelo pojmom vahj – doslovno: objava, ovdje istaknuti  jeste – nadahnuće, uputa i putokaz pčeli da pravi sebi u brdima kuće, u kojima se ona sklanja i nastanjuje, u dubovima drveća, a i u onome što ljudi grade. Pčelinje su kuće vrlo precizno i temeljito urađene u pogledu slaganja, raspoređivanja i nizanja, tako da između njih nema nikakve greške i praznine.

Izraz „On je nadahnuo“ (ewha) određen je da istakne čudesnu osobinu instikta koji omogućuje skromnom insektu konstruiranje geometrijskog remek djela – saća iz savršeno proporcionalnih heksagonalnih, prizmatičnih voštanih čelija – strukturu koja je najekonomičnija, i prema tome, najracionalnija u pogledu prostora i materijala.[8] Zajedno sa kasnije navedenom transmutacijom, u tijelu pčele, biljnih sokova u med, ovo pruža izrazit dokaz „Božjih zakonitosti“ manifestiranih u cijeloj prirodi.[9]

Zatim joj je Uzvišeni Allah, dž.š., dozvolio – sudbinski je potčinivši, da jede sve vrste plodova i da slijedi puteve koje joj je Allah, dž.š., odredio i olakšao da ide gdje god želi, u zrak, pustoši, doline i brda, a zatim se vraća u svoju kuću u koju nikada ne zaluta,[10] bilo desno ili lijevo da se nalazila, te pravi vosak iz svojih krila, a med iz svojih usta, zatim leže larve sa svoje zadnje strane, pa opet tako rano ujutro odlazi na svoje pašnjake.

Mnogi islamski učenjaci, zapravo, povezuju pčelu i dobrog vjernika, tj. da bi svaki dobar vjernik trebao biti kao pčela. Pčela ne slijeće na strvinu niti na bilo kakav izmet, prenoseći njegove prljave tragove i neugodne mirise. Isto tako, vjernik ne odlazi na mjesta grijeha, harama, tame, niti govori ono što je ružno, niti prenosi tuđe riječi ili potvore. Zatim, kako pčela, tako i vjernik, ne gleda da li još neko radi ili neradi, vjernik uvijek radi i u svakom momentu je na usluzi svojoj zajednici. Nikada ne troši svoje vrijeme na nebitne stvari, poput analiziranja tuđih postupaka, nego se trudi da što više radi na osobnom napredovanju u svakom pozitivnom smislu.

Imam Bejheki, bilježi hadis u svojoj knjizi Šu`ebul-Iman kojeg prenosi od Abdullaha b. Amra, radijellahu ahnu, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Primjer vjernika je kao primjer pčele! Jede ono što je čisto (dobro, halal), proizvodi ono što je čisto, i stane (na grančicu) pa niti je slomi niti je uništi.”[11]

Poslanik, s.a.v.s., uporedio je u navedenom hadisu vjernika sa pčelom. Iz hadisa zaključujemo da ovo poređenje nije djelimično, nego potpuno. Kada kažemo da je ova usporedba vjernika sa pčelom potpuna, time želimo kazati da vjernik liči na pčelu utoliko kolika je pčela korisna sebi i drugima, tj. ima sve dobre osobine koje pčela posjeduje. Zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu spominje samo ona svojstva koja su dostojna i u datom trenutku najvrednija spominjanja u kontekstu jednog dobrog vjernika, ostavljajući onima koji ga slušaju da razmisle i o mnogim drugim kvalitetima ove male, ali jako sofisticirane životinje. Dakle, kaže Poslanik, s.a.v.s.,:  „Jede ono što je čisto (dobro, halal), proizvodi ono što je čisto, i stane (na grančicu) pa niti je slomi niti je uništi.“ Sve navedene osobine pčele u hadisu izdvajaju je od svih drugih insekata. Dakle, samo ona, u odnosu na sve druge insekte, ima ove lijepe osobine. Pčela je ta koja prenosi polen sa cvijeta na cvijet i tako ih međusobno oplođuje. Također, ona se spušta samo na čiste i mirisne cvjetove, zaobilazeći one druge neugodnih mirisa. S druge strane, skakavci, ose, komarci i drugi insekti su prenosnici zaraza, otrova, nečistoća, pa čak i faktori koji svojim nepravilnim prenošenjem polena blokiraju međusobno oprašivanje biljaka, a samim tim mnogobrojne voćke čine neplodni. Allah, dž.š., nadahnuo je pčelu, kao što smo spomenuli, da odabire najbolje i najčišće cvjetove koji su osnovna sirovina za med. Stoga, med koji se može naći u šumama, planinama, u šupljinama drveća ili drugim mjestima na kojima su pčele napravile svoja staništa, je mnogo zdraviji, kvalitetniji i ukusniji od meda kojeg su napravile pčele iz košnice koje su jele ono što su im ljudi nametnuli. Međutim, bez obzira na to odakle se hrani, med, koji se proizvodi u želudcu pčele je najbolja i najčišća izlučevina od svih drugih životinjskih izlučevina i ona je korisna u potpunosti. Upravo zbog toga Kur’an, a.š., hvali i blagosilja ovu malu životinju. Pčela je takva vrsta insekta da ni na koji način ne oštećuje ili uništava biljku, kao što nas o tome obavještava plemeniti Poslanik, s.a.v.s. Njene „ruke“ i noge su takve građe da nježno i brižno dodiruju stablo ili cvijet biljke, tako da ni na koji način ne pravi štetu. Još jedna odlika ovog čudnovatog Allahovog, dž.š., stvorenja jeste da nikada nikog ne napada prva. Pčela napada samo onog ko želi nju da povrijedi. Ako se osjeća ugroženom od strane drugih životinja ili ljudi, pčela će prvo zujanjem upozoriti potencijalnog napadača, pa tek onda napasti. S druge strane, opet imamo suprotan primjer kod ose, koja napada i zbog najmanjeg pokreta ili zvuka itd.

Posebnosti pčele koje nisu spomenute u hadisu

Pčela uporno radi i trudi se, tokom čitavog dana gradeći svoje ćelije (saće), a time i čitave gradove. Zatim, pčela veliki trud ulaže i na čuvanju i pomaganju svojih potomaka. U zaštiti potomaka, pčele pokazuju zavidnu hrabrost, napadajući mnogo veće i jače protivnike. Slijedeća stvar koja pčelu izdvaja i uzdiže u odnosu na druge životinje jeste ljubav za timskim (džematskim) radom. Treba li napominjati da je jak i kompaktan džemat jedna od osnovnih stvari za napredak i uspjeh vjernika, kako na dunjaluku, tako i na Ahiretu?! Slijedeća pohvalna osobina pčele jeste da ona nikada ne izbjegava posao ili se buni zbog teškoće. Naprotiv, Allah, dž.š., ju je stvorio takvom da šuti i radi, ne očekujući ničiju pohvalu niti posebno mjesto u svojoj ćeliji. Nakon što smo saznali ove pojedinosti, sasvim nam je jasno, zašto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uporedio vjernika sa pčelom, opisujući sve te lijepe osobine pčele, vidimo da su to, ustvari, osobine dobrog i korisnog vjernika.

Fusnote:

[1] Asad, Muhammed, The Message of the Qur'an, Dar al-Andalus, Gibraltar, 1984 (Poruka Kur'ana), prevod H. Ćerimović, El-Kalem, Sarajevo, 2004., Str. 385.

[2] El-Gazali, Muhammed; Nahve tefsirin mevdu’ijinn li suveri-l Kur’ani-l kerim ( Tematski tefsir kur’anskih sura) preveli: dr. Džemaludin Latić i prof. zahid Mujaknović, Obzorja, Sarajevo 2013. god., Str. 287.

[3] Ibid.

[4] Halid, Amr, Qur'anic Reflections – Insights into the objectives of the Quranic verses (Tefsir Kur'ana-Otkrivanje povezanosti među kur'anskim surama, prevod grupe prevodilaca, Ilum, Bužim, 2007. Str. 279.

[5] Halid, Amr, Qur'anic Reflections – Insights into the objectives of the Quranic verses (Tefsir Kur'ana-Otkrivanje povezanosti među kur'anskim surama, prevod grupe prevodilaca, Ilum, Bužim, 2007. Str. 292.

[6] En-Nahl, 68.

Prevod ovoga ajeta kod Muhammeda Asada glasi: „I (razmišljaj kako) je Stvoritelj tvoj nadahnuo pčelu: „Pripremauj za sebe prebivališta u brdima i stablima, i u onome što (ljudi) grade(za tebe u obliku košnica); 

[7] En-Nahl, 69.

Prevod ovoga ajeta kod Muhammeda Asada glasi: „a onda se hrani od svake vrste ploda, i slijedi skrušeno staze koje ti je odredio Stvoritelj tvoj!“ (Dosl. „staze tvoga Uzdržavatelja“). (I, eto,) iz utroba (pčela) istječe raznobojna  tekučina, u kojoj je lijek za ljude! U svemu ovome je, zaista, poruka za one koji misle!“

[8] Pčele koriste heksagonalnu strukturu, milionima godina, za izradu saća (nađeni fosil pčele star je oko 100 miliona godina). Čudo je zašto su pčele izabrale heksagonalnu strukturu, a ne petougao ili osmougao? Odgovor daje matematika. Šestougaona struktura je najpogodniji geometrijski oblik za maksimalno iskorištenje jedinice  površine. Da su ćelije  saća konstruisane u nekom drugom obliku, bilo bi dosta izgubljenog  prostora  te bi se na taj način  manje meda moglo uskladištiti i pčele bi se manje time okoristile. Ako bi dubine bile iste, trouglaste ili kvadratne ćelije sadržavale bi istu količinu meda kao i šestougaone. Međutim, između svih tih geometrijskih oblika šestougaonik je taj, koji ima najmanji obim. Dok oni svi imaju istu zapreminu, količina voska potrebna za šestougaone ćelije je manja od potrebne količine za trougaone ili četverougaone ćelije. Zaključak je da šestougaona ćelija zahtijeva minimalnu količinu voska za svoju konstrukciju, dok istovremeno može uskladištiti najveću količinu meda. Ovaj rezultat, dobijen nakon mnogih geometrijskih kalkulacija, sigurno nisu izračunale same pčele. Ove sićušne životinjice koriste heksagonalni oblik urođeno, samo zbog toga što su poučene i nadahnute od njihovog Gospodara. Heksagonalni dizajn ćelija je praktičan iz mnogo aspekata. Ćelije naliježu jedna na drugu, tako da međusobno dijele zidove. Ovo još jednom osigurava maksimalno uskladištenje meda sa minimumom voska. Mada su zidovi ćelija dosta tanki, oni su dovoljno jaki da podnesu težinu veću od vlastite i to nekoliko puta.

Vosak od kojeg izrađuju saće pčele proizvode pomoću posebnih žlijezda u svom tijelu. Šesterougaoni oblik ćelija od kojih se sastoji saće omogućava da tanki zidovi saća, čija debljina iznosi jednu trećinu milimetra, nose težinu 30 puta veću od vlastite, što je pravo arhitektonsko čudo!

[9] Asad, Muhammed, The Message of the Qur'an, Dar al-Andalus, Gibraltar, 1984 (Poruka Kur'ana), prevod H. Ćerimović, El-Kalem, Sarajevo, 2004., Str. 396.

[10] Pčele obično moraju letjeti na većim rastojanjima da bi pronašle hranu. One sakupljaju hranu, cvjetni prah i medne sastojke. Pčela koja pronađe cvjetove vraća se nazad u košnicu da druge pčele obavijesti o tome. Ali,  kako će pčela opisati mjesto gdje se ti cvjetovi nalaze? Ona to čini plesom. Pčela koja se vraća u košnicu izvodi neku vrstu akrobacija. Ovaj ples je njeno sredstvo izražavanja kojim opisuje lokaciju nađenih cvjetova. Ples koji pčela ponavlja više puta, sadrži u sebi sve informacije o nagibu, pravcu, udaljenosti i drugim detaljima, koji će omogućiti drugim pčelama da odu upravo na to mjesto. Ples pčele liči na osmicu. Pčela oblikuje srednji dio brojke osam tresući repom i čineći pokrete cik-cak. Ugao između cik-cak pokreta i linije između Sunca i košnice daje tačan pravac izvora hrane.
Ipak, poznavanje samoga pravca nije dovoljno. Pčele radilice takođe trebaju znati koliko je to daleko. Zato pčela koja se vraća, udaljenost  saopštava drugim pčelama određenim tjelesnim pokretima. Ona to čini tresenjem donjeg dijela svoga tijela, prouzrokujući zračne vrtloge. Npr. da bi opisala rastojanje od 250 metara, ona će zatresti donjim dijelom tijela 5 puta u 1/2 minute.
Ako je put od košnice do izvora hrane vremenski dugačak, onda se pčela suočava sa još jednim problemom. Za vrijeme svog povratka u košnicu Sunce se pomjeri za jedan stepen svake 4 minute. Znači da bi pčela trebala načiniti grešku od jednog stepena, vezano za pravac izvora hrane tako da ona o tome mora obavijestiti druge pčele.
Pčelinje oko sastavljeno je od stotina sićušnih šestougaonih sočiva. Svako sočivo se fokusira na vrlo usku površinu kao teleskop. Pčela gledajući prema Suncu u bilo koje doba dana uvijek može odrediti svoju lokaciju još dok je u letu.

[11] Bejheki u Šuabu-l-Imanu, (Hadis hasen, Sahihu Džami`a 5847, Albani).

Nastavlja se.

Piše: Dr.sc. Mirsad Arnautalić

[email protected]

Agencija za certificiranje halal kvalitete BiH

Rad je u integralnom obliku objavljen u Glasniku IZ u BiH

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top