Kur’an – nenadmašni fenomen: Hoće li nam biti pokazane sve mudžize?

Piše: Cenar Taslaman

 

Mudžiza (fenomen, čudo) jeste nešto nadnaravno, što je iznad ljudskih mogućnosti i prirodnih zakona. Kada bi dolazio neki po­slanik (pejgamber), pripadnici naroda kojem bi on došao od njega su tražili da im iznese dokaze svoga poslanstva – mudžize. Tako je bilo i u slučaju Musaa, a.s., i u slučaju Isaa, a.s., a i u slučaju Muhammeda, a.s.:

I govore: “Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka čuda poslana?” (Al-‘Ankabut, 50)

Uzvišenom Allahu nije teško stvoriti mudžizu. Međutim, te mud­žize se ne dešavaju prema željama onih koji ne vjeruju. U svojstvu Allahovog izaslanika, pejgamberi izvršavaju obavezu opominjanja naroda. Nijedan pejgamber, bez Allahovog dopuštenja, ne može imati (pokazati) neku mudžizu niti donijeti neki dokaz svoga po­slanstva. Na spomenute sumnje nevjernika, u nastavku citiranog ajeta, daje se sljedeći odgovor:

Reci: “Čuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem.” (Al-‘Ankabut, 50)

 

AKO ŽELIŠ MUDŽIZU, DOVOLJAN TI JE KUR’AN

 

Nevjernici (poricatelji) i skeptici obično žele dokaze poput ”uka­zivanja Uzvišenog Allaha, dž.š.,” ili “spuštanje meleka sa neba”. Međutim, cilj mudžize nije ispunjavanje želja nevjernika i skeptika. U ajetu koji slijedi nakon prethodno citiranog, Uzvišeni Allah nam poručuje da je Kur’an dovoljan dokaz:

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje. (Al-‘Ankabut, 51)

 

Muhammed, a.s., je ustrajno govorio: “Ja sam samo Allahov rob”, ”Dokazi su kod Allaha”, “Ja od vas ne tražim nikakvu nagradu, niti korist”, “Evo vam Allahova Knjiga, nje se pridržavajte”. Skrećući pažnju da je Kur’an objava, Allah, dž.š., pita “Zar im nije dosta?”. Međutim, sasvim je očito da je svijest nevjernika teško promijeniti; koji god dokaz da vide, oni ne vjeruju, govore da je Kur’an ljudska riječ:

Ovo su samo čovjekove riječi! (Al-Muddassir, 25)

 

OD MORSKIH DUBINA DO KOSMIČKIH DALJINA

 

Kroz ovu knjige analizirat ćemo ono o čemu nam Uzvišeni Allah u Kur’anu govori; od morskih dubina do svemirskog beskraja, od stvaranja svemira do njegovog kraja, od našeg stvaranja u majčinoj utrobi do života pčela, od složenih filozofskih tema do najkomplek- snijih prirodnih fenomena (fizičkih zakona). Analizirajući ove teme, raspravljat ćemo o ateističkoj tezi daje “Kur’an čovjekova riječ”, koja je suprotna kur’anskoj tezi prema kojoj je to Allahova riječ i Objava.

 

Baveći se ovim analizama utvrdit ćemo da, i pored toga što tretira tako raznovrsne teme, u Kur’anu nema apsolutno nikakvih grešaka ni u kom pogledu. On nam donosi saznanja koja je bilo nemoguće dokučiti u vrijeme kada je objavljen. U Kur’anu nailazimo na činje­nice iskazane u samo nekoliko riječi za čiju je spoznaju čovjeku bilo potrebno ne samo hiljadugodišnje iskustvo, nego i pomoć savre- menih teleskopa, mikroskopa, planskih promatranja i istraživanja.

 

Čitanjem ove knjige shvatit ćemo da bi bilo nemoguće doći do svih naučnih spoznaja navedenih u Kur’anu čak i da su se svi ljudi iz vremena Muhammeda, a.s., ujedinili i formirali “jedinstveni um”. Štaviše, tvrdimo da bi bilo nemoguće dokučiti kur’anske navode, koje ćemo analizirati u prvih 70 poglavlja ove knjige, čak ni kada bi “zajednički um” formirali svi ljudi koji su živjeli do prije 100 godina! Obznanjivanje takvih fenomenalnih i raznovrsnih naučnih činjenica u vrijeme Muhammeda, a.s., jeste jedinstvena mudžiza. Zanijekati ove dokaze koje je nemoguće objasniti slučajnostima, nivoom saznanja i naučnim dostignućima iz vremena Pejgambera, predstavlja veliku nepravdu prema istini.

…Naše ajete samo nepravedni osporavaju. (Al-‘Ankabut, 49)

 

OD PUSTINJSKOG BEDUINA DO PROFESORA

 

Navodi u ovoj knjizi uvjerit će nas da je Kur’an prije 1400 godina obznanio saznanja do kojih moderna nauka tek danas dolazi. Ova saznanja Kur’an saopćava metodom različitom od naučnih metoda koje susrećemo u knjigama iz oblasti fizike, hernije, biologije. Za razliku od naučnih djela koja iznose činjenice kao rezultat aku­muliranih znanja i iskustava poštujući znanstvenu metodologiju, Kur’an ih daje izravno, neposredno, zato što je sve to djelo Stvoritelja svemira, Onoga Koji sve zna, sublimirajući u samo nekoliko riječi ono o čemu su napisana opsežna naučna djela.

Kur’an se obraća svima, ljudskoj populaciji u najširem smislu riječi, od priprostih pustinjskih beduina do učenjaka predanih nauci. Iako iznosi vrhunske spoznaje, Kur’an nije elitistička knjiga. Bitno je cijelo čovječanstvo, kome se Kur’an i obraća, ali ipak izdvaja učene od ostalih:

Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Az-Zumar, 9)

 

HOĆE LI NAM BITI POKAZANE MUDŽIZE?

 

U prvom dijelu knjige ponajviše ćemo se baviti analiziranjem naučnih fenomena (mudžiza) u Kur’anu. Što se tiče drugog dijela knjige, njega smo odvojili za matematičke fenomene u Kur’anu. Matematika je zajednički jezik svih prirodnih nauka, jezik koji ne trpi prigovore. Matematički fenomen Kur’ana će dokazati ne samo neodrživost pretpostavke da je Kur’an ljudsko djelo, nego i njegovu zaštićenost u svakom pogledu. Nesumnjivo, Kur’an je i svojom for­mom, izričajem u književnom smislu, apsolutni fenomen. Međutim, ovu dimenziju nadnaravnosti Kur’ana teško mogu osjetiti i shvatiti oni koji ne znaju arapski jezik. Zbog toga, u ovoj knjizi ćemo ana­lizirati matematičke i prirodnonaučne mudžize u Kur’anu. Inače, matematika i prirodne nauke su zajednički jezik cijelog svijeta. Na taj način ćemo se uvjeriti u to kako Kur’an, koji predstavlja univer­zalni poziv čovječanstvu, pokazuje univerzalne mudžize.

U periodu kada su se ljudi bavili čarolijama, Musa, a.s., je, uz pomoč mudžiza kojim ga je Allah, dž.š., obdario, pobijedio grupu faraonovih čarobnjaka. Isa, a.s., je, pak, svoju mudžizu pokazivao tako što je liječio oboljele. Danas smo svjedoci da se nauka, koja otkriva i upoznaje zakone prema kojima je Uzvišeni Allah ustrojio materijalni svijet, nastoji nadmetati s Allahom, dž.š., koji je Svoritelj svega, pa i materije i nauke, želeći se postaviti na mjesto vjere. I upravo u takvom vremenu Svemogući Allah u Kur’anu daje naučne mudžize koje su neprimjerene ovoj historijskoj epohi!

 

Ovim mudžizama Allah, dž.š., pokazuje da naučna pravila i prirodni zakoni, koje je On uspostavio u svemiru, kao Svome stva­ralačkom djelu, nisu i ne mogu biti u kontradiktornosti sa vjerom, koju je On objavio. Kur’an nije u kontradiktornosti ni sa samim sobom, a niti sa svemirom:

A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (An-Nisa’, 82)

Na taj način su dobili odgovor oni koji govore: “Zašto i mi ne možemo vidjeti mudžize koje su bili u prilici vidjeti prethodni narodi?” Allah, dž.š., Sam odlučuje o tome da li će poslati mudžize ili neće; te, isto tako, i vrijeme njihovog slanja, ako se odluči poslati ih. Trebamo biti svjesni mudžiza koje Allah, dž.š., danas pokazuje u prirodnim naukama, od fizike do hemije, od biologije do matematike. Robo­vima koji su tražili pomoć od Allaha, dž.š., pomoć je stizala i mi tu pomoć trebamo iskoristiti. U periodu kada se nauka predstavlja u poziciji oprečnoj vjeri, Allah, dž.š., daje vjerske mudžize na naučnoj platformi. Na taj način se potvrđuje ispravnost Allahove vjere, kao i nepostojanje sukoba vjere sa naukom.

 

SMIONI IZAZOV

 

Onima koji tvrde da je vjera u sukobu sa naukom možete, nakon čitanja ove knjige, reći da postoje dva moguća uzroka tog prividnog sukoba:

Vjera i vjerski stavovi nisu predstavljeni na pravi način ili su krivo interpretirani. Ovakvog pogrešnog tumačenja vjere treba se osloboditi što prije;

Naučni stav (koji se sukobljava sa vjerskim) je neprovjeren i neta- čan. Takve naučne stavove treba revidirati i sistematskim naučnim radom doći do prave istine.

Vjera, kao savršeni sistem Uzvišenog Allaha, nije i ne može biti u sukobu sa naukom koja proučava principe stvaranja i uređenja svega postojećeg u svemiru. Međutim, vjerski fanatici, koji sebi neutemeljeno daju za pravo da govore u ime Allaha, dž.š., i naučni fanatici, koji negiraju Stvoritelja, izmišljaju sukob koji, zapravo, ne postoji.

Kur’an karakterizira odvažnost koju nećemo sresti ni u jednoj drugoj knjizi. Onaj ko čita Kur’an, razlog ove izuzetne odvažnosti pronaći će ili u činjenici da je Kur’an od Allaha, dž.š., ili će pretpo­staviti da se radi o hrabrosti neznalice po principu da je “neznalica odvažan”. Kur’anski diskurs je takav da ga oni koji ga čitaju, bili vjernici ili ne, prihvataju ili kao najveću istinu, ili kao najveću laž. Čak i oni koji ne vjeruju u božansko porijeklo Kur’ana ne mogu tvrditi da se radi o prosječnoj, osrednjoj knjizi. Kur’an se, vanredno odvažno, obraća ljudima na sljedeći način:

Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!” A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavlju­je samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite! (Hud, 13-14)

Deset sura… Sačiniti samo deset sličnih sura… Kada bi uspjeli samo toliko, mogli bi onemogućiti širenje Kur’ana, spriječiti da

Kur’an utječe na živote tolikog broja ljudi. Kur’an ne ostaje samo na tome, već ide još dalje:

A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. (Al-Baqara, 23-24)

Ne deset! Samo jednu, jednu jedinu suru… Hajde, dajte odgovor na ovaj izuzetno smion izazov! Povijest je svjedok da na to nije dat odgovor. Da je, kao odgovor na ovaj smjeli izazov, bilo moguće načiniti nešto slično kur’anskim surama, ateisti bi to realizirali i time onemogućili širenje islama. Međutim, nisu to uradili, jer nisu mogli… Namjesto toga, odlučili su to učiniti silom. Nevjernici, koji su živjeli u doba Pejgambera, opasali su se mačevima i krenuli u rat, u progone i ubijanje vjernika. Nedvojbeno je da bi ovaj teži put bio nepotreban, da je lakši putbio moguć. Bilo je lahko pisati tekst, ali bilo je nemoguće napisati nešto poput kur’anske sure.

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ova­kav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.” (Al-Isra’, 88)

Ovo je fantastična, izuzetno odvažna tvrdnja! Kur’anski fenomeni (mudžize), o kojima ćete čitati tokom cijele ove knjige će, doista, pokazati koliko je ona umjesna.

 

FUNDAMENTALNO PITANJE

 

Čitajući poglavlja u kojima ćemo govoriti o kur’anskim fenome­nima, nemojte smetnuti s uma centralnu temu Kur’ana, “pitanje svih pitanja”. Ako bismo za trenutak pretpostavili da Kur’ana nema (niti drugih objava koje je Allah, dž.š., slao tokom povijesti), to bi značilo da bi čovječanstvo ostalo bez odgovora na suštinska egzi­stencijalna pitanja kao što su “odakle dolazim?” i “kuda idem?” Kur’an, kao i prethodne Allahove objave, upravo daje odgovore na ova i ovakva pitanja.

 

Činjenice do kojih će nas dovesti kur’anski fenomeni spomenuti u ovoj knjizi, koristit ce i ateistima, makar oni i ne bili svjesni toga. Kur’anske mudžize potvrđuju tačnost i istinitost Kur’ana, koji čo­vječanstvu daje istinsku nadu i pošteđuje ga besciljnog lutanja. To je od koristi čak i inatom zaslijepljenim ateistima, makar to oni i ne priznavali! Ko, osim nevjernika, može tvrditi da je smrt i potpuni nestanak pod zemljom bolji od vječnog života? Mi ne tražimo od onih koji ne vjeruju da ostave razum po strani i tako postanu vjernici. Naprotiv, mi želimo da oni, koristeći svoj razum, riješe nedoumice i postanu vjernici. Sve o čemu Kur’an govori ide u korist čovjeka, a i u skladu je s naučnim činjenicama, što potvrđuju nebrojeni kur’anski fenomeni. S dijelom tih fenomena upoznat ćemo se do kraja ove knjige. Svojeglavi nevjernici, nažalost, smatraju da je usmjereno protiv njih ono što, zapravo, ide u njihovu korist i bore se protiv toga.

Prema kur’anskom učenju, fundamentalno pitanje jeste pitanje postojanja Boga i pitanje vjere. Ispravno razumijevanje postojanja Boga dokazuje ispravnost vjere, a ispravno razumijevanje vjere vodi do ispravnog razumijevanja postojanja Boga, jer je ispravno razumijevanje Božanske egzistencije temeljno pitanje vjere. Stoga, možemo reći da su pitanje postojanja Allaha, dž.š., i pitanje istinske vjere međusobno nerazdvojiva pitanja.

Kur’an tretira pitanja od Allahovog postojanja, do morala i svje­tonazora. Kur’an je sama vjera. Na taj način, kur’anske mudžize su dokaz postojanja vjere jer je i sam Kur’an vjera, a i dokaz Allahovog postojanja zato što je Kur’an najbitnija poruka Allahovog postojanja.

Osim toga, analizom ovih mudžiza, vidjet ćemo da su i svemir, a i činjenice koje ćemo spoznati o živim bićima dokazi Allahovog postojanja. Ilustracije radi, to što je kur’anska mudžiza objašnjenje našeg postojanja u majčinoj utrobi od prije 1400 godina, dokaz je Allahovog postojanja, jer je i najbitnija poruka Kur’ana Allahovo postojanje.

Analiza faza stvaranja u majčinoj utrobi, na koje upućuje Kur’an, direktan je dokaz i Allahovog postojanja, jer sve ove faze slikovito ukazuju na Allahovo znanje i moć. Dakle, putem mudžize, kao i putem savršenstva u stvaranju, potvrđuje se postojanje Allaha, dž.š. Činjenica da dva rečena, međusobno različita, puta dovode do istog zaključka nedvojbeno pokazuje neospornu tačnost i istinitost. Zato ćemo, baveći se kur’anskim mudžizama, uobziriti i razmišljanja na koja nas te mudžize navode. Kur’an, kao najbolji dokaz Allahovog postojanja, istovremeno je i dokaz da je Kur’an knjiga od Allaha, dž.š. Dokazujući postojanje vjere, kur’anske mudžize, isto tako, dokazuju i Allahovo postojanje, a dokazujući, putem stvorenog svijeta, postojanje Allaha, dokazuju i postojanje vjere.

 

SAMO ISTINA

 

Cilj nam je da mudžize, prezentirane u knjizi, budu od koristi i onima koji vjeruju, i onima koji ne vjeruju i onima koji sumnjaju; vjernicima da budu zahvalni Allahu na Njegovoj pomoći putem ovih dokaza, sačuvaju se od bilo kakvih sumnji i učvrste na putu vjere i slijeđenja Njegove knjige kao vodiča u životu; nevjernicima i onima koji sumnjaju da shvate kako su nevjerovanje i sumnja neosnovani, isprazni i beskorisni, da ostave sumnju i nevjerovanje koji im donose samo štetu i da prihvate Kur’an sa svim dobrobitima koje sa sobom donosi.

Pokazujući mudžize, Kur’an ne odstupa od svoga principa uka­zivanja na istinu, i samo istinu. I pored toga, veliki broj mudžiza na koje Kur’an upućuje, a koje su bile nejasne u vrijeme objavljivanja Kur’ana, nevjernici su pokušali iskoristiti kao svoj argument. Ilu­stracije radi, uzmimo 11. ajet 41. sure, “Fusilat”, koji govori da su svemir i Zemlja nekada bili u plinovitom stanju. Kako je bilo teško povjerovati da su mora i planine, koje vidimo oko sebe, Sunce i Mjesec i druga nebeska tijela, nekada bili u plinovitom stanju! Zahvaljujući sistematskom promatranju, teleskopima i iskustvom saznanja iz oblasti astronomije, mi to danas prihvatamo kao či­njenicu. Međutim, u vrijeme objavljivanja Kur’ana, ovaj stav nije bio naročito koristan s aspekta širenja kur’anske misli. Naprotiv, možda su, zato što je to bila nedokazana i teško shvatljiva činjenica, vjernici bili izvrgavani podrugivanjima. Međutim, Kur’an ni po koju cijenu ne odstupa od principa iznošenja istine i samo istine, pa opet iznosi istinu. Upravo to objašnjava uvjerenje onih koji u svim okolnostima i situacijama bezrezervno i bezuvjetno vjeruju u Kur’an. Ovaj slučaj donekle objašnjava zašto trebamo vjerovati u Kur’an čak ako i postoje određena pitanja koja ne razumijemo. Kur’an nikada ne iznevjerava. Određeni ajeti koji ranije nisu bili razumljivi, pred čovječanstvom su se, kada je za to dolazilo vrijeme, pojavljivali kao mudžize.

 

Nemoguće je zamisliti ljudski razum ili srce koje bi bilo kadro prećutati određenu spoznaju, a koja mu stvara teškoće, samo da bi mu ona u dalekoj budućnosti (nakon više od 1000 godina) donijela izvjesnu korist ili prednost. Zapravo, sasvim je nemoguće da je takve spoznaje mogao imati čovjek koji je živio u tom vremenu. Međutim, čak i da ih je imao, ljudska priroda bi ga spriječila da ih koristi na ovakav način. Kur’an stoga i kaže da “Ova Knjiga nije riječ čovjekova, ova Knjiga je od njegovog Stvoritelja”.

 

NEKOLIKO NAPOMENA

 

Knjiga koja se nalazi pred vama i u kojoj ćemo se baviti kur’anskim mudžizama dijeli stavove onih koji misle da je Kur’an Allahova objava. Izvan ove dodirne tačke, ona nije napisana kako bi odra­žavala stavove bilo kojeg mesheba ili razumijevanja islama, poput henfijskog, šafijskog, džaferijskog, sunnijskog ili šiijskog mesheba, niti se bavi razlikama u njihovim učenjima. Diskutiranje o vjerskim pitanjima ovakve vrste predmet je druge vrste literature. Mi se u ovoj knjizi tim pitanjima nećemo baviti. Usredotočili smo se na pi­tanje postojanja Allaha, dž.š., i pitanje vjere, kao dvije temeljne teme Kur’ana, i dokaze Allahove moći i savršenosti Njegovog stvaranja i znanja na koje Kur’an upućuje. Stoga se najiskrenije nadamo da će ovu knjigu prihvatiti svi vjernici, bez obzira kojem meshebu ili školi islama pripadali, da će ateisti preispitati svoje stavove, i, u ko- načnici, da će “sukob između vjere i nauke” ostati puka besmislica. Želja nam je, pored toga, da se ova knjiga pročita i da njen jedini efekat ne bude u konstataciji “Zanimljiva knjiga!”, nego da djeluje na poimanje vjere, na temeljna pitanja ljudske egzistencije i na način života, ili, ukratko, da ona bude stepenica koja će nas dovesti korak bliže na putu nepokolebljivog vjerovanja u Uzvišenog Allaha.

 

Pišući knjigu konsultirali smo literaturu na različitim jezicima. Naveli smo citate, ne obraćajući pažnju na nečiju vjeru ili mesheb. U prvom dijelu knjige (70 poglavlja), analizirali smo kur’anske mudžize u prirodnim naukama kao što su astronomija, fizika, hernija, biolo­gija, arheologija, geologija i si. Drugi dio knjige (50 poglavlja) tretira matematičke fenomene u harmoniji riječi. Nakon toga, detaljno smo obradili fenomen broja 19 u Kur’anu i time završili svoju knjigu. Radi lakšeg čitanja knjige, poglavlja smo podijelili na podnaslove.

 

Ispod citiranih kur’anskih ajeta navodili smo broj sure, njeno ime i broj ajeta. Trudili smo se da u knjizi koristimo najjednostavniji, najrazumljiviji stil, te kur’anske prijevode, koji su najpriznatiji. Imena sura nismo navodili u njihovom prijevodu, već u njihovom izvornom imenu na arapskom jeziku, jer su originalna imena na arapskom jeziku vrlo često prihvaćena poput ličnih imena i kori­ste se u svom izvornom obliku. Misleći da će čitalac možda osjetiti potrebu da ajete koje smo naveli u knjizi pronađe i pročita iz bilo kojeg prijevoda, te da bi lakše pronašao citirane sure, njihova ori­ginalna imena smo naveli u dnu citata. Međutim, za one koji žele znati njihova značenja, navodimo prijevode imena kur’anskih sura.

 

Predgovor iz knjige: “Kur’an, nenadmašni fenomen”

Autor: Caner Taslaman

Izdavač: El-Kelimeh, Novi Pazar

Cijena 30KM

 

PRODAJNA MREŽA EL-KELIMEHA – SARADNICI KOD KOJIH SE MOGU NAĆI IZDANJA EL-KELIMEH: 

SRBIJA

El-Kelimeh, Novi Pazar, +381 20 334 020, 064 16 222 84, 064 889 1780,   kelimeh@gmail.com

BIH

Sarajevo: 061 757 652

Visoko: 061 804 016,  bhmisk@gmail.com

Kakanj: NTV Kakanj, 061 788 069,  marketing@ntvic.ba

Travnik: Džamija Kalibunar, 061 763 884,  sakac@hotmail.com

Srebrenik i okolina: 061  634 953

Tuzla:  Knjižara IZ, 061 423 320,  hrustan79@yahoo.com

Bihać:  061 770 170,  fuad_baltic@live.com

CRNA GORA

Ulcinj: +382 69 493 832,  suad_ef@yahoo.com

Podgorica: +382 69 018 203

Rožaje:  +382 69 518 056,  skenderovic@mail.com

MAKEDONIJA

Skoplje:  +389 77 632 187, +389 75 458 486, +389 70 652 906,  dzevadhot@hotmail.com

AUSTRIJA

Beč: +43660 435 7348,  plavi-pr@hotmail.com

ŠVICARSKA

Cirih: +41 79 640 1255,  amko_ch@hotmail.com

Sengalen: +41 78 751 1691, +41 71 931 7023,

Arau: +41 76 603 1592,  el_batar@hotmail.com

NJEMAČKA

Manc: +49 17 676 477 777,  e.ljajic@hotmail.de

USA

slatkisunet@hotmail.com

AUSTRALIJA

+61 412 190 997,  sifet.omerovic@bigpond.com

+61 412 137 607,  zijad_glamocic@hotmail.com

AKOS.BA