Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, novcem koji nemamo, da bi zadivili ljude koje ne volimo
Dug većeg bosanskohercegovačkog entiteta prešao 2,5 milijarde eura, dok je dug manjeg bosanskohercegovačkog entiteta prešao 2,4 milijarde eura.
Piše: Dženan Kulović
Razvikana marketinška rečenica: “Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, novcem koji nemamo, kako bi impresionirali ljude koje ne volimo” postala je lajtmotiv čovjeka koji na slikovit način, istina pomalo paradokslano, opisuje potrošački mentalitet u kojem je etiku rada zamijenila etika trošenja. To znači da smo se udaljili od života u okviru mogućnosti čije su obilježje bili radna etika i sklonost štednji. Ranije su život na kredit i dug smatrani velikom anomalijom i nerazumnim ponašanjem.
Danas, uz pomoć finansijske akrobatike i kreativne dovitljivosti, taj isti čovjek pokušava prikriti obilježja života u kojem više radna etika i sklonost štednji nisu na cijeni.
Za posljedicu takvog udaljavanja nalazimo se u dužničkom ropstvu, koje se objašnjava činjenicom da trošimo više nego što proizvodimo.
Nedavno objavljeni podaci nedvojbeno ukazuju da život koji je smatran velikom anomalijom i nerazumnim ponašanjem postaje dominantan u Bosni i Hercegovini.
Uzlazna tendencija
Prema podacima entiteskih vlada koji idu u prilog ovoj tvrdnji, lokalne zajednice i fondovi nerealno se zadužuju kod komercijalnih banaka. Do danas se ta cifra popela na 1,45 milijardi KM.
Međutim, kada pogledate ovu cifru ona i nije toliko zabrinjavajuća. Svaki ekonomista, teoretičar ili praktičar, makroekonomsta ili mikroekonomista, neće je uzeti za zlo ili za predmet manipulacije.
Međutim, činjenica koja zabrinjava odnosi se na nerealan uzlazni trend zaduživanja ili, narodski kazano, porasle apetite dobrano preglomaznog i neodrživog administrativnog aparata.
Uzmimo samo podatak da je potraživanje komercijalnih banaka od entitetskih vlada u 2009. godini iznosilo 356 miliona KM, te da je do danas imalo uzlaznu tendenciju koja je pet puta viša, onda nesumnjivo možemo izvesti zaključak da je stanje, zaista, zabrinjavajuće.
Dodatna zaduženja ravnodušno možemo pripisati lošem vođenju finansijske politike od državnog do lokalnog nivoa.
Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini u većini slučajeva pripada stranim komercijalnim bankama, koje diktiraju razvoj naše privrede. Istini za volju, najviše inovacija u bankarskom sektoru su donijele upravo strane komercijalne banke, koje su iskoristile tromost domaćih komercijalnih banaka i nametnule visoka pravila igre, koja su ih učinila konkurentnijim na tržištu i povoljnijim partnerima prilikom zaduživanja. Međutim, sama visina duga ne bi bila toliki problem da je posuđeni novac produktivno uložen (novi proizvodni kapaciteti, nova radna mjesta, nova konkurentna preduzeća i slično), nego je većina tog novca potrošena neproduktivno.
Opširnije na portalu AJB: