U FokusuZanimljivosti

Kuća lišća: Putovanje u mračno doba komunističke Albanije FOTO/VIDEO

U glavnom gradu Albanije Tirani je prije dvije godine otvorena “Kuća lišća”, a riječ je o jedinstvenom muzeju u kojem je izložena sva aparatura koju je koristio albanski tajni servis Sigurimi. Muzej je svojevrsno vremensko putovanje u prošlo stoljeće, tačnije period kada je Albanijom vladala čelična ruka Envera Hodže.

Period od skoro pola stoljeća, od 1944. do 1991. godine, koliko je komunizam vladao u ovoj zemlji, i danas je i za mnoge Albance, posebno mlade, posve misteriozan i tajanstven. Albanske institucije pokreću brojne inicijative i aktivnosti kako bi se što više saznalo o diktatorskom periodu. Jedna od tih inicijativa je i muzej koji je otvoren prije dvije godine, a u kome su izloženi alati i oprema koje je koristio Direktorat državne sigurnosti ili Sigurimi, albanska tajna policija tokom komunističkog režima, koju je Enver Hodža osnovao 1943. godine, tokom Drugog svjetskog rata.

“Kuća lišća”, kako je nazvana zbog vinove loze kojom je obložena pomenuta zgrada, prilika je za domaće i strane turiste da se izbliza upoznaju s tamnim stranicama komunističke prošlosti Albanije.

U muzeju je izloženo oko 2.000 predmeta, a riječ je o alatima i instrumentima koje su komunisti u ovoj zemlji koristili za prisluškivanje stanovnika ove zemlje, stranih predstavništava, hotela i drugih institucija.

Tako se u muzeju mogu vidjeti kamere, projektori, diktafoni, aparati za prisluškivanje telefona, magnetofoni, detektori, sistemi za audio i video kontrolu, uređaji za transkripciju audio materijala, foto aparati, mikro kasete, durbini i brojna druga oprema neophodna za špijuniranje. Tajna služba Albanije ovu opremu je koristila za špijuniranje ljudi, ali potom i tokom njihovog procesuiranja.

Direktorica muzeja Etleva Demollari, u razgovor s novinarom Anadolu Agency (AA), otkrila je kako je za zgradu u dokumentima tadašnje tajne službe korišteno kodno ime “list”, tako da je odlučeno da to ime ostane i u nazivu današnjeg muzeja.

Zgrada je izgrađena 1931. godine i ona je zapravo najvrijedniji dio ovog muzeja. Prema riječima Demollari, zgrada je sagrađena kao ginekološko-akušerska klinika, a tu svrhu je zadržala sve do 1944. godine.
Demollari ističe kako građani Albanije, posebno nove generacije, vrlo malo znaju o periodu komunističkog režima u njihovoj zemlji.

“Smatrali smo da je upravo radi novih generacija bilo potrebno jedno ovakvo mjesto. Istina mora izaći na vidjelo i o tome se treba govoriti. Na mjestu gdje se trenutno nalazimo proizvodio se strah. Danas je to mjesto otvoreno za svakog građanina”, kazala je Demollari, te dodala:

“Ovdje se nalaze svi uređaji za prisluškivanje proizvedeni 70-ih i 80-ih godina. Tu su i uređaji koje su špijuni postavljali u zidove kuća.”

Istakla je kako je Albanija u to vrijeme uređaje za prisluškivanje najprije uvozila iz Sovjetskog Saveza, Kine, Njemačke, Austrije i Švicarske, potom su slične uređaje razvili albanski inženjeri u laboratorijama Ministarstva unutrašnjih poslova Albanije.

Osim uređaja za prisluškivanje i praćenje, u muzeju su izloženi i dosjei pripadnika tadašnjeg tajnog servisa, koji su bili poznati kao “živi mikrofoni”.

Oni su postavljali uređaje za prisluškivanje u domove i na radna mjesta špijuniranih osoba, te su pratili i fotografisali mjesta na kojima su se kretali. Osobe za koje je utvrđeno da su djelovale protiv režima suočavane su sa smrtnim kaznama, doživotnim zatvorima i protjerivanjima u logore.

Zatvorenici su izloženi različitim vrstama psiho-fizičkog mučenja, od izgladnjivanja i bičevanja pa do puštanja struje u njihova tijela. U muzeju su, također, izloženi i tekstovi koji govore o strahotama iz perioda vladavine Envera Hodže.

Muzej, koji je pokrenut prije svega radi povećavanja svijesti kod mlade albanske populacije, u prošloj godini posjetilo je više od 60.000 turista iz Francuske, Italije, SAD-a, Njemačke, Holandije i brojnih drugih zemalja.
Prema podacima albanskog Instituta za istraživanje komunističkih zločina (ISKK), u tom periodu je više od 59.000 stanovnika Albanije protjerano u logore, među kojima je 7.022 njih u logorima izgubilo život.

U istom razdoblju je iz političkih razloga zatvoreno 34.000 građana, od kojih je 984 umrlo u zatvoru, a 6.027 pogubljeno od strane režima. Oko 6.0000 albanskih građana se još uvijek vodi kao nestalo.

Akos.ba

Povezani članci