Kratki historijat sujevjerja

Na mnogim mjestima u Kur’anu Uzvišeni Allah govori o drevnim narodima, njihovim poslanicima, te sujevjerjima kojima su se upravljali. Gotovo da ne postoji narod koji je bio i nestao u prošlosti, a da njihova srca i razumi nisu bili okupirani nekim od mnogobrojnih sujevjerja. Tako nam Uzvišeni Allah spominje drevni narod Semud i njegova poslanika Saliha, alejhi-s-selam, te sujevjerje kojim su se upravljali (radi se o tetajjuru – predskazivanju zlih i dobrih znakova na osnovu leta ptica, o čemu će biti više govora kasnije).

Slično sujevjerje vezalo se za Faraonov narod, a pripisivali su ga Musau, alejhi-s-selam, koji im je došao kao Allahov poslanik. Isto se spominje u suri Ja-sin, a veže se za narod koji je opisan u toj suri. U predislamsko doba, doba džahilijjeta, život Arapa bio je prepun raznih praznovjerja, sujevjerja i drugih zabluda. Svoj život i poslove upravljali su raznim gatkama, znakovima u prirodi kao što je let ptica na lijevu ili desnu stranu. Odluke su im se bazirale na bacanju kocke ili strjelica; u tome su nalazili dobre ili loše znakove za poslove koje su naumili uraditi.

Međutim, nisu samo Arapi svoj život upravljali gatkama i raznim sujevjerjima, nego manje-više svi narodi svijeta. Tako su Grci imali posebne hramove u kojima su vladarima razni proroci, a najčešće proročice, predskazivali budućnost. Usporedimo li to sa našim vremenom, lahko ćemo ustanoviti da i danas, nažalost, mnogi muslimani organiziraju svoj život i poslove na osnovu gatki raznih balkanskih i drugih proročica.

Ovo je pogubnije zbog činjenice da je islam pustio svoje korijene prije četrnaest, a na ovim prostorima prije više od pet stoljeća i samim tim razdvojio istinu od laži, te Pravi put od zablude. I kod drugih vladara, imperatora i osvajača, kroz historiju, važni poslovi za državu završavali su tek kada bi spomenuti vladari izvršili konsultaciju i posavjetovali se sa prorocima, vračevima i sličnim gatarima koji su odluke donosili na osnovu rasporeda zvijezda i planeta, tako da bi ratovi bili vođeni tek ako bi ih zvijezde odobrile.

Sve dosad rečeno u ovom poglavlju jasno pokazuje da su se kroz historiju, naročito pri nepoznavanju čiste vjere, ljudi slijepo provodili za raznim sujevjerjima omalovažavajući i degradirajući svoj razum kao blagodat kojim ih je Allah, dželle šanuhu, uzdigao iznad svih drugih stvorenja.

Sujevjerje i širk*

Vjerovanje da neko drugi pored Allaha, dželle šanuhu, može djelovati na ljudsku sudbinu, odnosno upravljati njome predstavlja suštinu i srž sujevjerja. Isto tako predstavlja suštinu i srž širka – najgorega grijeha koji se može počiniti. Najizraženija svrha misije Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bila je, upravo, da ljude izvede iz širka u tevhid, odnosno iz obožavanja ljudi, životinja, džinna i predmeta u obožavanje Gospodara svega pobrojanog. Na tom putu bio je zlostavljan, psovan, fizički maltretiran, ali je svoju misiju uspješno završio. Stoga kaže Uzvišeni:

Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim, čini izmišljajući laž, grijeh veliki.

Sujevjerje i kader

Od temelja vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu, jeste i vjerovanje u kader, tj. Allahovo određenje. U poznatom i velikom hadisu meleka Džibrila, alejhi-s-selam, na upit o imanu (vjerovanju) odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove (časne) knjige, Njegove poslanike, u Sudnji dan i sudbinu dobra i zla, tj. da sve što se dešava, što se desilo i što će se desiti od dobra i zla jeste od Allaha, dželle šanuhu, određeno. Direktan razlog nastajanja i širenje epidemije sujevjerja u jednom društvu jeste nevjerovanje ili slabo vjerovanje u kader (Allahovo određenje), a tamo gdje nema vjerovanja u kader, ne postoji ni oslonac na Allaha, dželle šanuhu, (tevekkul). Zbog toga je i rekao poznati ashab Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi neko od vas posjedoao zlata koliko je brdo Uhud, a zatim to podijelio na Allahovom Putu, ne bi to Allah od njega primio, sve dok ne povjeruje u kader”. Nakon ovih riječi, Ibn Omer je citirao hadis meleka Džibrila, uzevši ga kao dokaz za svoje riječi.

Od Ubadeta ibn Samita, radijallahu anhu, (druga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) se prenosi kako je rekao svome sinu: “Sinko moj, nećeš osjetiti slast imana sve dok ne shvatiš da ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te moglo ni zadesiti.” Zatim je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Prvo što je Allah stvorio bilo je pero, a zatim mu je Uzvišeni naredio: “Piši”. Pero reče: “Gospodaru, šta da pišem?” “Piši sudbiu svih stvari do Sudnjeg dana”, reče Uzvišeni. Dalje nastavlja Ubade ibn Samit, radijallahu anhu: “Sinko moj, čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Ko umre na nečemu drugom (drugačijem vjerovanju) osim ovoga (od ovoga), taj ne pripada meni (mome Ummetu, muslimanima).”

Blizak pojmu kadera jeste pojam kada’, premda ne predstavlja njegov sinonim, kako to neki pogrješno zaključuju. Po pitanju definicije kada’ mnogi islamski učenjaci dali su svoja mišljenja. Ibn Hadžer el-Askalani kaže: “Učenjaci su rekli da je kada’ potpuna, cjelovita Allahova odredba, a kader su pojedinosti i detalji te odredbe.”

Na osnovu svega izloženog kada-i kader su dvije povezane cjeline koje proizilaze jedna iz druge i ne isključuju se, jer jedna od njih ima funkciju temelja, a to je kader, dok je druga na mjestu kuće, a to je kada’. Ko ih pokuša razdvojiti srušit će kuću, tako je razoriti.

Prema tome, najbolja brana pojavi i širenju sujevjerja jeste čvrsto vjerovanje (iman) u kader iz kojeg će proisteći i tevekkul (oslonac na Allaha), odnosno zadovoljstvo Allahovom odredbom, a to je, svakako, jedno od najvećih dobrih djela i najboljih ibadeta.

Najpoznatija sujevjerja ove vrste

Gotovo da je nemoguće pobrojati i zapisati sva sujevjerja i praznovjerja koja su danas prisutna i aktuelna, a koja ukazuju na tetajjur (tijere) predislamskih Arapa. Pokušat ćemo ovom prilikom predstaviti ona najveća, tj. ona koja su se u narodu najviše proširila, nadajući se da će se dozvati oni koji su razumom obdareni, a uputu daje samo Allah, dželle šanuhu, i On je najbolji upućivač.

1. Kucanje u drvo radi sreće i berićeta

Slobodno se može reći da je ovo jedan od najraširenijih vidova sujevjerja. Prakticiraju ga i muslimani i nemuslimani. Poznato je da američki piloti (U.S. FORCE) kucaju u drvo prilikom polijetanja sa piste. U ovom sujevjerju idu dotle, da neki od njih insistiraju na ovom običaju, želeći time postići sreću i uspjeh.

U našim krajevima (bivše Jugoslavije i Balkana), svaki put kada neko prokomentira nešto dobro ili se desi neki povoljan preokret, kuca se u drvo i obično se kaže: “Da kucnem u drvo, da ne čuje zlo.”

Ovo se zasniva na starom vjerovanju po kojem su bogovi živjeli u drveću koje je raslo po šumama. Kad bi neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtijevao da najprije dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila, on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega, što je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a u isto vrijeme i njegov gest zahvaljivanja za uslišanu molbu. Istovremeno, postojalo je i vjerovanje da oko drveća oblijeću duhovi koji su ljubomorni na ljudsku sreću i koji su činili sve što su mogli da osujete dobar razvoj događaja. Kucanje u drvo je imalo i tu svrhu da “zagluši uši” tim duhovima, kako oni ne bi mogli čuti da je želja ispunjena. U Allahovoj vjeri se radost iskazuje uzvikom tekbira i veličanja Uzvišenog Allaha: “Allahu ekber”, kako je na to, svojim govorom, ukazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čuđenje se izražava izrazom: “Subhanallah”, što je, također preporuka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksa njegovih drugova (ashaba) i onih poslije njih.

2. Prelazak crne mačke preko puta

Prelazak crne mačke preko puta smatra se kod najvećeg broja ljudi lošim znakom, išaretom nesreće. Mnogi muslimani, nažalost, vjeruju u ovo sujevjerje. Usljed otuđenosti od islama, a to podrazumijeva od Kur’ana i Sunneta Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, mnogi muslimani traže lijek i zaštitu od ovog “lošeg znaka” pljuckanjem tri puta ispred sebe, na lijevu ili desnu stranu. Kakve li ironije! Vjerovanje u crnu mačku kao simbol zla i loš znak nastalo je u vrijeme mračnog Srednjeg vijeka u Evropi, i to u Španiji, za vrijeme zloglasne krstaške inkvizicije. Onog dana kada se mačka razboljela i uginula, za vladara je sve pošlo naopako pa je već slijedećg dana izgubio vlast i bio uhapšen. Vjerovatno je od ovog događaja stvorena legenda prema kojoj se crnim mačkama pripisuju mistične moći .

Crna mačka je posebno “zlokobna” jer podsjeća na tamnu unutrašnjost Zemlje i na pakao. Ovo je, svakako, jedan od najzastupljenijih i najopasnijih oblika sujevjerja koji je pustio korijene u psihama mnogih muslimana, premda je vjerovanje u išaret nesreće viđenjem crne mačke ponižavanje svoga razuma. Kako i otkud mačka može ukazivati na nesreću? Kakav dokaz za to postoji? Nikakav. Lijek protiv ovoga, kao i protiv ostalih sujevjerja, jeste u vjerovanju i oslocu (tevekkulu) na Allaha, dželle šanuhu. Rekao je Uzvišeni: “Neka se, zato, vjernici samo u Allaha pouzdaju.” … jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.”

3. Petak trinaesti

Ovo je još jedno od jako izraženih i prisustnih sujevjerja koje, također, kao i prethodno potječe od kršćana, a sa islamom i muslimanima nema ništa zajedničkog. Ovo sujevjerje svodi se na vjerovanje da će se dogoditi nešto loše kada u mjesecu trinaesti dan bude petak. Svojevremeno je, u više nastavaka, snimljen i istoimeni film (Petak trinaesti) koji je i danas jako aktuelan, a koji je nažalost dosta muslimana još više zaveo po pitanju ovog vjerovanja (sujevjerja). Smatra se da je petak, kada pada trinaestog dana u mjesecu, nesretan dan za sve ljude, osim za one koji su rođeni u petak, trinaestog – za njih je to onda sretan dan.

Srž ovog sujevjerja jeste kršćanska dogma po kojoj je petak dan u kojem je razapet Isus Krist (Īsā, alejhi-s-selam), te stoga kršćani taj dan smatraju nesretnim. Osim toga, vjerovali su da se vještice sastaju, upravo u noći s petka na subotu. Stoga se ne preporučuje otići na put, vjenčati se ili nešto započeti petkom (pogledaj dio o zabranjenim aktivnostima u “opasnim” danima, što vjeruje i prakticira masa muslimana). Također, broj trinaest ukazuje na broj učesnika posljednje tajne večere kada je Juda (Aškriotski) izdao Isusa (Isāa, alejhi-s-selam). Pored ovoga, trinaesta karta tarota ukazuje na smrt, prikazana je kao kostur koji drži kosu za košenje. Više od svega, udruženja vještica su uvijek imala trinaest članova. Zbog svega pobrojanog, broj trinaest se uvijek izbjegavao kod kršćana, a jasno je da sve pobrojano sa muslianima nema ništa zajedničkog. Naprotiv, petak je sedmični bajram muslimana, dan sa posebnom važnošću i značenjem za muslimane, koji se kao takav, spominje i u Kur’anu, te u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

4. Razbijeno ogledalo kao znak nesreće

Vjerovanje po kojem razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće i velike tegobe u životu jeste jedno od mnogobrojnih sujevjerja koje se nastanilo u srcima muslimana, a koje poput ranije spomenutih nema nikakve veze sa islamom. Ovo sujevjerje nazivaju još i đavolje ogledalo. Raširilo se među kršćanima koji vjeruju da su njihovi preci uz pomoć ogledala posmatrali zvijezde i hvatali njihovu energiju. Zbog toga razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće, jer je broj sedam izraz potpunosti i ukazuje da će poteškoće biti zaista brojne. Prva ogledala koja je čovjek koristio nisu ni mogla da se razbiju, jer ih je činila mirna površina vode. Bez naučnog znanja o prirodi, čovjek je mislio da je njegov odraz, koji je vidio na površini jezera ili bare, bio njegovo drugo “ja”, ili njegova druga duša. Plašio se stoga da ako bi uznemirio to svoje “drugo ja”, uznemirio bi na neki način i samoga sebe. Kada su kasnije napravljena staklena ogledala, njihovo razbijanje značilo je i ozbiljnu povrjedu vlastite duše. Stari Rimljani su vjerovali da se čovjekov život “obnavlja” svakih sedam godina. Pošto je razbijanjem ogledala taj život bio ugrožen, trebalo je čekati cijelih sedam godina da bi se on obnovio. I ovo sujevjerje, kao i većina drugih, zasnovano je na praktičnim razlozima – ekonomskog karaktera. Staklena ogledala su nekada bila veoma skupa, pa je njihovim vlasnicima dobro došlo ovo vjerovanje koje je tako pomagalo da ona što duže ostanu čitava.Slično ovome razvilo se i vjerovanje da odlaganje hljeba naopako donosi kaznu u vidu nedostatka hrane, tj. gladi, jer je, kako to kršćani vjeruju, odlaganje hljeba naopako znak potcjenjivanja. Ovo je zbog toga što se hljeb kod kršćana, uz vino, smatra najvažnijom namirnicom tajne večere koju smo ranije spominjali. Također, po kršćanskom vjerovanju, koje je naslijeđeno od starih mušrika (paganskih naroda), prolazak ispod merdevina oslonjenih na zid donosi nesreću. To je zbog toga što one, po ovom vjerovanju, ometaju silazak sreće ili bogova koji trebaju istići do ljudi da bi im pomogli.  Sve je ovo jasni dalalet (zabluda) i skretanje s Pravog puta, a uputu daje samo Allah, Moćni i Milostivi.

5. Posipanje kabura vodom radi sprječavanja nesreće

Za mezarja (groblja) i kaburove vezana su mnoga sujevjerja. O tome će biti više govora kasnije. Ovdje želim govoriti o sujevjerju koje je preraslo u praksu zastupljenu u mnogim krajevima bivše Jugoslavije, kao i Balkana, tamo gdje žive muslimani. Radi se o posipanju kabura vodom nakon dženaze. U nekim krajevima zastupljeno je vjerovanje po kojem polijevanje kabura vodom prije kiše znači da će rodbina umrlog nakon njegove smrti biti dobro i zdravo, te da niko iz njegove porodice neće umrijeti u skoroj budućnosti. Također, vjeruju da će neko umrijeti ako ih kiša pretekne. Ovo sujevjerje treba razlikovati od običaja koji je raširen među muslimanima Balkana, a koji je preuzet od Arapa, po kojem se polijeva kabur da ne bi vjetar raznio pijesak ili zemlju, Iz ova dva slučaja uočljivo je da je sujevjerje, ustvari, vid srčanog i psihološkog uvjerenja. Tamo gdje nije prisutno uvjerenje (i’tikad), nema ni sujevjerja, nego ostaju praktični običaji koji se prenose s kojena na koljeno, a koji opet, počesto odstupaju od Sunneta (prakse) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U nekim krajevima bivše Jugoslavije domaćin (a pogotovo domaćice) ne puštaju u kuću gosta koji mu dolazi sa dženaze. Ovo zbog toga što vjeruju da im ovakav gost, vjerovatno donosi direktan poziv na Ahiret, jer dolazi s groblja. I ovo je jedno od raširenih i vrlo opasnih sujevjerja koje je pustilo korijenje u srcima i dušama muslimana. Zašto ljudi ne pogledaju u Allahovu Knjigu i ne poslušaju Allahov govor kada kaže: Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenja… Po pitanju ovog ajeta prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijjallahu anhuma, da je rekao: “Niko neće umrijeti, osim onda kada Allah bude želio i kada mu je određeno.” Stoga je jasno da ovakva sujevjerja nemaju nikakvog utjecaja na sudbinu i dužinu života, tj. na raniji ili kasniji dolazak smrti.

6. Vjerovanje u zlu kob tri šestice (666)

U osnovi ovog sujevjerja leži biblijsko proročanstvo o zagonetnom žigu ili imenu “divlje zvijeri”, broju 666. Prema tom vjerovanju, broj šest predstavlja simboličan znak nesavršenstva. Tri šestice još više naglašavaju to nesavršenstvo. Neki smatraju da je 666 znak antikrista, kojeg također Biblija spominje. Drugi pak kažu da to predstavlja neki oblik identifikacije na koju će ljudi biti primorani. Ima i onih koji kažu da je 666 papinski znak. Sve su ovo mišljenja koja su zasnovana na Bibliji, te kao takva nisu validna kod muslimana. Muslimani nemaju potrebe da se osvrću ili oslanjaju na ovakva mišljenja i tvrdnje, jer Kur’an časni nijednim ajetom ne potvrđuje takvo nešto. Štaviše, na mnogim mjestima u Allahovoj Knjizi spominje se broj šest bez ikakvih negativnih konotacija. Tako Allah Uzvišeni kaže:

“Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio…” Slični ajeti u kojima se spominje broj šest nalaze se u Allahovoj Knjizi na još šest mjesta. Sve ovo ukazuje da broj šest kod muslimana ne implicira ništa negativno te da je ovo još jedno od sujevjerja čije korijene muslimani moraju potrgati iz svojih srca.

7. Vjerovanje u svetost kamenja, drveća, kaburova i vrela 

Vjeruje se da su određena mjesta u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije i Balkana posebno berićetna i sveta zbog nekog pobožnog čovjeka ili žene koji su živjeli u tom mjestu, zbog nekog događaja koji je obilježio određeni vremenski period ili zbog “ukazivanja osobe” koja je davno umrla, na tom mjestu i sl. TOvakva praksa se prenosi s generacije na generaciju uz vjerovanje da je to ispravno i bogougodno djelo. Boravak na ovakvim mjestima se smatra svetinjom kao što su i sama ta mjesta “sveta”, a oni koji tamo odlaze dobivaju epitet hodočasnika ili “malih hadžija”. U velikom broju slučajeva, ljudi sa ovakvih mjesta donose vodu, jer ta voda “sve liječi”, kamenje, jer je ono “berićetno”, grančicu, jer je ona simbol” dobrog roda i blagoslova.” Sigurno je da vjerovanje u pobrojano vodi u sujevjerje.

U suri En-Nedžm, Allah, dželle šanuhu, kaže:

“Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj? Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri? to bi tada bila podjela nepravedna.

U ovim ajetima, Allah, dželle šanuhu, govori o tri najveća božanstva prijeislamskih Arapa. Iako su vjerovali u Allaha kao vrhovno božanstvo, većinu svojih ibadeta usmjeravali su ka ovim lažnim bogovima.

U vezi s prvim, rekao je islamski učenjak A’meš: “Nazvali su ga Lat izvodeći to ime od ilah (bog).”

U vezi s drugim, rekao je: “Nazvali su ga Uzaa uzevši to ime od ‘Aziz (silni).” Poznati učenjak, Ibn Hišam je za Menat (treće božanstvo) rekao: “Pripadao je plemenima Huzejl i Huza.”

O drugom (Uzaa), Ibn Abbas, radijallahu anhu, je rekao: “Neki je čovjek mijesio brašno hadžijama, pa kada je umro, oni su se zaustavljali kod njegova kabura.”

U tefsiru imama Kurtubija navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Mugiru ibn Šu’beta, te da je on srušio i zapalio ovaj kip. Ovo navodi Ibn Hišam. U životopisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, El-Mubarekfuri navodi da je ovaj kip srušio Halid ibn Velid, radijallahu anhu.

Allah Uzvišeni navodi imena i spominje ove lažne bogove koji su bili napravljeni od isklesanog drveća i kamenja ukazujući na niskost i nepromišljenost ljudi koji su ibadet činili i Allaha obožavali kod njih, tj. na mjestima gdje su se oni nalazili. Tako Uzvišeni kaže:

…i uzimaju zaštitnike pored Allaha i govore: “Mi ih ne obožavamo osim da bi nas Allahu približili…

Od ashaba Ebu Vakid el-Lejsija se prenosi da je rekao: “Izišli smo sa Allahim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, (u bitku) na Hunejn, a bili smo tek napustili nevjerstvo (kufr). Kao mušrici (nevjernici) imali smo lotosovo drvo kod kojeg smo klečali i na njega kačili svoje oružje, a zvali smo ga Zatu-l-envat”. Kada smo prolazili pord tog drveta, uzviknusmo: “Allahov Poslaniče, daj da i mi imamo Zatu-l-envat.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah je najveći! To je, uistinu, sunnet (zakon koji se ponavlja)!” Rekli ste mi, tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, onako kao što su Benu Israilćani rekli Musau (svome poslaniku):

“Napravi i ti nama boga, kao što oni imaju bogove!” ‘Vi ste uistinu, narod koji nema pameti!’ Reče (im) on.” Reče, na kraju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Vi ćete, uistinu, slijediti primjere onih koji su bili prije vas.

Jedna od mnogobrojnih pouka ovih hadisa jeste što se njima jasno prikazuje vjerovanje prijeislamskih Arapa u svetost drveća, koje se zadržalo u srcu i nakon primanja islama. Nažalost, neki muslimani i danas vjeruju u svetost nekog drveća, kao što je, npr. tisovina, a što nikakvim vjerskim tekstom (Kur’an i Hadis) nije potvrđeno.

Na ovakvim mjestima – turbetima, nerijetko je pojava paljenja svijeća u čast mrtvoga. Ovo se radi sa uvjerenjem da će se time osvijetliti umrlome u njegovom kaburu, što je, svakako, veliko sujevjerje koje je u kontradikciji i suštoj suprotnosti sa islamskim učenjem o životu poslije smrti.

Što se tiče vrela ili izvorišta vode, izvjestan broj njih se smatra svetim u vjerovanju mnogih muslimana, što je, još, jedno od prisutnih sujevjerja. Prema legendama (narodnim predanjima), “sveta” vrela ili izvorišta su mjesta trajnog zdravlja i života ljudi na Zemlji, odnosno na ovom svijetu.

Vrelo ili izvorište vode koje se nalazi u blizini samog Sarajeva, zove se Trčivode. Tu su se Sarajlije okupljale na Đurđevdan te se tom vodom prskali, pili je i tu teferičili. Tom vodom su se prskali, prema narodnom vjerovanju, da bi cijelu godinu bili čili i veseli te da bi trčali kao što “trči” ta voda ispod izvorišta niz obronke Jarčedola i Trčivoda.

Vrelo “Abuhajat” se nalazi u blizini Kozije ćuprije (legendarnog mosta nadomak Sarajeva). Tu su se Sarajlije okupljale na Đurđevdan, kako bi bili čili i veseli kao što je i samo izvorište.

Sve su ovo sujevjerja koja su, u manjoj ili većoj mjeri prisutna kod velikog broja muslimana. Obaveza je svakome od njih napustiti ovakva vjerovanja i istinski se uputiti ka svome Gospodaru koji život i zdravlje, te bolest i smrt daje.  Neka nam Allah, dželle šanuhu, podari znanje i poveća uputu, jer On, zaista, najbolje upućuje na Pravi put.

8. Rog i potkovica zečija šapa, djetelina sa četiri lista kao neki od “radosnih predznaka”

Nasuprot dosad pobrojanim “nesretnim znakovima” za koje se vjeruje da donose nesreću, postoji izvjestan broj “dobrih znakova” za koje se vjeruje da donose sreću. Mnoge muslimanske kuće ili automobili “okićeni” su ovakvim znakovima, a to bi trebalo da simbolizira sreću i berićet. Rog i potkovica mogu se vidjeti na mnogim muslimanskim kućama (ipak rjeđe nego na nemuslimanskim), kao što se i zečija šapa može uočiti u automobilima muslimana.

Rog i potkovica imaju vrlo važan zajednički detalj: vrhove. Vrh i šiljak privlači, hvata i rastjeruje negativna magnetna polja. Vjeruje se da ih uništava prije nego što ona zahvate ljude ili prostor oko nas. Zbog toga “donose sreću.” Vjerovanje da potkovica donosi sreću potiče od vjerovanja u simbole polukruga i mjesečevog srpa.

Djetelina sa četiri lista smata se jednim od “dobrih” ili “sretnih” predznaka. Postoji nekoliko legendi koje prate ovu biljku. Jedna od njih je da je Eva (Hazreti Havva) ponijela sa sobom djetelinu sa četiri lista kada je napuštala Džennet. Također, stari druidi (starokeltski sveštenici) u Engleskoj su vjerovali da djetelina sa četiri lista ima magijska svojstva. Jedno od tih vjerovanja svodilo se na to da svako ko pronađe djetelinu sa četiri lista dobija mogućnost i sposobnost da vidi zla bića kao što su vještice i đavoli (šejtani) pa ih tako može izbjeći. U stvarnosti, djetelina sa četiri lista jeste zapravo kao i obična djetelina, samo sa degeneriranim genom koji određuje broj listova.

“Sretnim” insektima smatraju se, između ostalih, pauk, bubamara i leptir. Po tom sujevjerju njihovo viđenje donosi sreću. Da li je to baš tako? U grčkom mitu pauk je bio princeza koja je boginju Atenu pozvala na takmičenje u tkanju, a potom se pobijeđena i ponižena pretvorila u pauka. Vjeruje se da viđenje pauka ujutro donosi ljubav, a uvečer nadu. Ako se pauk ubije ili mu se uništi mreža – to donosi nesreću.

Ova sujevjerja puna su mitova koji se oštro suprotstavljaju tevhidu i čistom islamskom učenju. Allaha molimo za znanje koje će nam koristiti, a koje će kod nas proizvesti djelo koje će nas na oba svijeta uzdići.

9. “Prolazak ispod merdevina”

Ovo sujevjerje ima više svojih izvora i veže se za različita ishodišta. Tako je poznato da su osuđenike na smrt u nekim azijskim zemljama vješali za sedmu prečku merdevina prislonjenih o stablo drveta. Pošto se vjerovalo da je smrt “prelazna”, ljudi su se dobro čuvali da ne prolaze ispod tih merdevina jer su vjerovali da će tako i oni “uhvatiti” smrt. Stari Egipćani su vjerovali da se njihov bog sunca Oziris spasio uz pomoć merdevina kada su ga zarobili duhovi tame. Zbog ovoga su male merdevine stavljene u grobove egipatskih kraljeva, kako bi im pomogle da se popnu na nebo. I dan-danas neki Egipćani nose male modele merdevina jer vjeruju da će im one donijeti sreću. U drugim krajevima svijeta, ljudi iz različitih razloga izbjegavaju da prođu ispod merdevina. Jedan od korijena ovog običaja zasniva se na tome da su merdevine, kada se naslone na zid, činile trougao sa podom i zidom, što je simboliziralo život, a taj simbol je smatran svetinjom, pa bi prolazak kroz njega bio skrnavljenje te svetinje. Zbog toga se razvilo sujevjerje da će svakoga ko prolaskom kroz ovaj trougao pokaže nepoštivanje svetinje, snaći zaslužena kazna.

10. Vjerovanje u “sveta jela” koja “donose” sreću

Pojedine vrste hrane smatraju se svetim, vjeruje se u njihov blagoslov, a konzumiranje određenih namirnica smatra se posebno berićetnim. I ovo vjerovanje (sujevjerje) svojstveno je kršćanima, a sa muslimanima nema ništa zajedničkog na osnovu slova Kur’ana i Sunneta. Naime, kršćani vjeruju da sva jela koja konzumiraju prvog dana Nove godine predviđaju budućnost ili utječu na nju. Tako Španci vjeruju da, upravo u ponoć novogodišnje noći, treba pojesti dvanaest zrna grožđa jedno po jedno.

Talijani vjeruju u žitarice, odnosno da svaka žitarica koja se napuše kuhanjem donosi bogatstvo.

Upravo zbog toga na novogodišnjem stolu Talijala sočivo (leća) je neizbježno.

Također, vjeruje se, a to je postalo i česta praksa u Bosni, da žene, kada dolaze na babine tek rođenoj ženskoj djeci, trebaju ponijeti na dar dva jajeta i djetetu ih pod jastuk staviti, kako bi slijedeće rođeno dijete bilo muško.

Poznato je i vjerovanje u berićet riže, koja služi za posipanje mladenaca, da bi bili plodni u životu. Sve su ovo vjerovanja (sujevjerja) svojstvena nevjernicima (nemuslimanima), koji u Allaha ne vjeruju onako kako Ga treba vjerovati. Analogno tome, nijedno od pobrojanih sujevjerja ne smije se naći ni pri jednome muslimanu kojemu je stalo do sreće na Ovome svijetu i vječnih blagodati na Ahiretu, a Allah, dželle šanuhu, je najbolji svjedok.

Nigdje se u Kur’anu ili Hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne spominje striktno vrijeme konzumiranja određenih namirnica, osim što ima predaja koje ukazuju na konzumiranje sedam hurmi (po mogućnosti medinskih) na gladan stomak, a što je prevencija protiv otrova toga dana. Također, u svrhu boljeg pamćenja, hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje se uzimanje 21 grožđice (suho grožđe) na gladan stomak.

11. Razna sujevjerja vezana za udaju i ženidbu

Vjeruje se u narodu, a velika većina narodnih vjerovanja su klasična sujevjerja, da kada djevojka opazi mladi mjesec treba uzeti neki kamen, a zatim reći: “O mjeseče, tako ti mladine, ti putuješ po cijelome svijetu, pa na tom putu vidiš i mog dragog, naredi neka mi se po imenu javi!” Kada to tri puta izgovori, treba ostati na istom mjestu i slušati koje će prvo muško ime čuti. Vjeruje se da će to biti ime njenog suđenika.

Također, vjeruje se da djevojka koja želi osvojiti nekog mladića, treba mu u šerbe, kahvu ili čaj stavi malo smole iz svog uha i on će od tada biti njen. Ovo je, takošer rašireno i opasno sujevjerje. Ukoliko se ispostavi da je tačno, onda se njime zadire i u polje sihra, te se time objedinjuju dvije zablude: sujevjerje i sihr.

Od sujevjerja koja su prisutna jeste i to da prije nego svedu mladence, drugi ukućani trebaju uzeti neko muško dijete i provaljati ga po postelji, kako bi nevjesta muško dijete rodila. Na kraju, kada mladu dovedu u kuću, ona treba zovnuti muža imenom i reći: “Koliko ti je u kući rogova (misli se na rogove koji drže krov), toliko ti rodila sinova.”

Sve su ovo sujevjerja koja su u očitoj i oštroj suprotnosti sa islamom i Sunnetom (praksom) Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kao takve, treba ih pod hitno napustiti i uputiti se čistom stazom islama koja vodi sreći na Ovome svijetu i vječnim blagodatima na Budućem svijetu – Ahiretu.

12. Sujevjerja vezana za rađanje i odgoj djece

I za rođenje i odgoj djece, širom bivše Jugoslavije i Balkana, prisutna su mnoga sujevjerja i novotarije. Tako se vjeruje da ne valja razglašavati kada žena započne s porodom, jer što više ljudi za to sazna, to će se žena teže sa bremenom rastaviti. Vjeruje se, također, da žena po porodu, dok prvi san ne odspava, ne smije u vatru gledati, jer će joj dijete biti zločesto. U nekim dijelovima bivše Jugoslavije (Sandžak), porođaj bi se krio od porodiljine majke, jer se vjerovalo (i vjeruje) da će se lakše poroditi ako joj majka za to ne zna.

Od prisutnih sujevjerja u vezi s ovim jeste i uvjerenje da kada se kod žene dijete u utrobi prvi put pomakne (zakoprca), u koga god ona u tom momentu pogleda, dijete će na tu osobu sličiti – fizički i duševno.

Sva ova sujevjerja, u negativnom kontekstu nadopunjuje i vjerovanje po kojem se djetetu ne smiju oblačiti haljine koje su se napolju sušile i ostale poslije akšama, sve dok se malo ne nagore na vatri.

Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste stalni zikr, stalno spominanje Allaha Uzvišenog u svim dopuštenim situacijama i na svim dozvoljenim mjestima.

13. Sujevjerja vezana za čuvanje zdravlja

Tako se vjeruje da kada se metlom mete u sobi, ne smije se tom metlom doticati dijete koje još raste, jer bi dijete moglo stati sa rastom. Ako se to ipak dogodi, onda treba drškom metle u plafon udariti i pljunuti. Također, vjeruje se da se ne smije zamesti dijete kada se mete.

Vjeruje se da ne valja vrata zadnjicom zatvarati, jer ko to učini, sam će sebi naškoditi i neke bolesti dopasti. Isto tako, kada neko šije ili krpi dio odjeće na sebi, vjeruje se da može sebi pamet ušiti. Ako već mora šiti, onda se preporučuje da zadjene za uho drvce i da se onda ne boji.

Vjeruje se, također, da ne valja djetetu nokte rezati prije devetog mjeseca od rođenja. Ako se to već mora uraditi, onda djetetu treba staviti ruke u brašno, pa mu tek onda odrezati nokte?! Kada se nokti odrežu, ne valja ih po putu bacati (što je tačno, op.a.), jer se na njih kupe šejtani.

Od Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste nokte spaliti. Nije zabranjeno, niti opasno, nokte rezati u bilo koje doba dana ili noći, a ne smije proći onima koji u Allaha vjeruju više od četrdeset dana, a da ne obave rezanje noktiju. Mogu se, također, zakopati u zemlju ili baciti u kanalizaciju.

14. Razna sujevjerja prisutna kod muslimana

U ovom dijelu želim spomenuti jako raširena sujevjerja koja, kao i sva dosad pobrojana, nemaju nikakve veze sa islamom, niti sa Sunnetom Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. I njih je, stoga, obaveza napustiti i uputiti se stazom čistog islama, stazom koja vodi Allahu i Njegovu zadovoljstvu.

Ta sujevjerja su:

Ko sa noža jede ubit će ga damla (kap).

Ako te svrbi lijevi dlan, dobit ćeš; ako, pak, desni – davat ćeš pare.

Kad što nehotice proliješ ili razbiješ – ne žalosti se, jer to sluti na dobitak.

Ako psi okrenu glavu ka zemlji i zavijaju, neko će oboljeti; zato prevrni jastuk, pa će odmah prestati.

Ne dajte djeci da se igraju mrtvih; jer se djeca takve igre počnu igrati kad im hoće mati ili otac umrijeti.

Dođe li ti kakav gost koji ti nije po volji, naspi mu soli u obuću pa će brzo otići.

Sakrij zube od žabe, jer da ih prebroji umrla bi ti mati!

Prvu štenad treba u vodu baciti, jer bi pobijesnila kad bi odrasla.

Ko na Đurđevdan plače, plakat će cijelu godinu.

U koga je nožni palac veći od onog prsta što do njega stoji, nadživjet će ženu, a ako je manji, nadživjet će ona njega.

Ako ti se štuca, to znači da te neko spominje, a ti reci: “Ako je dost (prijatelj), spomeni me još!” Ako je dušman: “Crk’o!” Ako ne prestane štucanje, to znaj, da o tebi govori neki tvoj neprijatelj.

Ako te neko preskoči, nećeš imati napretka četrdeset dana.

Kada horoz doživi dvadesetu godinu, snese jaje. Ako bi to jaje čovjek nosio pod lijevim pazuhom četrdest dana, izlegao bi se huddam (đavo). Što god bi ti od njega tražio, on bi ti nabavio.

Ako ti neko dade što kroz pendžer (prozor), nemoj to nipošto izjesti jer bi ti narasla guša.

Ako pogledaš u sat kada se poklope kazaljke, neko misli na tebe.

Kod trgovca, sve što spadne s police prodaće se.

Ako ti se ptica uneredi na odjeću, to je sretan znak i dobitak.

Plavi kamen donosi nesreću.

Ako se temelj kuće okrvavi (kurbanskom krvlju), neće se povrijediti radnici pri gradnji kuće.

Ako se u temelj kuće stavi novac, kuća nikad neće ostati bez nafake. S tim u vezi, u nekim mjestima, u temelj kuće se stavlja glava zaklane životinje (kurbana), a u usta mu se stavlja manji zlatnik ili novčić.

Stavljanje noža kojim je prerezan pupak novorođenčeta na njegov stomak, vjerujući da će ga to zaštiti od šejtana.

Postoji vjerovanje da će se mladić ili djevojka zaljubiti u osobu koju prvo ugledaju 14. februara.

Tenešir poslije gasala (kupanja mrtvog) treba prevrnuti ili raskopati i kolje počupati.

Kada se ponese umrli (na mjestu ukupa) treba razbiti nešto od posuđa, čašu na primjer.

Kada se mezar zatrpava alatku (lopatu) ne valja direktno uzeti iz ruke, nego je prvo spustiti na zemlju.

15. Završna riječ u vezi s  tetajjurom

Zbog mnogostrukih negativnih posljedica po muslimane, narušavanja ispravnog vjerovanja, skrnavljenja i prljanja čistog Sunneta, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tetajjur okarakterizirao širkom – pripisivanjem druga Allahu, dželle šanuhu. Tako se u hadisu koji Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, direktno (merfuen) prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Tijere je širk, tijere je širk…”

Ovo je eksplicitno zbog toga što se u slučaju tetajjura srce vezuje za nekog drugog mimo Allaha. Veliki učenjak Ibnu-l-Kajjim el-Dževzi je rekao: “To je ispravno, jer tijere (tetajjur) je vrsta širka.”

Na kraju, predskazivanje zlih znakova nema svoje validno utemeljenje u nauci niti u stvarnosti, već je to duševna slabost i pravo sujevjerje.

Allaha, dželle šanuhu, molimo za zaštitu i molimo Ga za uputu. Uistinu, On najbolje upućuje i On je Zaštitnik najbolji.(islam.ba)

akos.ba