Koje su prve aktivnosti Poslanika, a.s, u Medini

Stanje u Medini prije hidžre i radosni doček Poslanika

Medina, po starom imenu Jesrib, bila je jedna od važnih gradova oblasti Hidžaz. Stanovništvo ovog grada sastojalo se od jevrejskih plemena Beni Kurajza, Beni Kajnuka i Beni Nadir i arapskih plemena Evs i Hazredž koja su došla iz Južne Arabije.

Kada su plemena Evs i Hazredž došla u Jesrib bila su potčinjena jevrejskim plemenima koja su se mnogo prije naselila u ovu oblast. Bitka koja je počela ubistvom jednog od pripadnika plemena Evs koji je tražio utočište u plemenu Hazredž, okončana je pobjedom plemena Evs. Ova bitka odigrala se pet godina prije Poslanikove hidžre u Medinu. Kao posljedica zakletvi na Akabi koje su medinski Arapi dali Poslaniku, s.a.v.s., broj muslimana u Medini je porastao i nakon odluke o hidžri muslimani su u grupama počeli odlaziti u Medinu. Na kraju je i Allahov Poslanik krenuo na put radi hidžre

Medinjani su bili obaviješteni o njegovom izlasku iz Mekke i o tome da je krenuo prema njihovom gradu. Svakog dana izlazili su iz svojih kuća, uspinjali su se na brdo radi osmatranja puteva koji dolaze iz pravca Mekke i tu bi čekali. Ime ovog brda je Senijjetu’l Veda. Nakon dugotrajnog čekanja, u trenutku kada su se počeli razilaziti, dobili su vijest da se Allahov Poslanik pojavio. Vratili su se nazad. Muslimani su bili veseli i radosni.
Pjevali su sljedeće stihove:

„Puni mjesec nas obasja iz Senijjetu’l – Veda,
Dužni smo mu zahvaliti sve dok Allahu poziva.
O, Poslaniče, kojeg nam je Allah poslao,
Donio si nam božansku naredbu kojoj se treba potpuno pokoriti.“

Ljudi su bili veoma radosni i svaki od njih pozivao je Allahovog Poslanika u svoju kuću. Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Ostavite devu na miru, ona je zadužena za ovaj posao.“ Deva je došla do jedne parcele koja je pripadala dvojici jetima i tu je kleknula. Ebu Ejub el – Ensari, čovjek čija je kuća bila najbliža mjestu na koje je deva kleknula, uzeo je Poslanikove stvari i odnio ih je u svoju kuću u kojoj je sedam mjeseci ugostio našeg Pejgambera sve dok radovi na mesdžidu nisu okončani.

U Medini je najprije donijeta odluka da se izgradi mesdžid. Kao što je rečeno u prethodnim redovima, prema onima što su insistirali da ga ugoste u svojoj kući Allahov Poslanik ponio se veoma učtivo, da ne bi nikog povrijedio on je rekao: „Pustite devu, neka slobodno korača. Ona će nas dovesti do mjesta kojim će Allah biti zadovoljan.“ Jetimi, vlasnici zemlje na kojoj je deva kleknula, željeli su pokloniti svoju zemlju, naš Poslanik to nije prihvatio. Parcelu je kupio hazreti Ebu Bekr i odmah je počela izgradnja mesdžida. Za pod mesdžida upotrijebljen je pijesak, a za zidove ćerpić. Stubovi su napravljeni od drveta hurme, a krov od hurminih grana i listova. Mesdžid, čija je kibla bila na početku okrenuta Jerusalimu, imao je jedan mihrab i tri kapije iz pravca juga, istoka i zapada. Duž južnog zida nalazila se jedna nadsrešnica koja se nazivala Suffe. Suffa je bilo mjesto koje je preko dana jorišteno kao škola,a noću je služilo za smještaj beskućnika, neženja, učenika koji su se doseili u Medinu. Visina mesdžida bila je malo viša od visine čovjeka. Kada je ova građevina završena, poznata pod imenom Mesdžid – i Nebevi (Poslanikov mesdžid), Allahov Poslanik, s.a.v.s., napustio je Ebu Ejubovu kuću i preselio se u sobe koje su za njegovu porodicu izgrađene odmah uz mesdžid. Poslanikov mesdžid vršio je mnoge društvene funkcije. Jedna od njih je i upotreba kao mjesta za ibadet. Ovo je bilo mjesto na kojem su se okupljali muslimani radi klanjanja namaza i džume namaza. U Poslanikovom mesdžidu, također je izgrađeno i jedno posebno mjesto za učenje ezana.

Izvor: „Moj Poslanik“
Autor: N. Bozkurt
Za Akos.ba priredila: Adela Kukić

Portal Akos.ba pratite putem aplikacija za Android i Facebook.