Koje su opasne greške u odgoju djece najčešće u praksi

Uprkos veličini odgovornosti i ozbiljnosti problema “odgoja djece“, naći ćemo da je izuzetno veliki broj roditelja nemaran u ovome pitanju od suštinske važnosti te da to olahko shvataju i ne posvećuju mu potrebnu brigu i pažnju. Možemo vidjeti da veliki broj takvih roditelja uopće nema predstavu gdje im se djeca nalaze, u kakvom društvu se kreću i kakva mjesta posjećuju. Ti roditelji su u potpunosti zanemarili i zapustili odgoj svoje djece, ne interesuju se za njihov razvoj i rezultateniti im daju neophodne savjete, smjernice i upute u momentima kada su one najpotrebnije njihovoj djeci.

Međutim, kada se ti roditelji suoče sa drskošću i nepokornošću kod svoje djece, onda počnu sa svojim žalopojkama koje u svom jadu i očaju iskazuju pred svima i na svakom mjestu.

Na žalost, nisu ni svjesni da su upravo oni ključni razlog takvog stanja svoje djece.
O tome je jedan pjesnik spjevao prelijepe stihove:
Baci ga u vodu svezana, a potom mu reče:
“Čuvaj se, čuvaj da se ne skvasiš, čovječe!“

NADIJEVANJE DJECI IMENA SA RUŽNIM ZNAČENJIMA

Pored toga što je ovo velika i najočevidnija greška, ovo je i grijeh prema djetetu koji će ono morati ispaštati čitavog život sve do smrti (pa čak i poslije, jer se na nišanu ispisuje ime) ili dok ne promijeni ime.

O tome je rekao šejh Bekr Ebu-Zejd:
“Analizirao sam sve grijehe i pokuđene stvari i našao da se svi oni brišu iskrenim pokajanjem. Kao što islam briše sve grijehe prije njega, a najveći je, svakako, nevjerovanje, tako isto iskreno pokajanje briše grijehe za koje se čovjek iskreno i istinski pokaje kada ispuni sve uvjete pokajanja.“

Međutim, postoje greške i grijesi koji se prenose na potomke, i sramotu tih grijeha potomci naslijeđuju od predaka, a ljudi ih prepričavaju među sobom kroz generacije i smiju se na njihov račun. Da bi se posljedice takvih grijeha mogle ispraviti, potrebno je učiniti veliki napor i prijeći dugi, složeni, mukotrpni put. Razlog za to je činjenica da je taj grijeh zapisan u sva moguća dokumenta. Najočitiji takav grijehje nadijevanje djetetu ružnog imena.

Taj očev grijeh, tj. to ime se unosi u matične knjige i dijete ga nosi kao teret od rođenja pa dokle bude određeno. To ime se evidentira u sva moguća dokumenta kojima je okružen svaki čovjek (rodni list, zdravstvenu knjižicu, školska svjedočanstva i diplome, vozačku dozvolu, ličnu kartu, pasoš itd.).

Kada dijete shvati tu očevu “grešku“ i umori se od njegovog tereta te odluči da je dokine mijenjajući ime, ono mora promijeniti sve dokumente koje posjeduje. Međutim, šta da radi sa svojim uspomenama i svojim društvom koje ga je toliko godina znalo pod tim imenom i koristilo ga za zbijanje šala? Sve to su rezultati očeve “greške“ kada svome djetetu nadije ime koje ne odobrava časni Kur’an, i ne prihvata zdrava ljudska priroda i razum.
Nastaviće se …

Izvor: ”Opasne greške u odgoju djece”
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamd
Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić