Koje knjige volimo, a koje ne i – ZAŠTO?
Kao i svaka ljubav i svaki ukus, tako i ljubav prema čitanju i knjigama izaziva rasprave. Ne postoji knjiga koja je svima fenomenalna, ne postoji pisac kojeg baš svi vole. To je stvar…
Kao i svaka ljubav i svaki ukus, tako i ljubav prema čitanju i knjigama izaziva rasprave. Ne postoji knjiga koja je svima fenomenalna, ne postoji pisac kojeg baš svi vole. To je stvar ukusa, a o ukusima se zaista ne raspravlja.
Čitanje je poput slušanja, i kad smo zainteresirani i uključeni u ono što nam netko govori, možemo slušati i upijati sve što nam osoba govori svaku riječ – čak i kad osoba govori brzo. S čitanjem je druga stvar – ako smo umorni, ako nam nešto odvlači pažnju, ako se nismo “učitali” ili “začitali”, ponekad je teško koncentrirati se. Za neke knjige treba nam ono nešto, neki klik koji se dogodi između pisca i čitatelja, neke nam “sjednu”, neke ne – zato svatko od nas ima pisce koje voli i one koje malo manje… voli, zar ne? A ima i knjiga koje su napisane “teško” ili od čitatelja nešto traže – nevinost djeteta (čak i kada smo preopterećeni brigama) poput “Malog princa” ili “Winnie the Pooha” ili određenu načitanost i znanje … znanja kod pisaca koji imaju široko opće obrazovanje, šire od našeg pa ne razumijemo neke usporedbe ili reference (a nema ili nam je mrsko tražiti objašnjenje ili okretati stranice do anotacija, objašnjenja…), ili kad ima mnogo asocijacija o kojima ne znamo ništa, a urednici nisu stavili anotacije koje bi nam pomogle. Ukratko, neke nam knjige ne legnu, neke nas osvoje, u neke se zaljubimo, neke nikako ne možemo provariti.
No, trebamo li o onima koje ne volimo, koje nam se ne sviđaju ili nas nisu dotakle pljuvati? Kritika je dobrodošla, ali malo je koji čitatelj i kritičar. Sve se svodi na to sviđa li nam se stil, tema, likovi, zaplet, rasplet ili ne.
