Ko su oni koji će biti spašeni?

Uzvišeni Bog je ljudima na Zemlji slao svoje vjerovjesnike i poslanike koji su ih podučavali Njegovoj univerzalnoj vjeri koju je On propisao čovječanstvu. Ta vjera je jedna ali su vjerozakoni i određeni propisi bivali djelimično različiti shodno uslovima i okolnostima života onih kojima je slat određeni vjerozakon.

Ta vjera uvijek je propovijedala čisti monoteizam u Jednog Stvoritelja koji je Jedini zaslužan da se obožava i da se Njemu upućuju molitve. Njegovo vlastito ime je Allah, ali se On u svetoj knjizi Kur’an oslovljava i sa svojim drugim lijepim imenima.

Pored vjerovanja u taj čisti monoteizam sljedbenici Božijih vjerovjesnika kroz povijest vjerovali su u anđele (meleke), vjerovali u druge Božije vjerovjesnike i poslanike, vjerovali u Božije objave, te vjerovali u Sudnji dan i Božije određenje sudbine. U to su vjerovali svi pravovjernici od prvog čovjeka do današnjeg dana. Svi oni koji su slijedili Božije upute koje je On slao preko tih poslanika.

Pored ovih temeljnih istina vjere Bog je od ljudi tražio uzorito i lijepo ponašanje i to svrstavao u bit same vjere, jer bez lijepog ophođenja i ponašanja prema drugim Božijim stvorenjima, čovjekova vjera biva manjkava i njegovo vjerovanje (iman) biva upitno.

To lijepo ophođenje propisano je tokom cijelog ljudskog života prema svim živim bićima bez obzira ko i šta oni bili.  Svi poslanici preko Davida (Davuda), Salamona (Sulejmana), Mojsija (Musaa), Jišmaela (Ismaila), Josipa (Jusufa) te Isusa (Isaa), pa sve do Muhammeda, mir Božiji s njim, propovijedali su isto vjerovanje i tražili etično ponašanje od svojih sljedbenika. Svojim vlastitim primjerom bili su uzor svojim sljedbenicima kako se ova Božija vjera (Islam-poslušnost Bogu) i praktično treba živjeti.

Uzvišeni Gospodar je ljudima propisao dnevne molitve, post, udjeljivanje i davanje potrebnima, te hodočašće Kabi. Kroz neke ranije spise vidimo da su i raniji poslanici redovito obavljali molitve, postili, udjeljivali, prinosili žrtve (kurban), te zabranjivali svinjsko meso, kocku, kumire i opojna pića. Pristojno oblačenje i pokrivanje žena spominje se i vezuje i za ranije narode, što vidimo u primjeru časnih sestara u kršćanstvu i u nekim drugim manje poznatim sljedbama.

Približavanje Bogu putem redovne molitve i svakodnevnog dobročinstva ljudima, te lijepog ponašanja, suština su nauka i Sulejmana i Musaa i Isaa, ali i Muhammeda, mir Božiji s njima.

Božija vjera nas naučava da će oni koji budu ispravno vjerovali i činili puno dobrih dijela, na drugom, vječnom svijetu ući u raj (Džennet), a da će veliki griješnici i oni koji budu slijedili nešto drugo mimo propisane Božije vjere zasluženo dobiti, kao krajnji vid kazne za svoj neposluh Stvoritelju, pakao (Džehennem). Ovaj vid teologije poznat je i u kršćantsvu i u jevrejstvu. Islam kao vjera svih poslanika od prvog čovjeka do zadnjeg propisana je i data kao milost čovječanstvu kako bi ljudi živjeli u miru, ljubavi, pravednosti i sveopćem blagostanju. Sam pozdrav kod muslimana u osnovi nosi prizivanje mira i spasa onome koga pozdravljate.

Međutim, od postanka svijeta pa do današnjeg dana mase ljudi nisu bile svjesne važnosti pridržavanja ove univerzalne Božije vjere, te su se od nje udaljavali, nju negirali i počesto sami sasvim nepotrebno izmišljali nove ideologije i sami sebi propisivali vjerozakone a potom ih mase naprasno slijedile.

Stari Latini su kazali da mase ne treba slijediti, a o tome i sam Isus (Isaa) u nekim biblijskim propovijedima kazuje isto, a to nam i časni Kur’an na više mjesta potvrđuje: ,,…a većina njih neće biti vjernici.” Ili pak Kur’anski iskaz: ,,…a malo je njih koji su zahvalni.”

Ova zahvalnost Bogu povezana je sa vjerovanjem i slijeđenjem jedinstvene, univerzalne Božije vjere, a negiranje i neslijeđenje Njegove vjere smatra se nezahvalnošću, nemarnošću i krivovjerjem. Bog je jedan i On nema sudruga, Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji i On će na Sudnjem danu biti jedini Vladar pred kojim će ljudi polagati račun za svoja vjerovanja i svoja djela.

Oni koji budu iskreno vjerovali i činili puno dobrih djela ljudima bit će spašeni, a oni drugi zbog svog svjesnog izbora da budu nešto drugo i čine loša djela sami će sebi prizvati onosvjetsku kaznu koju Svevišnji u svim svetim knjigama najavljuje.

Za Akos.ba priredili: Admir Iković i Adisa Omerbašić