Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Ko su najbolji ljudi?

Ko su najbolji ljudi?

“Nisu jednaki među vama oni koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili.” (El-Hadid, 10)

Najbolji ljudi nakon vjerovjesnika su ashabi (drugovi) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. O njihovoj vrijednosti i njihovim odlikama govori Objava:

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo.” (El-Feth, 29)

Isto kao što su neki vjerovjesnici odlikovaniji u odnosu na druge, tako su i ashabi odlikovani jedni nad drugima. Vjerovjesnik, koji je na najnižem stepenu bolji je i vredniji od najboljeg ashaba, dok je ashab na najnižem stepenu bolji od najvrednijeg i najboljeg tabi’ina.

Najbolji ashabi su prvi muslimani, jer onaj ko je povjerovao u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme kada su muslimani bili slabi i potlačeni, bolji je od onoga koji je povjerovao kada su muslimani ostvarili snagu i utjecaj.

Onaj ko je povjerovao prije oslobođenja Mekke, bolji je i vredniji od onoga koji je povjerovao nakon toga.

Uzvišeni Allah kaže: “Nisu jednaki među vama oni koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili.” (El-Hadid, 10)

Kad je u pitanju samo druženje sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, oni u toj odlici zajedno učestvuju sa onima koji su prihvatili islam nakon oslobođenja Mekke, jer Uzvišeni nakon toga kaže: “Allah svima obećava nagradu najljepšu;- Allah dobro zna ono što radite.” (El-Hadid, 10)

Također kaže: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima kojiih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime.” (Et-Tevbe, 100)

Najbolji među prvim muslimanima su deseterica kojima je obećan Džennet, a među njima su najbolji četverica prvih halifa, zatim učesnici bitke na Bedru, učesnici bitke na Uhudu, zatim oni koji su dali prisegu pod drvetom.

Uzvišeni Allah kaže: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18)

U Sahihu se od Džabira prenosi da je onima koji su dali prisegu pod drvetom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Vi ste najbolji na Zemlji.” A bilo ih je hiljadu i četiri stotine.

Ashabi su čuvari i prenosioci Objave i vjere, a vrijeđanje njih vid je prekidanja tog lanca kojim se vjera prenosi i oblik je sumnje u sunnet prvaka svih poslanika.

Oni su garancija vjere nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji o tome kaže: “Ashabi će biti sigurni dok sam ja tu, pa kada odem, ashabe će zadesiti ono što im je obećano od iskušenja.
I moj ummet će biti siguran dok su ashabi tu, a kada oni odu, zadesit će moj umet ono što im je obećano od iskušenja.’’

Oni nisu bezgriješni i njihovu grešku nije dozvoljeno uzimati kao razlog napada na njih. Treba se čuvati prenošenja razilaženja koje se među njima desilo,osim onoga iz čega se može zaključiti neka poruka. U sve to treba gledati s poštovanjem i iznalaženjem opravdanja za ono što se desilo, jer su ashabi i pored njihovog razilaženja, bolji od drugih, iako se usaglašavaju.

Njih je Allah odlikovao zbog druženja s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a ne zbog druženja jednih sa drugim.

Razilaženje među njima je vid idžtihada za koji će biti nagrađeni, pa makar tom prilikom i pogriješili.

Razilaženje s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja zulum i zločin, od kojeg su oni čisti. Oni su bili drugovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lijepo su se ophodili, pa ih je Allah odlikovao nad drugima.

Osuda jednog od ashaba otvara vrata osuđivanja i drugih. Zbog toga tabi’ini i oni koji su ih slijedili ustručavali su se da o tome pričaju.

Omer b. Abdul-Aziz upitan je o Aliji i Osmanu, bitki na devi i Siffinu, pa je kazao: “To je krv od čijeg je prolijevanja Allah sačuvao naše ruke, pa ja prezirem da prljam svoj jezik prenošenjem toga.

Na Sudnjem danu Allah neće pitati o razilaženju ashaba one koji su živjeli poslije njih, nego će pitati o vjerovanju u njihovu vrijednost i njihove odlike.

Izvor: Poslanica iz islamskog vjerovanja (sažetak)

Autor: Abdu-l-Aziz b. El-Merzuk Et-Tarifi

Za Akos.ba priredila: Merima Š.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top