Ko je vlasnik interneta: Mračna strana kablovskog operatera Telemacha

U okviru istraživačkog novinarskog projekta „Ko je vlasnik interneta?“ novinari slovenskog “Dela” detaljno su istražili vlasničku strukturu najvećeg regionalnog kablovskog operatera Telemacha i došli do zapanjujućih saznanja. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove spomenutog istraživanja, prenosi Slobodna Bosna.

Mračna strana kablovskog operatera Teemacha REGIJA

Vlasnička struktura Telemacha je u odnosu na druge aktere na istom tržištu nesumnjivo najmanje pregledna. Petinu u svom vlasništvu ima predsjednik uprave Telemachove „mame“ United Group i prokurista Telemacha Dragan Šolak, ali to je do sada bilo sakriveno od očiju javnosti.

Otkrića do kojih smo došli upozoravaju na netransparentno vlasništvo Telemacha i finansijske operacije u pozadini u koje je upletena veća grupa preduzeća, većinom iz poreskih oaza.

Rekonstrukcija događaja i operacija je bila komplikovana i nije ih moguće opisati na jednostavan način, što će biti vidljivo u nastavku teksta. Na naša detaljna i konkretna pitanja Šolak nije odgovorio, već je preko odvjetnika uredništvu Dela poslao prijeteće pismo, u kojem između ostalog tvrdi da bavimo njegovim ličnim podacima i ugrožavamo njegovu porodicu.

ŠOLAK I TELEMACH

Nizozemsko društvo United Group udružuje šest telekomunikacijskih ponuđača na području bivše Jugoslavije i opskrbljuje oko dva miliona potrošača. Kao glavni čovjek ove grupe je naveden Dragan Šolak iz Kragujevca. Naše istraživanje u okviru projekta „Vlasništvo interneta“, u kojem je Delo sarađivalo sa međunarodnom organizacijom za istraživanje međunarodnog kriminala i korupcije (OCCRP), pokazalo je da upravo Šolak stoji iza nekih preduzeća u poreskim oazama ili poreski „ugodnijim“ sredinama, koja čine vlasništvo Telemacha, i takođe najvećeg srbijanskog intenetskog ponuđača SerbiaBroadband (SBB).

Vrijednost Šolakovog udjela u grupi nije potpuno jasna, a to ćemo pokazati kasnije. Gledajući na vrijednost preuzimanja (kupovine) grupe, 2013. godine, koja je po nekim procjenama bila oko milijardu eura, Šolakov udio bi mogao biti vrijedan oko 200 miliona eura.

Međutim, korištenjem javno dostupnih dokumenata i poslovnih registara u poreskim oazama, pa i drugdje po svijetu, uspjeli smo ući u trag Šolakovog vlasničkog udjela (našim podacima) do izvornog preduzeća Gerrard Enterprises, koje je osnovano u poreskoj oazi Isle of Man već 2001. godine.

LAVIRINT POSLOVNO – FINANSIJSKIH VEZA

Od osnivanja Gerrard Enterprises do Šolakovog današnjeg položaja predsjednika uprave United Group dug je put, koji je pratio osnivanje mnogih preduzeća u različitim poslovnim okruženjima, koja su osnovali različiti akteri. U jednom primjeru čak tri preduzeća u jednom danu. U toj strukturi, a u posljednjih šest godina mijenjale su se za milione eura dionice vezanih preduzeća, bilo je više stomilionskih kredita, kapitalnog snižavanja i povećavanja ponekad nevjerovatnih iznosa i na kraju materijalnih uplata kapitalnih udjela, koje je izuzetno teško slijediti odnosno provjeriti. U tim poslovima jednako zagrijano kao i Šolakov Gerrard Enterprises sarađivao je većinski vlasnik grupe.

Ništa od toga ne bi bilo poznato da se u proljeće 2014. nije desila vjerovatno jedna od najvećih kupovina na području telekomunikacija u Istočnoj Europi zadnjih godina. Tada je grupu u kojoj su paradni konji bili slovenski Telemach i srpski SerbiaBroadband preuzela investicijska grupa (fond) KKR, koja inače gospodari milijardama eura bogatstva po cijelom svijetu. Preuzimanje je prema nekim podacima, kako smo već napisali, bilo vrijedno milijardu eura.

U IGRI JE EBRD, ALI BEZ OBJAŠNJENJA

Štaviše, preuzimanje je izgledalo toliko privlačno da je u posao privučena i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Pridružila se s 50 miliona eura, ali nije poznato šta je dobila zauzvrat. Iz banke (EBRD) su izjavili da su u projekat uložili sredstva u obliku „kredita i vlasništva, da bi povećali konkurenciju u tom sektoru preko ulaza stranog investitora, promovisali dobru praksu i proširili broj usluga i usluga visokog kvaliteta, do kojih dolaze korisnici“.

Neki mediji su izvještavali da je banka postala manjinska suvlasnica, mada naše istraživanje te podatke nije uspjelo potvrditi. Suprotno, „pečata“ EBRD na strukturi grupe nismo uspjeli naći. Istina je da je ona u vlasničkom smislu sakrivena s mrežom u nekim najskrivenim poreskim jurisdikcijama. Upravni odbor banke je njenu saradnju u preuzimanju grupe SSB/Telemach potvrdio 26.11.2013, piše u zapisniku skupštine. Pored toga je na toj skupštini usvojeno i „ad hoc vanredno oslobađanje određenih dijelova pravilnika saradnje s poresko ugodnijim jurisdikcijama“

Ta pravila EBRD krije pred javnošću, odnosno poziva se na njihovu tajnost. Tu su još nova pravila, koje je banka usvojila nekoliko sedmica kasnije, 17. decembra 2013, i javno objavila. Viktoriaja Melohina, predstavnica banke za medije, nam je već jula prošle godine obećala dati objašnjenje zašto je potrebno tajiti stara pravila, ali to nikad nije napravila.

DRUŠTVA KOJA SU POSTALA UNITED GROUP

Međutim, kako su pisali mediji, pa i slovenski, oktobra 2013, kad je preuzimanje dogovoreno, u proljeće 2014. kad je bio zaključen, nadugo i naširoko se objavljivalo o ulasku američkog investicionog velikana KKR u grupu SBB/Telemach, ali niko nije objavljivao da su Šolak i njegova supruga Gordana vlasnici najmanje 20 posto grupe.

Šolak je (ne)posredni osnivač kako Telemacha tako i SBB-a, firmi koje su bile zajedno s drugim povezanim preduzećima u vrijeme njihovog udruživanja u to što danas znamo kao United Group, obilježene kao vodeći internet operateri i ponuđači komercijalne televizije u jugozapadnoj Europi sa skoro dva miliona korisnika u Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji. Također, 2013 službeno ustanovljena United Group (tada pod imenom Adria Bidco) je uključivala SBB, slovenski Telemach, Total TV International i NetTV Plus.

Prethodno je bio veliki dio tih i drugih povezanih preduzeća udružen pod kišobranim luksemburškog društva Slovenia Broadband, koje je bilo osnovano aprila 2009. A do 2012. godine je kontrolirao SBB, Telemach u Bosnia Broadband, koji ima u vlasništvu bosanski Telemach.

KAO LJUŠTENJE LUKA

Rasplitanje vlasničke pozadine tih društava je kao guljenje luka – nakon svakog sloja slijedi novi sloj. Sloveniju Broadband je 2009 godine osnovalo luksemburško društvo Milford Lux, po tragovima zapletenih transakcija je u julu iste godine za direktora imenovan Šolak. Kako smo već pisali, to nije njegova prva uloga u društvu iz poreske oaze. Njegova poslovna historija koju smo uspjeli istražiti, počinje u društvu Gerrard Enterprises na ostrvu Isle of Man. Tamo je 2002. godine, godinu poslije formiranja društva, postao njegov direktor.

Godine 2006. je na Britanskim Djevičanskim Ostrvima – u još tajnovitijoj poreskoj jurisdikciji, nego što je Isle of Man – osnovano još jedno društvo: Cable Menagment Company. Dokumenti tamošnjeg registra kad je u pitanju vlasništvo su potpuno neupotrebljivi, i to je sakriveno s profesionalnim suvlasnicima i direktorima. Iako nije posve jasno ko stoji iza tog društva, naša analiza poslovnih transakcija pokazala je da se Cable Managment Company više puta uhvatila istih poslovnih poteza u isto vrijeme kao i Gerrard Enterprises. Naše pitanje Šolaku je li povezan i s Cable Manament Company, kako smo već objasnili, ostalo je bez odgovora.

O oba društva je bilo moguće saznati nešto više informacija tek juna 2007, kad su pridobili približno trećinu nizozemskog društva Adria Cable, kojeg je inače nadziralo istoimeno luksemburško društvo. Ta transakcija je tek pokazala obrise budućih poslova, koji su se u pozadini grupe SBB/Telemach (kasnije United Group) pojavljivali u nepunoj deceniji koja je slijedila.

BABUŠKA

Preduzeća Gerrard Enterprises i Cable Managment Company zapravo u Adria Cable nisu stupila s novčanim ulaganjem, već preko materijalnog ulaganja, koje je u tom primjeru predstavljalo terećenje društva Adria Cable. Općenito, ovu vrstu materijalnog ulaganja (engl. In kind contribution) – obično su to dobra, usluge, dugovanja i slično – teško je neovisno procijeniti, jer upisane vrijednosti mogu biti pretjerano visoke ili potpuno lažne.

Drugi uzorak koji je moguće uočiti, vidljiv već 2007, podsjeća na rusku babušku. Otkriva strukturu društava koja imaju slična imena i bila su osnovana jedno u drugom, zbog čega je izuzetno teško i zapleteno pratiti stvarne suvlasnike konačnog društva.

Grupa društava koja će jednog dana postati dio United Group, između 2009. i 2012. širila se i razgranala. Isto tako je doživjela nekoliko inkarnacija s različitim suvlasnicima srodnih imena, od Broad band Investments I i II do Mid Europa Fund I, II, i III.

DVJESTO NOPOREZOVANIH MILIONA

Krajem 2012. godine, prije nego što je grupu preuzeo investicijski fond KKR, prema svim pokazateljima, u samo jednom mjesecu nestalo je 222 miliona eura iz kapitala društva Slovenia Broadband (koje je o tada po podacima slovenskog i srbijanskog poslovnog registra bilo jedini suvlasnik Telemacha i SBB). Analiza godišnjih izvještaja Slovenia Broadbenda i drugih javno dostupnih dokumenata je pokazala da se vrijednost kapitala luksemburškog društva u jednom mjesecu povećala za 1,3 miliona posto (sa 16.689 eura na 222.758.404,10 eura), a zatim je 222 miliona eura nestalo neznano gdje.

Posao su započeli 13. novembra 2012, kad su suvlasnici Broadband Investments i Gerrard Enterprises odlučili da izdavanjem novih dionica povećaju kapital Slovenia Broadbanda sa skoro 17.000,00 eura na 37 miliona eura. Uplatili su ih suvlasnici a s materijalnim ulogom u obliku konvertabilnih obveznica (te je moguće kasnije konvertirati). Istog dana je Broadband Investments, kojeg je tada kontrolisao fond Mid Europa Partners, odlučio da će sve svoje dionice u Slovenija Broadbendu prenijeti na svoje podružničko društvo BroadbadnInvestiments II.

VRLO ZAPOSLENI I ZAPETLJANI

Mjesec dana kasnije, 12. i 13. decembra, dioničari Slovenia Bradbanda bili su veoma zaposleni. Najprije je Slovenia Broadband 12. decembra preuzela nizozemsku Adria Cable – ono društvo u koju su 2007. godine svoja potraživanja uložili Gerrard Enterprises i Cable Menagment Company i koja je do tada bila u vlasništvu luksemburške Adrie Cable.

Istoga dana suvlasnici Slovenia Broadbanda – to su bili Broadband Investiments II i Garrard Enterprises – opet su odlučili dokapitalizirati društvo, ovaj put s novim dionicama u vrijednosti 178 miliona eura i sve to s materijalnim ulaganjem – dionicama nizozemske Adrie Cable i povezanog društva Adria Media, koje je uplatila luksemburška Adria Cable. Na taj način je Adria Cable po našim izračunima dobila 83% udjela u Slovenia Broadbandu, međutim, tako su se udjeli društava Broadband Investiments II i Gerrard Enterprises smanjili na 13 odnosno 4 procenta.

Ali tek su se tu tvari dobro zaplele. Sljedećeg dana, 13. decembra, desile su se još najmanje četiri transakcije između povezanih društava i svima se povećao kapital i uplata novih dionica s materijalnim ulozima – s udjelima u povezanima društvima. Pored toga, desio se prenos svih dionica suvlasnika Slovenia Broadbanda na društvo Broadband Investiments II. Dionice su bile u vlasništvu suvlasnika koji su imali suvlasništvo nad Broadband Investiment II, a to su bili Broadband Investiments, Godolphin Services, Gerrard Enterpises i nizozemski Adria Cable.

NA KRAJU JEDAN VLASNIK

Ovu priču je zbog velikog broja učesnika skoro nemoguće pratiti. Do kraja dana je Slovenia Broadband imala jednog vlasnika: Broadband Investiments II. Taj je poslije svega napravio zadnju radnju u lancu transakcija, koja se počela zapetljavati prije mjesec dana. Odlučio je smanjiti dioničarski kapital društva za 222,5 miliona eura! Sve navedene transakcije su se, bar na papiru, odvijale u Luksemburgu, gdje takve transakcije po našim podacima nisu oporezovane. Sredstva iz tih transakcija smo pokušali istražiti bar u godišnjim izvještajima podružničkih preduzeća, ali ih nismo našli. Pregledali smo javno dostupne izvještaje 18 od 36 preduzeća, među njima i paradne konje Telemacha i Serbia Broadband.

Šolakov Gerrard Enterprises je bio, kao jedan od suvlasnika Slovenija Broadbanda, o tim trasnakcijama dobro obaviješten.

NOVA BABUŠKA

Skoro godinu kasnije 3. oktobra 2013., bio je još jedan naporan dan. Tog dana su u Nizozemskoj otvorena tri nova društva: Adria Bidco, Adria Midco i Adria Topco. Sva tri su bila povezana pravna subjekta. Adria Bidco je kasnije promijenila ime u United Group, znači KKR-ovu telekomunikacijsku grupu kakvu je znamo danas. Poredali su se kao u babuški: Adria Bidco (United Group) je bila jedini vlasnik Adria Medco, koja je opet jedini vlasnik bio Adria Topco. Sve zajedno je bilo u vlasništvu još jedne Adrije, i to Adria Luxco iz Luksemburga.

Adria Luxco je bila formirana 30. septembra 2013, nekoliko dana prije nego što su u Nizozemskoj osnovani ostale dijelove babuške. Adriu Luxco je osnovala još jedna Adria, ovaj put iz poreske oaze na Kajmanskim Ostrvima, koja se zove KKR Adria Topco i nju valjda kontroliše KKR, što nismo uspjeli nezavisno provjeriti.

Sve to se događalo samo nekoliko sedmica pred objavu o potpisu kupoprodajnog ugovora između fonda Mid Europa i KKR, znači nekih šest mjeseci pred završetak kupovine, koja je bila javno objavljena marta 2014. U danima pred tu objavu kapital Adrie Luxco se, kako piše u godišnjem izvještaju, povećao za više od 550 miliona eura.

STOTINE MILIONA EURA

Prvo je KKR Adria Topco u luksemburški Adria Luxco uložila 413,5 miliona eura, u gotovini. Poslije su Gerrard Enterprises i Cable Managment Company dodali 146,5 miliona eura s materijalnim ulogom u obliku potraživanja. Nakoliko sedmica kasnije je Cable Managment dodao još 4,8 miliona eura u novcu.

Kad se lanac transakcija završio, KKR Adria Topco je po našoj matematici bio vlasnik 73% Adrie Luxco, Gerrard Enterprises je kontrolisao (vlasništvo) 22% i Cable Managment sa 5%. Ali već 3 jula su svi suvlasnici isplatili 130 miliona eura dioničarskog kapitala.

Nakon nekog vremena mirovanja (koliko je vidljivo iz dostupnih podataka) suvlasnici Adrie Luxco su se maja prošle godine dogvorili da društvo otkupi jedan dio dionica od suvlasnika i to u vrijednosti 37,5 miliona eura.

VREĆA BEZ DNA

U međuvremenu, dok se kapital prelivao iz društva u društvo u grupi United Group, u nju su se slivali krediti vrijedni više stotina miliona eura. Približno tri mjeseca kasnije nakon što je Adria Luxco svoj kapital povećala za 550 miliona eura, Slovenia Broadband je – jedini vlasnik Telemacha – založila slovenskog internet operatera za kredit londonske podružnice banke Unicredit u iznosu 732 miliona eura, piše u evidencijama Ajpesa.

Nekoliko dana kasnije 3. jula, Adria Luxco je isplatila 130 miliona eura svojim suvlasnicima iz dioničarskog kapitala, što je predstavljalo razliku između (engl. share premium) nominalne i stvarne vrijednosti. Dan pred Božić 2014. potpisan je još jedan ugovor o založnom pravu u vrijednosti oko 912 miliona eura.

Sličan scenario se dogodio u Srbiji. Sve dionice Serbia Broadbanda su bile uložene za osiguranje kredita još jedne Adrie – društvo Adria Serbia Holdco koje je nizozemska podružnica Adria Bidco (odnosno United Group). To je društvo 14. novembra 2013 uzelo ujedinjen (sindiciran) kredit s glavnicom od 535 miliona eura i maksimalno vrijednim osiguranjem od 800 miliona eura, piše u srbijanskom registru. Dvije godine kasnije cifre su bile povećane na 575 miliona eura glavnice i s maksimalnim osiguranjem od 912 miliona eura.

Srbijanski registar založnog prava prvo nije ovo htio upisati, tobože jer ugovor o založnom pravu nema preciznih cifara. Iz sličnih razloga je u početku odbio upis još jednog založnog prava 2014. godine, također to je bilo ujedinjeno, ali za njega je također bio karakterističan neobičan raspon vrijednosti – glavnica je bila 20 miliona eura a maksimalna vrijednost osiguranja 162 miliona.

Međutim, Serbia Broadband je, na osnovu dostupnih podataka, u 2014 prikazala 19 miliona eura gubitka, Telemach u istoj godini za 10 miliona više prihoda i 7,3 milion dobiti.

KO STOJI IZA GRUPE

U oktobru prošle godine pojavio se novi igrač – društvo iz Honkonga s imenom Middlesbor Associates, koje je ušlo u Adria Luxco s materijalnim ulogom. Ulog u obliku zaduženja 29 miliona eura, čime si je nepoznato azijsko preduzeće obezbijedilo 3,5% udjela u društvu.

Zaključujemo na osnovu godišnjeg izvještaja da se ovdje radi o kupovini robne marke Tušmobil, o čemu smo na stranicama Dela pisali prije nekoliko sedmica. Robnu marku je odlučila kupiti Slovenia Broadband, koja je prodavcima Mirku i Tanji Tuš namijenila iznos od 29 miliona eura. Taj iznos, naime nije bilo gotovinski, već kreditni: bračni par je dogovorenu sumu pozajmio kupcu.

Na osnovu podataka slovenskog ureda za intelektualno vlasništvo robnu marku prvo je preuzelo društvo iz Honkonga Middlesbor Associates, prošle godine u julu, a kasnije u septembru preuzela Slovenia Broadband, koji je danas i upisana kao vlasnik marke (brenda) Tušmobil. Kako smo već prije pisali, Telemach robnu marku Tušmobil ne upotrebljava, zove je Telemach Mobil.

Kakogod, gledajući posljednje dostupne podatke suvlasnici Adrie Luxco – konačni vlasnici United Group – su sljedeći: KKR Adria Topco ima 70,35%, Gerrard Enterprises 21,34%, Cable Managment Company 4,81% i Middlesbor Associates 3,5%.

Svi su registrirani u poreskim oazama.

NIMALO NEOVISNI KUPAC I PRODAVAC

Pred samo pruzimanje grupe, na početku septembra 2013, Slovenia Broadband je preuzela platformu NetTV.Plus. U godišenjem izvještaju su tu kupovinu označili kao transakcije između povezanih lica, tačnije, s bitnim upravljačkim kadrovima. Navedeno je da je platforma kupljena „od Šolaka za 30 miliona eura“ i dodato da je transakcija bila izvedena neovisno (engl. At arm’s length, označava posao koji predstavlja neovisnost kupca i prodavca te poštenu vrijednost dobijene robe).

Na osnovu dostupnih informacija posao najvjerovatnije nije bio neovisan.

Snimci internetne stranice NetTV.Plus jasno prikazuju da je platformom upravljalo društvo Solford Trading Limited sa Kipra. Metode plaćanja su naime navodile Solfordove bankovne račune u banci Credit Suisse. To bi moglo značiti da Solfordom, čije je vlasništvo sakriveno papirnatim vlasnikom, možda upravlja Šolak. Ako je to tačno, Šolak istovremeno sjedi na dvije stolice, na prodavčevoj i na kupčevoj, a takvu kupoprodaju bi teško opisali kao neovisnu transakciju. Pored toga je Slovenia Broadband u svom poslovnom izvještaju dobro ime Solford Tradinga procijenila na 16,5 miliona eura, a to je pa više od polovice kupovne vrijednosti, što opet izaziva sumnju u vrijednost posla.

VILA NA ŽENEVSKOM JEZERU

Samo nekoliko sedmica kasnije – možda je i slučajnost a možda i ne – 24. septembra 2013. je Šolakova žena Gordana, suvlasnica u društvu Gerrard Enterprises, koje je vlasnik Slovenia Broadbanda, kupila vilu na Ženevskom jezeru. Švicarske zemljišne knjige otkrivaju da je porez na kupovinu bio 8,35 miliona švicarskih franaka ili oko 7,5 milion eura. U decembru su slijedile još dvije kupovine.

Gerrard Enterprises je 6. decembra potpisao ugovor o založnom pravu za osiguranje 8,5 miliona dolara vrijednog kredita sa američkom bankom Apple Bank for Savings iz NewYorka, da bi mogao financirati kupovinu aviona Cessna Citation XLS. Dobiveni podaci iz američke avionske uprave (FAA) nam govore da je avion već bio kupljen, tako da pravi datum kupovine aviona nije jasan. Krajem marta 2013. je FAA, naime, obavijestila srbijanskog direktora civilnog vazduhoplovstva da pomenuti avion „nikad nije bilo upisan u registar civilnih aviona SAD-a“, što znači da je direktno iz fabrike došao u Srbiju. Tamo njime, prema podacima srbijanskog registra aviona, upravlja preduzeće Prince Aviation, koje najvjerovatnije nije povezano s Šolakom.

Avion je inače kupilo preduzeće iz američke poreske oaze Delaware pod imenom Airfinance Export 3. Za osiguranje kredita Apple Bank for Savings je društvo Gerrard Enterprises založilo 100% udio u društvu Gerrard Aircraft iz Beča. To društvo je maja 2013. osnovao Gerrard Enterprises a Dragan Šolak je njegov prvi direktor. Danas društvo vodi Urška Kos, jedna od vodećih kadrova Telemacha, i na tom mjestu je bila u vrijeme davanja založnog prava.

Isto tako decembra 2013. je Šolak od Save Turizma kupio igralište za golf na Bledu. Preduzeće Eligo Bled koje upravlja igralištem za golf je Gerrard Enterprises kupio sredinom decembra, međutim, predmetne parcele su po podacima iz zemljišne knjige službeno zamijenile vlasnika u junu 2014. Prodajna cijena službeno nije poznata.

Kao što smo napisali, Šolak nije odgovorio na naša detaljna pitanja.

Akos.ba

Portal Akos.ba pratite putem aplikacija za Android i Facebook.