Ko je kriv za nastanak generacije razmažene djece

Psiholozi tvrde da su za to krivi isključivo roditelji i ubrzan životni tempo koji majkama i očevima ostavlja malo slobodnog vremena koje provode sa svojim mališanima.

Oduvijek je bilo razmažene djece, ali istraživanja pokazuju da njihov broj poslednjih godina ubrzano raste, pa se svako treće dijete ponaša kao “mamina maza”.

Psiholozi tvrde da su za to krivi isključivo roditelji i ubrzan životni tempo koji majkama i očevima ostavlja malo slobodnog vremena koje provode sa svojim mališanima, piše portal Novosti.

Misao “ako želite lijepo vaspitano dijete potrošite na njega duplo manje para i duplo više vremena” to i dokazuje. Neki psiholozi čak tvrde da je porast broja razmažene djece u stvari posljedica kampanja o pravima djece. Iako je njihov glavni cilj bio da se djeca zaštite, mališani su postali razmaženiji.

Naime, djeci se ljubav i pažnja nadomešćuju poklonima, igračkama, dobijaju sve što požele, zbog čega postaju neposlušni. Roditelji osjećaju grižu savjesti što ne provode dovoljno vremena sa njima, pa smo zbog toga često svjedoci situacija u kojima djeca “maltretiraju” jednog roditelja (najčešće oca koji često nije kod kuće), dok im je majka autoritet, pa se s njom ponašaju potpuno drugačije.

Mališani vrlo lahko osjete gdje šta prolazi, kod koga je kakav oblik ponašanja prihvatljiv, pa je zbog toga važno jasno postaviti granice i naučiti dijete koje ponašanje je prihvatljivo a koje ne.

Psiholozi tvrde da su najrazmaženija djeca ona prema kojoj se roditelji ponašaju kao da su bebe, iako su sposobni da mnoge zadatke sami izvrše. Do treće godine djeca nisu sposobna da kontrolišu emocije, da se sama zabave, ispituju granice i u tom uzrastu nije smak svijeta ako šize, histerišu, viču…

Međutim, kada starije dijete to radi i niste u stanju da kontrolišete njegove reakcije, riječ je o razmaženom djetetu. Takođe, karakteristike ovakvog ponašanja su i nemogućnost da se izrazi zadovoljstvo zbog igračaka, pohvale, druženja… To praktično znači da će razmaženo dijete uvek htjeti tuđu igračku, kenjkaće u kontaktu sa drugom djecom, biće ljuto i neprijateljski raspoloženo prema njima, željeće da ide kući dok se svi igraju, neće htjeti da se odvoji od roditelja.

Razmažena djeca imaju česte izlive bijesa i to bez obzira na priliku, ne žele da sarađuju, da skupljaju svoje stvari i što je najupečatljiviji način ponašanja – pokušavaju da kontrolišu roditelje. U praksi to znači da neće praviti razliku između ponašanja sa djecom i odraslima, očekivaće da ih svi slušaju i da se pokoravaju njihovim željama, a skloni su i ispadima na javnim mjestima, odnosno nije im važno što vas sramote pred svima. Psiholozi kažu da je sasvim normalno da mlađa djeca ponekad imaju ispade, odnosno da neprikladno reaguju kada su umorni ili gladni.

Ali, ukoliko je to svakodnevna pojava, to je znak da bi trebalo da promijenite pristup i metod vaspitanja.

Djecu je važno naučiti ko su autoriteti, oni ne smiju da budu gazde u kući, da zahtijevaju da im se ispune sve želje bez obzira na okolnosti. Roditelji ne bi smjeli da dozvole da budu u situaciji da mole dijete da nešto uradi, da “padaju” na njegov plač ili molbe, upozoravaju stručnjaci. Dijete koje je razmaženo ignorisaće “ne” koje čuje od roditelja i ni posle četvrte godine neće biti sposobno da se samo igra, već će roditelji morati stalno da ga zabavljaju.

Porodica je utočište u kojem se dijete priprema za samostalan život, uči o međuljudskim odnosima, o životu, o emocijama, stiče iskustva koja će oblikovati njegovu ličnost.

Jedini pravi način da vaša djeca ne budu razmažena je da im ne popuštate u svemu, jer, pored svojih prava, treba da znaju i za obaveze i odgovornosti. I ne zaboravite – razmaziti dijete ne znači maziti ga, ljubiti i često mu pokazivati ljubav i nježnost, već mu pretjerano pomagati, učiti ga da se oslanja isključivo na druge i sprečavati ga da na svojim iskustvima uči.

Akos.ba