Vadžib je svakom imućnom muslimanu, kojem preko potreba njegove porodice pretekne jedan sa’a (pregršt) hrane za jedan dan i noć, dati bajramsku sadaku ili sadaku za završetak posta, zvanu sadakatu-l-fitr.
Čovjek će dati za sebe i za svoju malodobnu djecu. Ako djeca imaju vlastitu imovinu, onda će staratelj dati iz njihove imovine. To je stav Ebu Hanife i Ebu Jusufa, dok Muhammed ima suprotno mišljenje. Tim davanjem zadužena je i žena.
Muž nije dužan dati za svoju ženu, već je ona dužna to učiniti iz svoje imovine. Neće roditelj dati za svoju odraslu djecu. Takođe, majka neće dati za svoju djecu, makar ne budu imali oca, ali je, zato, djed zadužen za njih dati.
Međutim, postoji Tahavijina predaja da se sadakatu-l-fitr daje za svaku osobu koju kuće domaćin izdržava, bila ona malodobna ili odrasla, slobodna ili rob, pa makar bila i kršćanin. Zabilježeno je da je Omer b. Abdulaziz davao sadakatu-l-fitr i za svoje robove nemuslimane.
prof dr Šefik Kurdić