Knjige i ljeto su odlična kombinacija: Pet preporuka jednog čitaoca (I)
U vremenu kada je broj knjiga dorastao nezamislivo veliku brojku i kada dnevno izlazi na desetine novih naslova, čitaocima je potrebna ozbiljna smjernica i uredan putokaz do dobre literature. U okeanu loših knjiga donosimo vam jednu rijeku kvalitetnih knjiga, koju bi, svako ko drži do svog kontiuteta u obrazovanju, trebao da pročita. Stoga u ovom članku vam donosimo preporuku jednog čitaoca.
Čitaoc je u posljednjem periodu čitao poprilično veliki diapazon knjiga, a za ovu priliku će vam govoriti o onim knjigama koje je pročitao, a one koje nije čitao, neće i ne želi da govori o njima.
„Čudne misli u mojoj glavi“, Orhan Pamuk, Buybook, 2015.
Bez imalo sumnje, Orhan Pamuk spada u skupinu autora koji još bolje pišu nakon dobivanja Nobela, posljednja knjiga mu je vrhunac kojim je prevazišao sva dosadašnja djela. Potpuno je drugačiji od onog što smo navikli da čitamo kod Pamuka, on je sada još bolji, još kvalitetniji. Stoga ova knjiga treba da se nađe na našoj polici narednih knjiga koje ćemo da čitamo.
„Čuvaj se“, „Jednog dana doći ću oče“, Edin Krehić, Palm Books, 2014.
Domaći pisac, veliki talenat i autora koji mnogo obećava. Njegove obje knjige su osvježenje za naše domaće čitalačko iskustvo. On piše kao da gledate film, jednostavno čitate knjigu sa tako preciznim rečenicama i uredno preciziranim emocijama. Knjige tematiziraju jednu veliku istinu o našim narodima i sudbinama, knjige su veliki literarni uspjeh ali uz to učimo o našoj bliskoj prošlosti.
„Priča o ljubavi i tami“, „Pantera u podrumu“, Amos Oz, Fraktura, 2009/2013.
Ovaj autor, židovskih korijena, stariji od države Izrael, piše knjige o svojoj porodici i nastanku države Izrael. Pobornik je za mir između Palestinaca i Židova. Čitaocu, naročito Bošnjaku, velika preporuka. Pročitati ova dva djela, koja su prozno lijepa, osim toga učiti o metodama i načinima odgajanja generacije, kako graditi državu, koliko i kako težiti ka nauci. Nama je potrebna paradigma gradnje države, mislim da je jedna takva paradigma upravo u Židovima, sudbine su nam slične. Čitajmo!
Deseta vrata pakla, Rezak Hukanović, Buybook, 2013.
Treba da pročitamo ovo djelo sastavljeno od teške priče. Na momente je toliko teška da morate odložiti knjigu i zastati u mislima, pitajući se, da li je zaista čovjek sposoban toliko daleko ići u svojoj mržnji prema drugima i drugačijim.? Događaje koje autor prepričava, da su izmišljeni bili bi stravični. S obzirom da su protagonisti ovih događaja il’ živi il’ ubijeni logoraši ovu priču čini onom vrstom literature koja nam neda mirno da spavamo. Autor je imao sreću da preživi svoj put u pakao a mi čitaoci smo „sretni“ da imamo ovu priču kao nezaboravno svjedočenje o zločinima nad građanima Prijedora i okoline.
„Muškarci koji mrze žene“, „Djevojka koja se igrala vatrom“ i „Kule u zraku“, Stieg Larsson, Fraktura, 2010.
Možda bi bilo dobro da pročitamo jedno djelo (bolje reći djela, jer se radi o trilogiji) Švedskog preminulog pisca Stiega Larssona. Njegovi megahitovi „Muškarci koji mrze žene“, „Djevojka koja se igrala vatrom“ te „Kule u zraku“ spadaju u najprodavanije a pri tom i najjčitanije romane posljednjeg desetljeća u Evropi i šire. Toliko je popularan u Švedskoj da je svaki treći Šveđanin kupio ovu trilogiju, dakle samo u Švedskoj je prodano tri miliona primjeraka. Ne brinite, nije riječ o jeftinoj belatristici tipa „Sumrak“ ili „Različiti“. Naprotiv, riječ je o autentično velikom piscu i o ozbiljnoj knjizi, sa dobro izprofiliranim likovima, potpunim rečenicama te sa dobrom pričom i realnom slikom o određenom događaju.
Nastavit će se….
Za Akos.ba piše: Hadis Kurtović
