Kako znamo da su nam srca čista?
Srce je mjesto primanja, spoznaje, sazrijevanja i upute. Čovjek može biti slijep, da ne vidi okolinu oko sebe, ali kad srce postane slijepo pa ne vidi istinu oko sebe, onda je stanje tog srca u zabrinjavajućem stanju. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Istina je da u tijelu postoji jedan organ: kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli, cijelo tijelo oboli. Uistinu je to srce.” (El-Buhari i Muslim)
I ovo je istina, zaista po čovjekovom držanju, ponašanju, razmišljanju, možemo vidjeti stanje njegovog srca. Ono što najviše može da ugrozi čistoću srca, jesu GRIJESI. Grijeha imamo mnogo, različitih oblika i težina, tako da svaki grijeh na određeni način nagriza čistoću srca. Čak neki grijesi se i zovu bolesti srca, kao što je potvaranje, ogovaranje, prenošenje riječi, zavidnost, laž i sl.
Srce je najveće bogatsvo koje ti je Allah podario. Ono je mjesto imana, islama, djela, iskrenosti, ali isto tako, u srce može da se nastani i zavidnost, mržnja, zlo, zato pazi kako se odnosiš prema ovom skupocjenom poklonu.
Ali, kako znamo, nakon što smo se potrudili da očistimo srce i nakon što smo se potrudili da budemo što bolji, da nam je srce čisto?
Ako u tvom srcu nema mjesta za mržnju, loše mišljenje i zavdinost prema muslimanu, ti imaš čisto srce.
To je najlakši put do Dženneta, najlakši. Jedne je prilike Poslanik, s.a.v.s.., sjedio sa ashabima u mesdžidu i rekao im: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je od stanovnika Dženneta.” Pa je ušao čovjek i klanjao dva rekata. I idućeg dana opet je Poslanik,s.a.v.s.., rekao isto, pa je opet ušao isti čovjek. Isto se ponovilo i trećeg dana. Pa Abdullah ibn Amr noćio kod njega tri noći, rekao mu je kao izgovor da je se posvađao sa ocem I ako može da prenoći kod njega, što mu je on I dozvolio. Pratio je ovog čovjeka, noću nije klanjao, danju nije postio i kad je vidio da on ne ibadeti niti čini dobra djela više od drugih ashaba, Abdullah mu reče:”Tako mi Allaha, nije bilo problema između mene i oca, ali sam čuo Poslanika, s.a.v..s, da ćeš biti od stanovnika Dženneta, pa sam htio da vidim zbog čega, reci mi, šta te to čini posebnim od drugih ljudi? Kaže ovaj: “Vidio si moje ibadete, a ne znam šta bi me to činilo posebnim od drugih sem što ja navečer legnem, a nemam loše mišljenje, niti mržnju prema ijednom muslimanu zbog onoga što mu je Allah da od dobra.” Onda mu je Abdullah rekao:” To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu.” (Ahmed u Musnedu i Abdurzak u Musanefu)
Najveća čistoća, zato kad legneš u krevet, razmisli, da li u tvom srcu ima mržnje prema nekoma, da li imaš loše mišljenje o nekom, da li zavidiš nekome. Ako osjećaš neku nelagodu u srcu prema nekome, zamoli Allaha da ti oprosti te da tom i tom halališ u ime Njega i da je tvoje srce mirno.
I na kraju, jedan lijep primjer. Često kad klanjamo za imamom koji ima lijep glas pa još skrušeno uči, znamo pustiti suzu, e sad zamislimo, kako je bilo ashabima klanjati za Poslanikom, s.a.v.s. Ono što me posebno dojmilo, jeste hadis Poslanika, s.a.v.s. u kojem se navodi jedan takav slučaj a vezan je za ovu temu. U hadisu se spominje da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao namaz i na jednom od rekata proučio ajet:”A Ibrahima je Allah uzeo za prijetelja.” (An-Nisa, 125). Jedan os ashaba koji je klanjao negdje u zadnjim safovima, emotivno je doživio značenje ovog ajeta pa je tako i reagovao. Reagovao je tako, što je u namazu rekao na sav glas:”Blago majki Ibrahimovoj.” (Buharija)
Pitanje, zašto je Allah uzeo Ibrahima za svog prijatelja? Odgovor je u časnom ajetu koji glasi: ”I kad je Gospodaru svome čista srca došao.” (As-Saffat, 83)
Čisto srce približava te Allahu, dok srce ispunjeno mržnjom, zavidnošću i zlobom, udaljava te od Allaha. Ljudi te ogovoraju, vrijeđaju, potvaraju, znaš da nisi takav, pusti ih, pusti ih da žive u svom bolesnom životu a ti se nastoj što više približiti Allahu, s.w.t.
Piše: Saudin Cokoja
Akos.ba
