Islamske teme

Kako vjernik treba da provede kratke zimske dane i duge zimske noći?

Kako mu'min treba da provede kratke zimske dane i duge zimske noći?

Treba da ih provede tako da, uprkos zimskoj studeni, mrazovima i snjegovima, u svome srcu doživi proljeće i procvat ibadeta, dobrih djela i nagrade kod svog Milostivog Gospodara. Uz malo ili gotovo nikakvog napora i poteškoće, vjernik iskorištava ponuđenu priliku na najpametniji način i srce svoje ispunjava radošću koja je jednaka onoj proljetnoj uprkos hladnoći koja ga okružuje.

Ashabi su se radovali nastupanju zimskih dana i noći i podsticali jedni druge na to da što pametnije iskoriste zimsko vrijeme. Ibn Mesud, r.a., je govorio: “Merhaba ti, o zimo! U njoj se spušta berićet/blagoslov, noći su duge pa se može klanjati, a dani su kratki pa se može postiti.” A Hasan Basri je kazao: “Divan li je bliski prijatelj vjerniku zima, noći su duge pa klanja, a dani su kratki pa ih posti.”

SubhanAllah! Treba li bolji i jasniji primjer vjerničkog pozitivizma i optimizma koji čak i u hladnoj zimi vidi i nalazi priliku za dobro i sticanje koristi!

Umjesto, u većini slučajeva, beskorisnih sijela kojima ne manjka ogovaranja i neprimjerenog govora i lošeg društva ili kahvenisanja po kahvanama, evo prilike da to isto vrijeme iskoristimo na najbolji mogući način.

Allah Uzvišeni je milostiv Koji evo čak i u hladnoj zimi Svojim robovima nudi olakšice i prilike za nagradu. Pa zar nema niko od nas koji je dužan prema svome Gospodaru da naposti s razlogom propuštene dane ramazanskog posta ili ispuni keffaret?

Kratki zimski dani su Allahov dar i olakšica vjerniku, a posebno vjernici zbog hajza ili nifasa, da nadoknadi propuštene duge ljetnje dane ramazanskog posta. Duge zimske noći ne ostavljaju prostor za izgovor onome koji se žali na manjak sna, jer zimi ima na raspolaganju toliko noćnih sahata u kojima se ima vremena i naspavati, a i Allahu Uzvišenom na kijamu-l-lejl stati, jer: “Noću su malo spavali,” opisuje nam Allah Uzvišeni u suru Ez-Zarijat stanovnike Dženneta.

Muaz ibn Džebel, r.a., je pred smrt zaplakao, pa su mu rekli: “Zar se bojiš smrti, pa plačeš?” On reče: “Kako da ne plačem, ja trebam najviše plakati. Ja ne plačem iz straha od smrti, niti iz čežnje za vašim Dunjalukom, nego plačem za postom na velikim vrućinama i noćnim namazom zimi.”

Braćo, blago onome koji prepoznaje ponuđenu priliku pa je iskoristi na najefikasniji način. Takav je vjernik! Inteligentan jer prepoznaje ponuđenu blagodat i u isto vrijeme snalažljiv jer je zna iskoristiti.

Piše: Omer Sikira

Prepord

Povezani članci