Kako se zaštiti od šejtanskog djelovanja?

Kur’an časni ističe da je šejtan stvorenje koje je Allah Uzvišeni prokleo i da je on zakleti čovjekov neprijatelj. Kako se zaštiti od prokletog šejtana i njegovog djelovanja – to je pitanje od izuzetne važnosti za svakoga vjernika i vjernicu. U vezi s tom tematikom pročitajte u ovom prilogu savjete koje je dao istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzije.

U tefsirskim djelima se navodi da je ime “šejtan” nastalo od glagola “šetane”, što znači biti udaljen ili biti daleko. S ovim se aludira, ističu islamski učenjaci, da je šejtan stvorenje koje je udaljeno od bilo kakvog dobra; dakle, to je stvorenje koje je sušto zlo. Njegovo drugo ime, koje se također spominje u Kur’anu je Iblis. To je nastalo od korijena “lebise”, što znači obući ili (za)odjenuti, čime se želi istaći da se radi o stvorenju koje je izuzetno vješto u prikazivanju (oblačenju) neistine u odjeću istine i dočaravanju ružnoga – kako bi izgledalo da je dobro i lijepo. Upravo zbog toga, u više kur’anskih tekstova naglašava se da je šejtan, Allah ga ponizio i prokleo, zakleti čovjekov neprijatelj. 

U svom znamenitom djelu Beda’iu-l-fevaid, u poglavlju Tefsiru-l-mu’avvizetejni (Tefsir dvije sure Zaštitinice), Ibn Kajjim el-Dževzije je napisao interesantan odjeljak o tome kako da se čovjek zaštiti od šejtana, njegovog zavođenja i djelovanja, nudeći vrlo korisne savjete i uputstva. U ovom radu ćemo ukratko iznijeti njegovih  deset savjeta, za koje on koristi termin hirz, što znači potpuna zaštita.

Prva zaštita: Učenje E’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim

Riječi E’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim u islamskoj literaturi su poznate kao E’uzubilla. Re riječi u prijevodu znače: “Tražim utočište/zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana.” Interesantno je da se pojam Iblis (a to je jedno od šejtanovih, la’netullahi alejhi, imena) u Kur’anu spominje 11 puta, a recipročno tome spominje se tzv. Isti’aza, tj. traženje utočišta kod Allaha od šejtana i njegovog zla. Kao da se time htjelo sugerirati da, kad god se spomene šejtan, treba tražiti utočište kod Uzvišenog Allaha i moliti Ga da nas zaštiti od njegovog zla. U tom pogledu, na dva različita mjesta u Kur’anu (sura El-E’araf, 200. ajet i sura Fussilet, 36. ajet) ponavlja se, u gotovo istom iskazu, ova poruka:

A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.

Ibn Kajjim potom navodi predaju koju bilježi El-Buhari svome Sahihu da je Allahov Poslanik, a.s., jednom prilikom vidio dvojicu ljudi kako se prepiru, pa se jedan od njih toliko naljutio da mu se zacrvenilo lice i nabrekle vratne žile. Poslanik, a.s., je tada rekao: „Ja uistinu znam jednu rečenicu s kojom bi ovaj čovjek od sebe mogao otjerati ljutnju. Kada bi rekao: ‚E’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana)’, odagnao bi od sebe ono što ga muči.” 

Druga zaštita: Učenje sura El-Felek i En-Nas 

Ibn Kajjim ističe da učenje ove dvije sure, koje se u islamskim izvorima nazivaju El-Mu’avvizetan, što znači Dvije zaštitinice, pruža izvanrednu zaštitu, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Niko se ne može zaštiti s nečim boljim od ove dvije sure.” Potom je naveo hadis u kojem se spominje da je Allahov Poslanik, a.s., učio ove dvije sure svake večeri, prije spavanja, a preporučivao je da se uče i poslije svakog namaza. Posebno je važno njihovo učenje ujutro i uveče, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko prouči ove dvije sure, sa surom Kul huvallahu ehad, tri puta ujutro kad osvane i tri puta uveče kad omrkne, to će mu biti izvrsna zaštita od svega!” Ovaj hadis prenose Et-Tirmizi, En-Nesai i Ebu Davud u svojim Sunenima, a El-Buhari i Muslim u Sahihima prenose od hazreti Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., svake večeri, kada bi se spustio u postelju, tri puta učio ove sure, pa bi potom puhnuo u svoje dlanove i potrao se po licu, glavi i tijelu, dokle je mogao da dobavi svojim rukama. Sve ovo govori o važnosti učenja ovih sura.

Treća zaštita: Učenje Ajeti-Kursijje

Islamski učenjaci navode da je 255. ajet sure El-Bekare, inače poznat kao Ajeti-Kursi, smatra najveličanstvenijim ajetom u Kur’anu. Ovaj ajet pruža izvanrednu zaštitu od prokletog šejtana i njegovog djelovanja onome ko ga uči. U tom pogledu Ibn Kajjim navodi predaju koja je zabilježena u El-Buharijevoj i drugim zbirkama, u kojoj poznati ashab Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda: „Allahov Poslanik, a.s., me jednom prilikom opunomoćio da čuvam ramazanski zekat pa mi je došao jedan čovjek i počeo da grabi hranu. Uhvatio sam ga i rekao mu: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku, a.s.’ Čovjek je rekao: ‘Ja sam potreban, imam porodicu, ovo mi je prijeko potrebno!’ Ebu Hurejre kaže: ‘Ja sam ga pustio, a kada je osvanulo, Allahov Poslanik, a.s., me upita: ‘O Ebu Hurejre, šta je sinoć uradio tvoj zarobljenik?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, požalio mi se da je u prijekoj potrebi i da ima porodicu, pa sam mu se smilovao i pustio ga.’ Poslanik, a.s., na to reče: ‘Slagao te, on će se sigurno opet vratiti.? 

Kada mi Poslanik a.s. to reče bio sam siguran da će ponovo doći. Postavio sam mu zasjedu, pa kada je došao i počeo grabiti, ja sam ga opet uhvatio. Rekao sam mu: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku!’ On mi reče: ‘Pusti me, ja sam potreban, imam porodicu. Neću se više vraćati.’ Smilovao sam mu se i opet ga pustio. Kad sam osvanuo, Allahov Poslanik, a.s., me upita: ‘O Ebu Hurejre, šta bi s tvojim zarobljenikom?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, požalio mi se da je u prijekoj potrebi i da ima porodicu, pa sam mu se smilovao i pustio ga.’ Poslanik, a.s., reče: ‘Slagao te! Sigurno će se opet vratiti.’ 

Postavio sam mu zasjedu po treći put, pa kada je došao i počeo da grabi hranu, ja sam ga uhvatio i uzviknuo: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.! Evo, već treći put govoriš kako se nećes vratiti, a opet si se vratio!’ On mi reče:‘Pusti me, a ja ću te podučiti riječima u kojima će ti Allah, dž.š., dati veliku korist.’ ‘Koje su to riječi?’ upitao sam. On odgovori: ‘Kada legneš u svoju postelju prouči Ajeti-Kursijju, pa će pored tebe biti čuvar poslan od Allaha, i šejtan ti se neće primaći sve dok ne osvaneš.’ Nakon toga, ja sam ga pustio. Kada je osvanulo, Allahov Poslanik, a.s., me upita šta je bilo sinoć i nakon što sam mu ispričao, on mi reče: ‘Istinu je rekao, mada on puno laže! Znaš li ti, Ebu Hurejre, s kim si ti razgovarao, evo već tri večeri?’ Nako što sam kazao da ne znam, Allahovo Poslanik, a.s, reče: ‘To je bio šejtan.’”

Dakle, ova predaja, na jedan poseban način, govori koliko je važno da se uči Ajeti-Kursija, s ciljem zaštite od prokletog šejtana i njegovog djelovanja.

Nastavit će se.

Piše: dr. Safvet Halilović

preporod.com