Kako poboljšati timski rad: Pčelinja “demokratija” kao inspiracija

Naučili smo od Poslanika, a.s., da moć lidera, čak i ako je u pitanju poslanik, mora biti ograničena i da je učešće svih zainteresovanih strana (stejkholdera) u procesu donošenja odluka obavezno ukoliko želimo najbolji rezultat.
Jeste li se ikada zapitali zašto Uzvišeni Allah koristi riječ šura za propisani i poželjni način donošenja odluka među vjernicima? Jeste li znali da je doslovan prijevod riječi šura „vađenje meda iz njegovih izvora“? Zapravo, povezanost između pčela i optimalnog kolektivnog odlučivanja je, možda, jedan od najfascinantnijih otkrića u prirodi, a ono što je još zanimljivije je sličnost između načina obrade informacija koja prethodi odlučivanju i pravljenju izbora u mozgu primata i kod roja pčela. Istraživanje naučnika u SAD-u i Velikoj Britaniji ukazuje na lekcije koje ljudi mogu naučiti iz procesa kolektivnog odlučivanja pčela. Ja ću se posebno osvrnuti na knjigu „Pčelinja demokratija“ čuvenog američkog biologa Thomasa D. Seeleya (Tomasa Silija). Za bilo koga, čak i s osnovnim znanjem kur’anske naredbe šure, to je revolucionarno istraživanje s društveno-religijskog aspekta, a da ne spominjemo politiku, upravljanje-menadžment, i sve druge oblasti u kojima je kolektivno odlučivanje glavna i osnovna odlika. Danas možemo bolje i potpunije shvatiti zašto nas Allah upućuje baš na pčele, a ne na druge vrste, i, možda, intuitivnije na historijski proces donošenja odluka kod ljudi. Ukratko, izgleda da pčele imaju najbolji proces kolektivnog donošenja odluka iz kojeg možemo izvući pouke i za koji je, izgleda, naš mentalni i misaoni sistem prirodno dizajniran.

Dvije su ključne sure (poglavlja) u Kur’anu koje su ovdje važne, En-Nahl (Pčele) i Eš-Šura (Dogovaranje). Sura En-Nahl nas podsjeća na nekoliko aspekata stvaranja uključujući:

važnost razumijevanja jedinstvenog dizajna na koji nas Allah upućuje kroz Njegove znakove u prirodi kao i kroz Objavu. Oboje zahtijevaju upotrebu sofisticiranih i složenih stepena naše inteligencije da bismo ih u potpunosti razumjeli, kao što fizički znakovi (biljke, planete, zvijezde, planine) upućuju ljude na Allaha, tu su, također, i duhovni znakovi namijenjeni za kompletiranje našeg iskustva učenja, sura, također, govori o tome kako je Allah nadahnuo pčelu da pravi svoj dom u brdima, drveću i u staništima koje su napravili ljudi.

On je dodatno nadahnuo pčelu da se hrani svim voćem, cvijećem i biljkama (tj., nektarom) i da “…idu stazama Gospodara svoga, poslušno.” (Kur’an, 16:69)

U suri Eš-Šura dato nam je poduže upoznavanje o neminovnim neslaganjima među ljudima. Ono nije predstavljeno kao nepovoljno i negativno stanje čovječanstva, već prije kao prirodni rezultat raznolikosti i doista, kao što saznajemo od pčela, to je neophodan uslov za uspješno kolektivno donošenje odluka. Iz ove perspektive, nisu naše razlike same po sebi ono što je kritično već je prije akcenat stavljen na naš zajednički, opšti interes. To je u duhu zajedničkog interesa i jedinstvenog dizajna gdje mi kao ljudi moramo iskoristiti svoje različitosti za naše opšte dobro. Važno je napomenuti da „naše“ u ovom kontekstu nije usmjereno isključivo na muslimane, već na sve ljude koji se obraćaju svom Gospodaru, obavljaju molitvu, vode svoje poslove na principima šure (međusobnog savjetovanja) i daju milostinju od onoga što im je Allah dao kako bi drugima život olakšali.

Veza između ove dvije sure je divna. Kao što je navedeno, doslovna definicija šure je „vađenje meda iz njegovog izvora“. Kako bismo ovo razumjeli u kontekstu vođenja naših poslova moramo steći dublje razumijevanje proizvodnje meda. Kao što Sili primjećuje: „Pčele su ugodni, poučni i korisni proizvođači meda i pčelinjeg voska…“ Isto tako naši procesi donošenja odluka i ishodi trebaju biti korisni, poučni, „slatki“ i prosvjetljujući za čovječanstvo.

Mnogi učenjaci pisali su do u sitne detalje o interpretaciji ovih znakova. Ovdje neću zalaziti u ova tumačenja i diskusije. Dovoljno je reći da je šuraproučavana i kao princip i kao proces odlučivanja od vlasti pa do svih sfera života. Može se naći mnogo literature o odnosu šure i demokratije i upravljanja u širem smislu. Neka istraživanja daju upečatljiva poimanja šurekao što je mi sada razumijemo iz proučavanja pčela. Drugi, međutim, podbace, jer ne uspijevaju napraviti balans između njene obavezujuće prirode, obima korištenja i ogromne moći lidera. Moje mišljenje je da je šura obavezna pošto je spomenuta odmah nakon naredbe molitve. Ona nije ograničena samo na politiku, već može dotaći sve sfere života koje se bave optimalnim odlučivanjem. Štaviše, odluke koje proizlaze iz ovog procesa, ako se pravilno izvodi, trebaju biti obavezujuće što će – i treba – prirodno ograničiti autoritet lidera u bilo kojoj situaciji. Svi ovi principi su očigledni u procesu odlučivanja pčela od kojih nam je zapovijeđeno da učimo.

Više od šesdeset godina naučnici proučavaju ovog izuzetnog insekta. Isto kao i vjernici, roj pčela najbolje funkcioniše kao integrisana cjelina. Da bi preživjele, pčele rade u saradnji u obavljanju mnoštva životno važnih procesa uključujući „uzimanje i probavljanje hrane, održavanje nutritivne ravnoteže, razmjenu respiratornih gasova, regulaciju količine vode, održavanje tjelesne temperature, orjentaciju u prostoru, odlučivanje kako se ponašati i kretati.“ (Seeley) Ali proces kojim pčele biraju stanište (kao što se aludira u Kur’anu) je najfascinantniji. Za koloniju pčela odabir pravog staništa je pitanje opstanka. Zato kriteriji ne mogu biti prepušteni sudbini ili procesu slučajnog odabira i grešci.

Doista, pčele su božanski nadahnute za potragu i izbor doma koji najbolje odgovara njihovim kriterijima uključujući:

1) volumne šupljine (doma)

2) visinu ulaza

3) pravac u kojem je okrenut ulaz

4) veličinu ulaza

5) prisutnost ćelija ranijih kolonija.

Ovi kriteriji osiguravaju adekvatni prostor za pohranu meda kao i za zaštitu od nepovoljnih vremenskih uslova i grabljivica. Zajednički interes pčelinjeg roja je je odabrati napogodnije mjesto. Zato se ovi kriteriji koriste za izgradnju konsenzusa.

Pčele u odabiru svog novog staništa praktikuju određenu vrstu demokratije, poznatu pod nazivom „direktna demokratija“ u kojoj individue unutar neke zajednice lično učestvuju u donošenju odluka, a ne preko svojih predstavnika. Važno je napomenuti da kolonijom pčela ne vlada kraljica, kao što se nekada smatralo. Kraljica je u centru kolonije, ali njena primarna uloga je da polaže jaja kako bi se održala jačina radne snage. Izlučivanjem posebne supstance ona osigurava da se nijedna druga matica ne uzgoji, održavajući na taj način svoju dominaciju. Međutim, ona, za razliku od lidera modernog doba, ne dominira, na bilo koji način, u procesu procesu donošenja odluka. Dakle, kada kolonija, u kasno proljeće i rano ljeto, postane prenaseljena, i kada trećina pčela radilica i izviđačica (pčela-skauta) krene u izviđanje i traženje novog doma, proces šure je pokrenut.

Proces počinje kada nekoliko stotina pčela odleti u potrazi za odgovarajućim mjestom za novo prebivalište i vraćaju se da prezentuju čitavoj grupi desetine potencijalno pogodnih lokacija. Zbog velikog broja pčela koje su uključene u potragu, one mogu da dobiju i procesuiraju informacije iz više izvora istovremeno. Sve potencijalne lokacije su bespogovorno prijavljene, povećavajući tako mogućnost da je najbolja opcija među njima. Tada na scenu stupa debata (putem plesa) ili otvoreno takmičenje između predloženih alternativa. Svaka pčela predlaže jednu od mogućih opcija kroz specifičan ples koji odražava koliko ta opcija zadovoljava kriterije grupe. Svaki gledalac mora napraviti nezavisnu procjenu svakog prijedloga i odlučiti da li će ga prihvatiti ili odbaciti. Nijedna pčela izviđačica ne slijedi slijepo drugu; svaka pčela podrži novo mjesto staništa tek nakon što sama preispita mjesto i samostalno zaključi da ga podrži. Ovo prihvatanje određenog predloga u najvećem broju slučajeva će privući još pristalica tog prijedloga. Podrška lošijim mjestima postepeno opada kako pčele prestanu da ih reklamiraju. Tako svaka pčela ostaje veoma fleksibilan učesnik u procesu donošenja odluka.

Nadmetanje je intenzivno, ali konstruktivno jer pčele ostaju fokusirane na krajnji cilj – od brojnih alternativa izabrati najbolje stanište u skladu s utvrđenim kriterijima. Kako se informacije dijele, sve više i više pčela je privučeno boljom opcijom. Ovaj proces u konačnici dovodi do potpunog sporazuma oko novoizabranog staništa za roj. Čim je kvorum, prag podrške za određenu opciju, postignut, pčele će početi zagrijavanje za implementaciju. Tokom zagrijavanja, izgradnja konsenzusa se nastavlja sve do momenta kad su pčele spremne za polijetanje i tada je grupa u potpunom sporazumu ka uspješnom vođenju roja (od nekoliko hiljada pčela) ka njihovom novom odredištu. Ovaj šablon obrade informacija garantuje optimalni balans između preciznosti odlučivanja i brzine donošenja odluka.

Zanimljivo, nedavno je nauka pokazala da se mozak primata i rojevi pčela (i kolonije mrava) suočavaju s istim osnovnim problemom prilikom pravljenja izbora između različitih opcija na osnovu velikog broja informacija.(Seeley) I kod mozga primata i kod rojeva pčela, senzorne jedinice prenose informacije o vanjskom svijetu u unutrašnji sistem. Obrada ovih informacija uključuje nadmetanje između međusobno inhibitornih akumulatora ili prikupljača informacija, tako da se prikupljeni i akumulirani dokazi u prilog jedne opcije smanjuju s povećavanjem snage podrške drugoj opciji. Odluka je donesena kada dokazi u jednom integratoru dosegnu adekvatan prag. Stoga, i ljudski mozak izgrađen od neurona i pčelinji roj imaju sredstva za robustno i optimalno odlučivanje na konceptualno sličan način.

Seeley predstavlja 5 ključnih principa izvedenih iz njegovog istraživanja rojeva pčela koje ljudi mogu usvojiti kako bi grupne odluke bile efikasnije i pozdanije:

Prvi princip podrazumijeva prisustvo zajedničkog interesa i međusobnog poštovanja. Ovo promovira koheziju-jedinstvo i želju za postizanjem obostrano korisne odluke. A posljedica je da parametreza uspješan ishod od samog početka shvataju i dijele svi članovi grupe.

Drugi princip je minimiziranje utjecaja lidera na razmišljanje grupe, a time i na izbor. Oholi i arogantni lideri smanjuju moć grupe da otkrije različite mogućnosti, kritički razmišlja i da otkrije najbolju alternativu. Grupu treba da karakteriše jednaka podjela moći.

Treći princip je traženje različitih rješenja za isti problem. Za ovo, grupa mora biti dovoljno velika za izazov s kojim se suočava. Osim toga, članovi moraju imati različito dotadašnje iskustvo i prespektive i moraju biti u stanju da nezavisno obave istraživački rad. Atmosfera unutar koje članovi rade i prezentuju ideje mora biti puna poštovanja, otvorena i privlačna. Sve prezentacije (npr., plesovi pčela) moraju iskreno odražavati u kojoj mjeri ispunjavaju dogovorene kriterije za uspjeh.

Četvrti princip podrazumijeva agregaciju znanja grupe kroz debate. U ovom trenutku od svih prijedloga članova treba napraviti jedan izbor za grupu. Grupe se nastavljaju i dalje nadmetati za dodatne članove iz skupine pojedinaca koji imaju sposobnost da istraže mogućnosti i koji još uvijek nisu dali podršku nijednoj opciji.

Konačno, peti princip podrazumijeva korištenje kvoruma odgovora na koheziju, preciznost i brzinu. Kad se dosegne prag za određenu opciju oni članovi s manjom podrškom trebaju prestati s guranjem i potenciranjem njihove opcije, ustvari, trebaju ostati dovoljno fleksibilni da usvoje opciju koja mnogo bolje ispunjava kriterije uspjeha. Grupa koja je pobijedila nastavlja s izgradnjom konsenzusa tako da, kad se odluka implementira, postoji potpuna saglasnost među svim članovima grupe.

Danas znamo s velikom sigurnošću da šura daje najbolje kolektivne odluke. Rečeno nam je u Kur’anu kako prvi uslov međusobnog poštovanja pčele i vjernici ispunjavaju jer su božanski nadahnuti, prvi putem prirode, a drugi putem objave. Na najvišem nivou, naš zajednički interes zaštite ljudskog života putem pravednosti, dostojanstva, jednakosti i mira dijele svi ljudi. Naučili smo od Poslanika, a.s., da moć lidera, čak i ako je u pitanju poslanik, mora biti ograničena i da je učešće svih zainteresovanih strana (stejkholdera) u procesu donošenja odluka obavezno ukoliko želimo najbolji rezultat. Znamo da je više alternativa bolje nego ograničeni broj opcija, ali uspjeh bilo koje od ovih opcija mora se mjeriti prema unaprijed definisanim i utvrđenim kriterijima. Na taj način se možemo pomiriti s izborom najbolje alternative bez nepotrebne pristrasnosti prema bilo kojoj drugoj opciji, a posebno ne vlastitoj. (Seeley) Na kraju, moramo nastaviti s prezentacijom jače opcije sve do momenta dok je dovoljno pojedinaca ne podrži, pa je i vjerovatnost opšteg prihvatanja neminovna. Tek tada možemo preći na uspješnu implementaciju, nikada ne zaboravljajući da je učenje kontinuiran i cjeloživotni proces.

Na kraju jedna napomena, ako ste uzeli knjigu profesora Seeleya, uskoro ćete otkriti da on piše evoluciono naučnim pristupom. Prema ovom gledištu, „proces evolucije je prirodnom selekcijom, koja se odigrava milion godina, oblikovao ponašanje pčela tako da su se one sjedinile u jednu kolektivnu inteligenciju”. Iako mislim da ovo vodi do određenih nedosljednosti u tekstu, to ne utječe na integritet istraživanja, jer se ono odnosi na uočeno ponašanje pčela, što je i tema ovog članka.

Izvor: virtualmosque.com
Autorica: dr. Basma Abdelgafar
Prevela i prilagodila: Emina Lakić