Kako namaz utiče na vrijeme, prostor i dušu

Post je naše skriveno djelo ibadeta, dok je namaz naše vidljivo djelo. Predaja božanskoj volji, koja ostaje skrivena u postu, postaje očita u namazu, gdje se naši vanjski i unutarnji aspekti sjedinjuju radi pokornosti Uzvišenom Allahu. Ništa ne čini pokornost tako vidljivom kao namaz.

S druge strane, ako osoba ne kaže da posti, to niko ne može znati.  Čak i ako se zna da je ramazan u toku, dobrovoljni post ostaje nepoznat osim ako se ne kaže.

A u vezi namaza, ako posmatrač ne može prepoznati da neko obavlja namaz, pitanje je da li je namaz važeći. Pravilo poznato kao “tadil-i erkan,” koje zahtijeva da se namaz izvršava u određenom redu i disciplini, također zahtijeva svjedočanstvo onih koji ga svjedoče. Ako neko ko te vidi pomisli da ne klanjaš, to znači da se upuštaš u postupanja koja ometaju tvoj namaz.

Djelo ibadeta koje ostaje skriveno drugima bliže je iskrenosti. Usmjeravanje svoje pažnje i okretanje ka Uzvišenom u namazu zahtijeva veliki trud. Iz tog razloga, post služi kao ibadet, učeći nas iskrenosti potrebnoj za obavljanje namaza. Nijedno djelo ibadeta ne zahtijeva toliko borbe protiv samog sebe kao namaz. Svaka faza namaza je borba, od pravilnog uzimanja abdesta, pa do stajanja u namazu, fokusiranja nijjeta i svjesnosti obavljanja namaza.

Pet dnevnih namaza dijeli vrijeme na segmente, organizirajući život muslimana prema svrsi i transformirajući vrijeme u dobro organizovan život. Namaz pretvara domove u mjesta ibadeta; a potom i mjesta za namaz – džamije. Cijela naselja su se formirala oko džamija, dajući poseban izgled islamskim gradovima. Prvi grad na svijetu, Mekka, osnovan je oko hrama, dok je Medina, prvi grad koji je izgradio poslanik Muhammed alejhi sselam, razviio se oko njegove džamije.

Uzuimanje abdesta i čišćenje su preduslovi za namaz. Voda postaje centralni element života jer služi pročišćenju za ibadet. Hamami (kupatila) i fontane su osnovani u tu svrhu, postajući definirajuće institucije islamskih gradova. Hadis “Čistoća je dio vjere” odražava ovu ideju – naša lična i zajednička čistoća je vezana za namaz. Kada je poslanik Ejjub alejhi sselam molio Allaha, rekavši: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!” (Kur’an, Sad, 41), Njegov odgovor je bio, “”Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” (Kur’an, Sad, 42). To je oblikovalo pogled na odnos između pročišćenja, vode i duhovne bliskosti generacija muslimana.

Jedan od uvjeta za namaz je i okretanje prema Kibli (Ka’bi u Mekki). Ipak, muslimani znaju da Uzvišeni nije ograničen na mjesto. Orijentisanje prema lokaciji zahtijeva geografsku svijest. Muslimani širom svijeta mentalno se ujedinjuju na jednom mjestu, moleći se u jednom redu – uvijek u prvom redu – pred Uzvišenim Bogom. Namaz je ljude podučio konceptu centralne tačke na zemlji – Bejtullahu – Allahovoj kući.

Ezan (poziv na namaz) poziva ljude na namaz. Ezan se uči ljudskim glasom. Grad u kojem se čuje ezan je muslimanski grad. Poslanik Muhammed alejhi sselam jednom je rekao Bilalu Al Habashiju, koji je jedan od njegovih najbližih pratilaca i poznat je kao prvi muezzin islama (onaj koji poziva na molitvu), “Odmori nas ezanom.” Ezani označavaju trenutke kada islamski gradovi nadmašuju brzi tempo života, pozivajući na molitvu i vraćanje iskonu. U isto vrijeme, ezani služe kao izvor snage za muslimane u suočavanju s teškoćama.