Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Kako Islam gleda na sport i bavljenje sportskim aktivnostima?

Kako Islam gleda na sport i bavljenje sportskim aktivnostima?

Muslimanska ličnost je jaka u tijelu, razumu i duhu. To su individualne karakteristike koje islam želi.

Klub borilačkih sportova Živinice djeluje u okviru AKOS-ove pridružene članice Selsebil

Islam je sveobuhvatna i uravnotežujuća vjera. On uređuje dunjalučke i ahiretske odnose i brine za pojedinca i društvo; vodi brigu o individualnoj, fizičkoj, psihičkoj i intelektualnoj sposobnosti želeći od muslimana da bude tjelesno, intelektualno i duhovno jak, a, također, jak i u vjerovanju.  “Jaki vjernik je draži Allahu od slabog vjernika.”[1]

Islam je u potpunoj oprečnosti sa religijama koje sankcioniraju čovjekovo tijelo od dopuštene relaksacije i sa religijama koje svoju pažnju usmjeruju samo ka duhovnom uzdignuću, bilo da se to postiže kažnjavanjem ili mučenjem tijela. Po ovom pitanju Kur'an veli:O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.“ [2]

Islam je došao da brine o ljudskom tijelu. Riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koje glase: “Tvoje tijelo ima prava kod tebe”, su bile prve vjerske upute o brizi tijela koje su ljudi čuli.

Pravo tvojeg tijela podrazumijeva njegovo ojačavanje kada oslabi, ishranu kada ogladni, napajanje kada ožedni, čišćenje kada se zaprlja i mirisanje kada zaudara. Dakle, tijelo moraš liječiti kada oboli i zaštititi od bolesti koliko si god u mogućnosti.

Islam na ovaj nacin želi formirati jaku zajednicu, a to se ne može postići, osim ako njegove pristalice budu jaki, jer od pojedinca se formira društvo isto kao što se od cigli gradi građevina.

Da li je moguće da građevina bude čvrsta od nekvalitetnih i slabih cigli? Ne, nije moguće. Zato je islam pružao pažnju formiranju zdravlja i jake individue u svakom domenu, pa i u fizičkom, odnosno tjelesnom. Islam želi sagraditi građu čovjeka na tri aspekta:

1.     OD ISLAMA JE BRIGA O TJELESNOM ZDRAVLJU

Čovjek treba biti zdrav u svojem tijelu, kao što se u hadisu veli: “Ko osvane siguran u svojoj porodici, zdravog tijela, posjedujući dovoljno dnevne hrane, isto mu je kao da je njegov cijeli dunjaluk.”

Zdravo tijelo je prvi segment mirnom i spokojnom životu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., je molio Allaha, dž.š., da mu podari oprosta i zdravlja: “Molite Allaha za oprost i zdravlje, i doista nikom nije, nakon čvrstog ubjeđjenja, ništa bolje dato od zdravlja.”[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., bi u skrušenosti molio Allaha riječima: “Učini me sa onima kojima si podario zdravlje.” Izmedju dvije sedžde bi govorio: “Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, podari mi zdravlje, uputi me i podari mi opskrbu.” Radi ovoga je islam propisao čistoću i obavezao čišćenje u namazu, tj. čistoću odjeće, tijela i mjesta, misleći pri tom na opipljivu čistoću. Odnosno, propisao je čišćenje od prljavštine.

Pored ove postoji i druga vrsta čistoće, a ona je šerijatskopravna koja se ogleda u gusulu i abdestu. Čovjek ne može biti zdrav ako je konstantno izložen prljavštini, a uz to se ne čisti. U hadisu se navodi sljedeća izreka: “Allahovo pravo za svakog vjernika je da se svake sedmice čovjek okupa. Svake sedmice će on oprati svoju glavu i tijelo.” Kada ne postoje normalni uslovi za kupanje, a čovjek se treba okupati zbog džunupluka i sl., onda će se on najmanje jednom u svakoj sedmici okupati.

Ova naredba je postojala još u vrijeme kada su se monasi u srednjovjekovnoj Evropi približavali Bogu prljavštinom. Koliko bi god monah bio prljaviji, po njihovom mišljenju bi on bio Allahu bliži. Muslimani Anadolije su imali u Kordobi na stotine kupatila (hamama), dok kršćani za to nisu znali. Sa aspekta ispravne tjelesne građe, pravo čovjeka jeste da čisti svoje tijelo i da izbjegava i udaljava od sebe sve bolesti i njene uzroke.

U njih spada mokrenje u stajaćoj vodi, na putu, hladu i pojilištima. Islam ove radnje smatra uzročnicima Allahovog prokletstva, prokletstva meleka, i svih ljudi. Islam je došao ljudima da bi ih podučio visokim standardima. Po islamskom učenju, čovjeku ne priliči da mokri na putu, pojilištima, hladu i sl. S jedne strane, čovjek na taj nacin čuva svoje zdravlje, uči se kulturi ponašanja, ljudskosti i visokom nivou življenja. Islam je zabranio čovjeku konzumiranje alkohola i opojnih droga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio sve što opija.

 Islam je čak zabranio sve što bi štetilo tijelu: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.”[4]

“I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.” [5]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nema štete, ni nanošenja štete drugom”, a to znači: nemoj nauditi sebi, a ni drugima.

Čovjek mora čuvati sam sebe. On ne treba ostajati dugo u ponoć, pa da sebe i svoje tijelo koje mu je oruđe, iscrpi, ili da nakon toga jutrom ustaje umoran i mramoran. To mu nije dopušteno, pa makar noć proveo u ibadetu i pokornosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je savjetovao svoga ashaba koji je pretjerivao u poslušnosti Allahu, dž.š., i ibadetu, da bude umjeren u postu, klanjanju, učenju, rekavši mu: “Doista, tvoje tijelo ima kod tebe prava” , znači, pravo na odmor. “Tvoje oko ima kod tebe pravo,” znači pravo na spavanje, “tvoja žena ima kod tebe pravo,” znači pravo na spolni odnos i ljubaznost, “tvoji gosti imaju kod tebe pravo,” znači pravo ugošćavanja i čašćenja.

Dužnost čovjeka je da ustupi svakom svoje pravo. Dakle, čovjek mora paziti na zdravlje svojeg tijela.

2. ISLAM PODSTIČE NA TJELESNI TRENING

Održavanje kondicije je potrebno za dinamičnost, kretanje i izvršavanje vjerskih i dunjalučkih dužnosti. Islam nam je propisao namaz kojeg čovjek klanja u džamiji onoliko koliko može. Tom prilikom on savladava lijenost, sputava strast, a svemu tome je neophodna tjelesna kondicija.

Ramazanski post je vrsta prinudnog gladovanja i, također zahtijeva tjelesnu snagu. Na hadžu je čovjek sličan istražitelju ili turisti koji ide i obitava sukladno svojoj mogućnosti, što zahtijeva također tjelesnu snagu. U džihadu, kada čovjek osjeti uzurpirano pravo u vjeri, časti, zemlji, on se mora braniti.

Ali kako se slab čovjek može braniti?

Čovjek mora biti jak: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno ce vam biti, nece vam se nepravda uciniti.” [6]A snaga koja se treba pribaviti je tjelesna.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio snažnog tijela. Hrvao se sa poznatim hrvačem po imenu Rukane, pa ga je nadjačao. Jahao bi konje bez samara i uzde. Među ashabima je bilo trkača. Svi su oni dobro znali jahanje i streljaštvo. Igrali su konjičke igre spremajuci se na taj nacin za džihad.

Među ashabima nije bilo isposnika i asketa. Omer, r.a., je vidio čovjeka koji je u namazu bio previše skrušen, pa mu rekao: “O ti, podigni glavu, jer je skrušenost u srcu, a ne u vratu.”

Jedna sahabijka je primijetila ulicom mladiće koji su nemarno hodali, pa je upitala za njihov identitet. Rekli su joj da su oni isposnici, pa je na to reagirala rijecima: “Kada bi Omer, r.a., koračao, on bi brzao, kada bi govorio, jasan bi bio, kada bi udarao, to bi bolno bilo, pa i pored svega toga je bio isposnik.” Islam je, također, propisao dunjalučke obaveze: traganje za životnom opskrbom i izdržavanjem djece, a za to je potrebna snaga. Zato covjek mora biti snažan i pokretljiv.

Polazeći odavde, islam je propisao sve sportove koji daju snagu tijelu: plivanje, streljaštvo, jahanje konja, itd.  U nekim hadisima se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pravo djeteta kod njegovog roditelja je da ga roditelj poduči pisanju, plivanju i streljaštvu.”

Od Omera, r.a., se prenosi da je rekao: “Podučavajte vašu djecu plivanju, streljaštvu i vježbajte ih jahanju konja.” Ove vrste sportova su kod njih bile aktualne.

Islam ne zabranjuje niti jednu igru, uz uslov da se u njoj ne pretjeruje. Pretjerivanje sve remeti. Kada neka stvar pređe svoju granicu pretvara se u vlastitog oponenta. Nema prepreke da ljudi igraju nogomet, košarku, rukomet, tenis, ili bilo koji sport, ali da im to ne bude prepreka ostalim obavezama. U to bi moglo uračunati spominjanje Allaha, obavljanje namaza. Ili da to ne prouzrokuje cijepanje na timove,pa da nogomet postane idol koji se obožava. To se ne smije dogoditi.

Sport nije samo za muškarce, vec se i žene njime mogu baviti, ali sa odredjenim šerijatskim pravilima.Nije sporno da se žena bavi nekim sportom, ali uz uslove i pravila koja joj prilice i za nju važe. Poželjna i korisna za islam je žena ona koja je izdržljivog tijela i koja je u stanju služiti u svojoj kući, djeci, biti korisna po društvo, vjeru i ako je potrebno borbi na Allahovom putu.

Neke ashabijke – majke pravovjernih – su učestvovale u džihadu. One su služile borcima previjajući ranjenike, pojeći borce i,u nekim slučajevima, bi ucestvovale u samoj borbi. Ummu Amara, inace porijeklo vodi od kći Ka'bove, i Ummu Sulejm Ar-Rumejsa i druge sahabijke su se borile na Uhudu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio Nesiu Bint Ka'b kako se bori pa je izjavio: “Tako mi Allaha, njeno mjesto je bolje od mjesta toga i toga i toga.”

3.     MUSLIMAN MORA BITI IZDRŽLJIV

Musliman mora biti pokretan. On se mora baviti nekim sportom koji će mu koristiti. Treći aspekt podrazumijeva žilavost. Život je gorak i sladak. Čovjek u životu mora biti spreman za borbu. On mora trpjeti glad i žeđ. Islam je zbog toga propisao post svake godine kako bi navikao muslimana na glad, žeđ, jer to nekada nanesu životne prilike unatoč volji muslimana. Insan mora podnositi izdržljivost i navikavati se na nju. Kaže se u hadisu: “Budite izdržljivi kao Ma'd ibn Adnan.” Ovaj čovjek je bio žilav i snažan. Budite jaki i otporni, jer blagodat ne traje vječno.

Blagodat i luksuz ne traju stalno, jer je nemoguće da jedno stanje ostane nepromjenljivo. Dunjaluk i vrijeme se mijenjaju: “Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike.”[7] Ko cijelog života živi u raskoši i komforu on nije fleksibilan, ako mu se život promijeni. On ce biti fleksibilan samo onda ako bude otporan i naviknut na podnošenje muka.

Ovo su ta tri aspekta na kojima islam odgaja ljudsko tijelo i tijelo čovjeka muslimana. Oni su neophodni za formiranje muslimanske ličnosti. Muslimanska ličnost je jaka u tijelu, razumu i duhu. To su individualne karakteristike koje islam želi.

 

Za AKOS.ba piše: Nedim Botić


[1] Muslim, Ibn Madždže i Ahmed
[2] El-E'raf: 31-32
[3] Ahmed
[4] Kur'an,  En-Nisa, 29.
[5] Kur'an, El-Bekare, 195.
[6] Kur'an, El-Enfal, 60.

[7] Kur'an, Ali Imran, 140.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top