Kairo – stjecište znanja bošnjačkih intelektualaca 20. stoljeća
Traženje znanja i put prema usavršavanju uvijek je bilo pohvalno ma o kojem vremenu da govorimo. Takav trend nije mimoišao ni stanovnike Bosne i Hercegovine koji su veoma često nakon završetka srednjeg obrazovanja svoje školovanje nastavljali na nekom od inostranih univerziteta. Tokom osmanske vladavine Bošnjaci su najčešće išli na usavršavanje u Istanbul, a dolaskom austrougarske vlasti mnogi naši ugledni intelektualci školovanje su nastavljali i u Beču, među kojima posebno treba istaći dr. Mehmeda Spahu koji je već 1907. godine postao doktor pravnih nauka. Bošnjaci su povezanost sa Istanbulom u velikoj mjeri održali i nakon početka austrougarske uprave, međutim intelektualna veza sa glavnim gradom Turske izgubila se nakon ukidanja hilafeta i uvođenja potpuno novog obrazovnog sistema od strane Kemala Ataturka. Kako su bošnjački intelektualci većinom u Istanbulu težili ka sticanju što bolje vjerske naobrazbe, promjena vlasti u Turskoj značila je i privremeni zastoj u odlasku naših studenata, zbog Ataturkove zabrane vjerskih škola. Osim što je nagla evropeizacija teško pala za studente izvan Turske, ona je dovela da masovne nepismenosti i unutar Turske. Naime, arapsko pismo koje je do tada korišteno u upotrebi zabranjeno je što je velikom broju stanovnika u Turskoj napravilo ogromne probleme.
El-Azher nova destinacija za naše intelektualce
Sve ove promjene dovele su do toga da naši intelektualci nakon mnogo godina moraju odustati od ustaljene prakse, odlaska u Istanbul, te su se iz tog razloga odlučili da će nova destinacija biti glavni grad Egipta Kairo. Smatrajući da će im Kairo priuštiti znanje koje su nekada mogli dobiti u Istanbulu u periodu između dva svjetska rata (1918.-1941.) tri generacije studenata su završile studije na prestižnom EL-Azheru.
U prvoj generaciji su bili: Šaban Hodžić, Alija Aganović, Mustafa Gljiva. Besim Korkut, Derviš Korkut, Mehmed Handžić, Muhamed Fočak, Kasim Dobrača, Ahmed Smajlović Akif Handžić, Fadil Čokić, Bahrija Mulabdić i Ahmed Džemal Dervišević.
U drugoj generaciji su bili: Husein Đozo, Ibrahim Trebinjac, Abdullah Dervišević, Salih Hadžalić, Husein Merhemić i Osman Merhemić.
Treća generacija Bošnjaka na El-Azheru bila je također brojna, a njoj su pripadali: Abdurahman Hukić, Mustafa Drljača, Mustafa Sahačić, Husein Viteškić, Ćamil Avdić, Sejjid Musić i Mustafa Pašić.
U ovom periodu u Egiptu je uslijed sve većih nastojanja da se muslimanima ograniči njihovo djelovanje, te da se u vjerske institucije uvedu razne reforme, koje nisu bile u skladu sa osnovnim islamskim načelima pojavio jedan pokret otpora pod nazivom „Ihvanu l-muslim“ – „Muslimanska braća“. Ovaj pokret želio je putem svoje organizacije spriječiti propadanje društva, uslijed naglog kolonijalnog uticaja. Koliko je bio jak uticaj ove organizacije govori i podatak da se vođama pokreta, na čelu sa Hasanom Bennom nudila novčana pomoć od strane raznih engleskih organizacija, a u cilju potpune kontrole ovog pokreta.
Naravno, ovakve ideje isključene su na samom početku, tako da je ova organizacija ostala izvan dometa stranog uticaja. Sva ova dešavanja pratili su i naši studenti koji su boravili u Kairu, a dokaz ovoj činjenici svakako je kopiranje radnih metoda Muslimanske braće, pri osnivanju i djelovanju „El Hidaje“, a kasnije i „Mladih Muslimana“. Naši studenti su i godinama nakon ovoga dolazili u Kairo, izuzev u par navrata kada zbog tadašnje politike uprave El-Azhera nije dozvoljen upis strancima. Odlazak bosanskohercegovačkih studenata na studiranje u Kairu kontinuirano je trajao sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu. Važno je istaći da tokom postojanja bivše Jugoslavije, dosta je bilo onih bosanskohercegovačkih studenata koji su osim na El-Azhar dolazili i na druge univerzitetete koje je Kairo nudio.
Obrazovanje nakon završetka rata
Nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, došlo je do zaokreta u pogledu najtraženijih studentskih destinacija. Posljednjih dvadesetak godina sve više je onih koji se odlučuju za studiranje na prestižnim univerzitetima širom Evrope, SAD-a i Azije. Međutim, zbog olakšane procedure mnogo je više onih koji krenu put evropskih zemalja. Ipak, dosta je onih koji vjersko znanje nadopunjuju i proširuju u arapskim vjerskim centrima Meki, Medini ili Kasimu, pa tako možemo zaključiti da su upravo ovi gradovi zamjenili ulogu koja je pripadala Kairu tokom čitavog 20. stoljeća. Nažalost, za većinu sadašnjih bosanskohercegovačkih studenata usavršavanje na nekom prestižnom fakultetu izvan svoje domovine ostaće samo jedna u nizu od neispunjenih želja.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
