Ka boljem sutra kroz primjenu nauke
Kur’anski imperativ „Uči, čitaj…“ je jasan dokaz vjernicima u potrazi za znanjem od kojeg će drugi ljudi imati koristi. Čovjek je najsavršenije biće, kreacija Uzvišenog Allaha, obdareno razumom i slobodnom voljom. Kao takav, slobodan je u svojim namjerama i težnjama. Njegovi ciljevi mogu biti različiti, na vlastitu korist ili pak propast. Ako vjernik traga za zadovoljstvom Uzvišenog, naći će ga slijedeći jasne principe našeg dini-Islama. Znanjem će postići uspjeh na ovom svijetu, a nagradu na budućem.
Živimo u 21. stoljeću, stoljeću napretka i pronalaska načina kako da se čovjekov život olakša. Uvođenjem tehnologije kao načina snalaženja u vremenu i prostoru, dobivamo modernog čovjeka. Ne smijemo poreći i značajne napretke u naučnim oblastima, jer je novo ruho našeg stoljeća okićeno brojnim napredovanjima. U tom periodu nizajućih uspjeha, ne trebamo zaboraviti da je bitna i ljudska svijest o važnosti pomenutog imperativa. Komparacije radi, ljudi su u prošlosti uspijevali doći do otkrića mnogih stvari, povezivali su naizgled nepovezive stvari i naučili cijeniti nauku. Ako kažemo da je naše stoljeće dodatno olakšalo naučna otkrića i primjenu nauke na svakodnevnicu čovjekovog života, time ne demantujemo činjenicu da su ljudi uspijevali postići ogromne uspjehe u prošlim vremenima, sezajući od otkrića pisma koje je uveliko doprinjelo razvoju književnosti i poticalo čovjeka na misao, pojave prvih mitova koji su dali oblik grčkoj i rimskoj književnosti i umjetnosti, razvitka muzike i likovne umjetnosti do Nikole Tesle i izuma koji je promijenio svijet, Njutnovih Zakona gravitacije, Ajnštajnove teorije relativiteta i mnogih drugih. Prolazeći kroz povijest razvitka ljudskog roda, vidimo da je vrijeme promijenilo tokove i ciljeve primjene nauke kao od Boga date tvorevine. Naš vijek je, kako je to spomenuto, pružio olakšavajuće okolnosti koje za cilj imaju ili unaprijediti čovjekove ideje i podržati ih u svakom smislu ili potvrditi znanstvene teze iz prošlosti na sasvim drugačiji i inovativniji način. Ako bismo posmatrali onu negativnu stranu znanstvenih istraživanja sprovedenih u djelo, mogli bismo kazati da čovjekova zamisao da promijeni svijet na bilo koji način dobiva temelje čiji se postanci baziraju na mogućnosti ostvarenja prividno neostvarivih procesa.
„Ništa nije nemoguće“, rečenica za koju možemo kazati kako prati tok naučnih otkrića, postaje glavni moto onima koji teže ka promjeni. Sve mračne stvari koje se vezuju za savremeno doba, za osnovno polazište imaju principe utemeljene na nauci.
Ratovanje i međusobna ljudska nepodnošljivost dovela je do značajnog napretka u razvijanju nuklearnog naoružanja i radioaktivnog zračenja što je imalo negativne posljedice. Napredak u medicinskim i meteorološkim istraživanjima dovode do određene sumnje kod čovječanstva. Da li je ispravno pitati se u kojem pravcu će za nekoliko godina otići naša planeta? Šta nas čeka u bliskoj budućnosti? Hoće li nauka naići na nove izazove koji će biti za dobrobit planete ili njene propasti? Naša pitanja trebaju odgovore. Kao pojedinci, trebamo biti spremni dočekati svaki novi val iskušenja. Ako želimo promjenu, neophodno je da se krećemo i da radikalno pristupamo novim izazovima. Čovječanstvo treba da naiđe na spremnost da nauka postane izvor koristi za sve nas. Ne budimo pasivni promatrači u našoj okolini. Ako budemo postupali na taj način, time dopuštamo da nauka bude zloupotrijebljena.
Albert Ajnštajn je jedne prilike rekao: “Naša naučna dostignuća su nadmašila naša duhovna dostignuća. Danas imamo navođene rakete, ali imamo i zalutale ljude“. Živimo u vremenu u kome je ova njegova poruka naišla na istinu. Vrijeme je da počnemo razmišljati o budućnosti i na koji način će se nauka primjenjivati. Ako damo smisao našoj svijesti, onda ćemo imati hrabrosti da iz pasivnosti pređemo u aktivno stanje u kome ćemo pozitivno djelovati na okolinu. Kada bi svaki pojedinac mislio o opstanku i očuvanju planete, jedinog nam doma, postigao bi se veliki uspjeh na globalnom nivou.
Za Akos.ba piše: Kerim Safer
