Jeste li znali da je rok trajanja meda vječnost i da je u egipatskim grobnicama pronađen med star preko 3.000 godina?

Naravno ovo je samo mali detalj kada govorimo o svim tim čudima ovog blagotvornog napitka. U tekstu koji slijedi navest ću mnogobrojne činjenice o medu a za neke ćete se sigurno iznenaditi.

Pčele med proizvode od nektara kojeg prenose u mednom želucu, zatim ga u ustima tretiraju enzimima, lepršanjem krila ga ventiliraju dok mu procenat vode sa 70% ne padne ispod 20%, gotov proizvod zatvaraju voštanim, satnim poklopcima.

Med je jedina hrana koju prave insekti a konzumira ga čovjek.

Ljudi često misle da je svjetliji med bolji – ali to nije tačno! Tamniji medovi često imaju više antioksidanata i minerala, npr. šumski ili heljdin. Neka vrsta meda (npr. manuka) može da ubije bakterije otporne na antibiotike kao što su MRSA ili E. coli. Neki bolnički zavoji dolaze već natopljeni medom!

Česta zabluda kod ljudi jeste i to da  kristaliziran med nije pravi med. Istina je upravo suprotna. Samo pravi med se može kristalizirati. Ako za konzuma ne odgovara kristaliziran med, sve što treba učiniti jeste da teglu meda stavite u blago zagrijanu vodu dok se ne vrati u nekristalizirani oblik.

Med zahvaljujući niskoj pH vrijednosti, vodikovom peroksidu ima antibakterijska i antifungalna svojstva te pozitivno djeluje na opekotine. Med smiruje kašalj, smanjuje iritaciju, potiče imunitet, pomaže u ravnoteži crijevne flore, koristi se kod gastritisa i čira, brzo se apsorbuje pa je odličan za sportiste kao brz izvor energije. Med također štiti čelije od slobodnih radikala, koristi se u prevenciji hroničnih bolesti pa čak i kod kardiovaskularnih problema.

Bagremov med je svjetlijeg izgleda, blagog ukusa i koristi se za djecu, za kašalj i nesanicu. Livadski med može imati raznolike boje i odličan je za jačanje imuniteta. Kestenov med je tamniji, jakog ukusa i koristi se za vene, hemoroide i antibakterijsku zaštitu. Šumski med je najtamniji, manje je sladak, bogat mineralima i odličan je za bronhitis. Kašičica meda prije spavanja pomaže spavanju.

U staroj Grčkoj i Rimskom carstvu, med je bio toliko vrijedan da se koristio kao valuta za plaćanje poreza.

Zanimljivo je da postoji i otrovni med. Naime, u nekim planinskim oblastima Turske, Gruzije i Nepala, pčele sakupljaju nektar sa biljaka koje sadrže grayanotoksine. Ovaj “ludeći med” (mad honey) izaziva vrtoglavicu, halucinacije i koristi se u narodnoj medicini – ali u mikroskopskim količinama.

Treba znati i to da nisu sve pčele medonosne. Samo medonosna pčela ( Apis mellifera ) sakuplja med, a u svijetu postoji još 20.000 vrsta pčela koje nisu medonosne.

Mnogi će se iznenaditi da med može da gori. Ako pokušate da zapalite suhu kap meda izgorjet će pa se nekada u prirodi koristi i za za paljenje vatre.

Treba znati i to da med ne smijemo davati djeci mlađoj od 1 godine zbog rizika od botulizma i ne treba ga dodavati u vrelu vodu jer uništava enzime i vitamine. Čuva se na sobnoj temperaturi, u zatvorenoj tegli, dalje od sunca i vlage.

Za akos.ba piše: Ekrem Čelebić, diplomirani inžinjer poljoprivrede