Izrael ide stopama faraona

Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U operaciji, koju su izveli prije desetak dana, palestinski borci, koji su 16 godina živjeli pod nehumanom opsadom, nanijeli su Izraelu najveći poraz u njegovoj historiji.

Podsjetimo, ova država, koja je kao nož zabijena u srce Bliskog istoka, smatrala je sebe najnadmoćnijom, privilegiranom i najplemenitijom nacijom na svijetu, te je zahvaljujući privilegijama i podršci zadržala stalnu vojnu i političku superiornost koju joj je dodijelio međunarodni sistem, posebno Sjedinjene Američke Države. Tokom godina, ona je postala neuporediva ratna mašina. Niko – unutar ili izvan nje – nije mogao zamisliti njen poraz ili probijanje njene odbrane. Zamišljala je sebe sigurnom, toliko da je ne bi mogla pogoditi ni jedna varnica čak i kada bi plamen progutao sve oko nje.

Izrael je prodavao taj iluzorni osjećaj sigurnosti doseljenicima koje je dovodio iz cijelog svijeta, iz zemalja u kojima nisu imali problema sa sigurnošću i egzistencijom, već su uživali privilegije. Kao da to nije bilo dovoljno, pa su došli iz svojih dalekih zemalja da prisile Palestince da napuste svoje domove i da zaplijene i otmu njihovu imovinu.

Ovo je teška situacija koja se ne može objasniti jednom rečenicom. Da li ste ikada bili podvrgnuti raciji dok ste spavali, da bi vam onda noćni posjetioci rekli da vaša kuća sada pripada njima i da morate pokupiti svoje stvari i otići? Možete li na trenutak zamisliti ovu situaciju? Doseljenici u Palestinu sistematski su prakticirali ovu vrstu terorizma od 1948. do danas.

Gaza je u cjelini grad sastavljen od kampova za izbjeglice koje su 1948. godine bile prisiljene da napuste svoje domove i imanja. Oni čine 80% stanovništva grada, dok njegovo izvorno stanovništvo ne prelazi 20%. Ova većina izbjeglica se nada povratku jednog dana na njihova imanja i domove koje su bili prisiljeni napustiti, ali oni zapravo nisu više vlasnici napuštene zemlje i domova, a nemaju čak ni pravo napustiti Gazu.

I da li je teroristička okupatorska država Izrael bila zadovoljna time? Ne, nije im čak pružila udobnost boravka u njihovom otvorenom zatvoru u Gazi. Punih 16 godina je nastavila da blokira ovaj uski pojas, koji – ako bolje razmislimo – nije ništa drugo nego izraz straha Izraela od ljudi u Gazi, smatrajući da bi nastavak pritiska i represije bio koristan u odlaganju njenog kraja.

Naša iskustva govore da je kukavica opasniji i brutalniji u svojoj terorističkoj praksi, a Izrael je konstantno vršio opsadu i zatvarao nevine ljude, i nije se libio da ubija djecu i dojenčad, pa čak i plod u utrobi majki, iz straha od dana kada će ta djeca odrasti i suprotstaviti se Izraelu.

Oživljavanje faraonove biografije

Ironija je u tome što su Jevreji, u jednom trenutku svoje historije, bili žrtve identične priče u kojoj je kukavički teroristički vladar, faraon iz vremena Musaa (Mojsija), alejhi selam, prakticirao najgore oblike ubistava i zlostavljanja nad njima iz straha za sebe. Jevreji nisu uzeli pouku iz Musaovog, alejhi selam, života, iako tvrde da mu pripadaju. Musa, alejhi selam, je bio faraonova noćna mora koja ga je proganjala u snovima i kasnije postala uzrok njegovog ponižavajućeg kraja.

Faraon – koji je predvidio dolazak Musaa, alejhi selam, kako bi okončao faraonovu vladavinu – mislio je da može izbjeći sudbinu tako što će ubiti svu mušku djecu Izraelćana, ali Musa, alejhi selam, je bio Allahov ”bič” koji će pasti na faraona. Štaviše, Musa, alejhi selam, koji je presudio faraonu i njegovoj vladavini, odrastao je upravo na faraonovom dvoru. Isto tako, strah Izraela od ratnika u Gazi neće pomoći u odlaganju njegovog kraja, baš kao što ni faraonu nije pomogao strah od Musaa, alejhi selam, ni sve mjere koje je poduzeo da se to ne desi.

Prije nekoliko decenija, jevrejski filozof Herbert Marcuse iz Frankfurtske škole smatrao je da je koncept herojstva u bitkama okončan razvojem odbrambene tehnologije. Pobjeda u ratu više nije ovisila o hrabrosti, vještini ili herojstvu protivnika, već od tehnologije koju je posjedovao. Ovo se može izraziti frazom: ”Puška je izmišljena, hrabrost je umrla.” Danas vidimo koliko se tehnologija razvila do te mjere da onaj ko je posjeduje može napraviti pustoš bez snošenja bilo kakvih rizika. Dakle, da li je koncept herojstva postao stvar historije?

Realnost je da se ova teorija potpuno srušila pred voljom palestinskog otpora koji traga za slobodom, usprkos njihovim ograničenim resursima.

Izrael se nikada ne ustručava koristiti razornu tehnologiju, čija ga upotreba oslobađa od snošenja bilo kakvih rizika, i ne ustručava se da njom gađa djecu, starce, žene ili civile. Ali čak i ako preokrene Gazu naglavačke i ne ostavi kamen na kamenu, Izrael neće moći sakriti nepobitnu istinu, svoj poraz i sramotu.

Moć koju Izrael pokazuje nije njegova vlastita moć, već moć razorne tehnologije, kojoj sada pribjegava u bijesu da bi zapravo otkrio samo svoj kukavičluk i sramotu. I kao da njegova mogućnost brutalnog ubijanja nije dovoljna, pa je njegov duhovni otac, Sjedinjene Američke Države, požurio da mu pomogne slanjem jednog od svojih najmoćnijih nosača aviona.

Kakav je ovo strah? Kakva je ovo sramota? Zar Izrael nema dovoljno povjerenja u svoje razorno oružje? Kakvu će mu to dodatnu moć dati Sjedinjene Države?

Cijeli svijet zna da Izrael uvijek pokreće agresiju, pljačke, zlostavljanja i ubijanja Palestinaca, i da ubija njihovu nevinu djecu i žene bez postojanja ikakve sile koja bi odbila te napade.

Danas, kada Sjedinjene Američke Države šalju svoje ratne brodove da podrže Izrael protiv brigada Al-Kasam, koje su po prvi put pokazale borbenu vještinu u neravnopravnoj konfrontaciji, to izražava mnogo veći strah nego što smo mislili. Koliko metaka, bombi i zračnih napada trebaju Izraelci da ubiju palestinsko dijete koje je rođeno da uništi faraona koji se zove Izrael i da uništi njegovu moć?!

Oni su, bez sumnje, vidjeli noćnu moru koju mi ​​nismo mogli vidjeti, zbog koje su nervozno skupljali svoje ratne brodove, svoje vojske, medijske arsenale i agente (špijune) koje su rasijali po muslimanskim zemljama.

Međutim, ono što mi vidimo jeste da će se Allahovo obećanje definitivno ostvariti, i to nije san, već je to jasno zapisano u Allahovoj Knjizi i mi vjerujemo u to: ”One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’” (Ali Imran, 173.)(saff.ba)

akos.ba