Izeta Babačić: Treba nam veća podrška od matice posebno na akademskom polju 

Izeta Babačić, članica Bošnjačkog nacionalnog vijeća S. Makedonije 

Iz štampe izašao bosanski i makedonski prijevod knjige “Kral K’zi”

Piše: Voloder Sanadin

Povodom 80-godišnjice prvog izdanja dijela “Kral K’zi”, historičara i orijentaliste Gligorije Gliša Elezović, Udruženje “Divanhana” iz Skoplja objavilo je prijevod knjige na makedonskom i bosanskom jeziku. Urednici knjige su mr. Izeta Babačić i mr. Nedžad Mehmedović, dok su za jezičku redakturu i lekturu zaslužni dr. Lidija Tanturovska i Fatima Škrijelj.

Ovim povodom razgovaramo sa mr. Izetom Babačić o ovoj vrijednoj knjizi, stanju i položaju Bošnjaka u Makedoniji, o odnosu matice prema bošnjačkoj manjini u ovoj prijateljskoj državi.

Punih 80 godina djelo Kral K’zi, srpskog historičara i orijentaliste Gligorija Gliše Elezovića bilo je nedostupno makedonskoj javnosti. Godine 1939. u Beogradu Elezović objavljuje ovo djelo ni ne sumnjajući da će jednog dana isto biti glavni izvor informacija povezanih sa posljednjom bosanskom princezom sahranjenom u sakrivenom turbetu na obroncima Gazi Babe u Skoplju.

On je utvrdio da turbe pripada princezi Emini (Katarini) Tomašević Kotromanić ili Tarihi-hanum, kćerki kralja Stjepana Tomaša i kraljice Katarine Kosača Kotromanić.

Turbe je restaurirano 49 godina nakon zemljotresa u Skoplju na inicijativu Bošnjačke kulturne zajednice u saradnji sa Ministarstvom kulture, Zavoda za zaštitu spomenika Skoplje te uz podršku Ministarstva kulture i sporta FBiH.

Knjiga nam daje posebno značajne podatke vezane za posljednje nasljednike bosanske kraljevske porodice prije dolaska Osmanlija.

Ovo djelo je podjednako značajno, kako za makedonsko društvo, tako i za pripadnike bošnjačke zajednice koji žive na ovom tlu, zato što dokazuje da je u centralnom području Skoplja živjela i sahranjena princeza i nasljednica bosanske kraljevske loze. Skoplje se hiljadu godina povezivalo sa puno kraljevstava i dinastija, a rijetki su primjeri da postoje grobnice kraljevskih porodica u užem gradskom području. Turbe na Gazi Babi zaslužuje da bude na turističkim mapama glavnog grada i u ponudama turističkih agencija.

Izeta Babačić (Dazdarević), rođena je u Skoplju, 1970. godine. Diplomirani je etnolog (diplomski rad na temi o etnogenezi bošnjačkog stanovništva u Makedoniji) i  magistar razredne nastave (magistratura na temu dječije interkulturne književnosti u lektirnom fondu od I – V razreda osnovne škole). Učestvovala je na nekoliko naučnih konferencija na temu interkulturnog obrazovanja.

Spoljašni je saradnik Biroa za razvoj obrazovanja za izradu nastavnih programa za izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka i nastavni programi za I i II razred redovne nastave na bosanskom jeziku u osnovnom devetogodišnjem obrazovanju. Pored toga, inicijator je i aktivista za obrazovanje na bosanskom jeziku, koautor udžbenika za izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka za III, IV, V, VII, VIII i IX razred u osnovnom devetogodišnjem obrazovanju. Autorica je i knjige „Ptice bijele, gdje ste?“ te dječije knjige „Sandžačka abeceda“.

Aktivna je i u nevladinom sektoru, u Udruženju za afirmaciju bošnjačke žene Divanhana, inicijator je brojnih aktivnosti za promociju bošnjačke zajednice u Republici S. Makedoniji na polju obrazovanja i kulture.

Stav: Kako ste došli na ideju da se publikuje ova knjiga i kakav je njen značaj za Bošnjake u Makedoniji i za makedonsko društvo?

Babačić: Želja je pokrenula ideju, da udružimo interese i znanja sa kolegom Nedžadom historičarom i doprinesemo bogaćenju dokumentovane građe o prisustvu i porijeklu bošnjačke zajednice u Republici Sjevernoj Makedoniji, odnosno kulturnoj baštini i historiji BiH i S. Makedonije. Ovo je vrijedan i interesantan historijski materijal, koji zaslužuje da ga javnost upozna jer smo svi vezani nitima etnogenetskih procesa na Balkanu. Prevodom na makedonski i bosanski jezik omogućili smo dostupnost knjige čitalačkoj publici S. Makedonije, a i razvijanje interesa i pažnje za prisutnost i postojanje bošnjačke zajednice na ovom i širem prostoru Balkana i o pripadnicima kraljevske dinastije u historiji S. Makedonije.

Stav: Kakav odjek ove knjige očekujete u bosanskohercegovačkoj akademskoj zajednici, odnosno javnosti? Da li imate u planu predstaviti ovu knjigu i druga izdanja Udruženja Divanhana u Sarajevu?

Babačić: Naše se aktivnosti svode na moto da svaki Bošnjak i Bošnjakinja, zbog svoje muhadžirske historije, moraju biti odogovorni prema svojoj zajednici i doprinjeti za afirmaciju iste u oblasti onog što mogu i imaju mogućnosti gdje god se nalazili. Zašto? Zato što bez jake matične države, mi sami moramo preduzeti aktivnosti da je ojačamo, moramo se truditi da ojačamo svoju zajednicu radovima na polju društveno humanističkih nauka, a ne očekivati da će to neko drugi uvijek raditi i biti odgovoran za nas.

Prema tome, vjerujem da je i bosanskohercegovačka akademska zajednica svjesna toga i koliko god se slagala s tim ili kritikovala, ipak bi trebala vidjeti vrijednost našeg rada. Ovo su historijski podaci od značaja za sve nas i mi moramo omogućiti njihov protok do onih koji imaju potrebu za njima u naučne svrhe, a isto tako do onih koji jednostavno žele biti informisani. Naravno, na tom se polju ima još puno toga raditi, još je mnogo historijske građe koja filtrirana, provjerena, namijenjena i selektirana može detaljnije doprinjeti u definiranju etnogeneze pripadnika bošnjačke zajednice u S. Makedoniji. Svakako da je podrška i pomoć bosanskohercegovačke akademske zajednice neophodna, jer se tiče svih nas.

Naravno da je za nas puno važno da prezentujemo naš skromni rad u Sarajevu i samim tim to bi bila podrška našem zalaganju i pokušaju da sačuvamo identitet i posebnost, dužni smo i zadovoljstvo nam je to raditi.

Stav: Kako ocjenjujete akademsku saradnju između bošnjačke zajednice u Makedoniji i matice na polju očuvanja bosanskog jezika, ali i kroz druge nauke kao što je historija?

Babačić: BiH i Republika S. Makedonija su dvije balkanske države koje su unaprijedile bilateralne odnose i saradnju na mnogo većem nivou nego sve ostale. Ali, što se tiče bošnjačke zajednice u S. Makedoniji, već sam prethodno nagovijestila da ova saradnja mora biti uzajamna i podržana s obje strane. Ovdje mnogi, namjerno ili nenamjerno, zbunjuju obje strane zbog porijekla mnogih Bošnjaka iz S. Makedonije sa teritorije regije Sandžaka. U manjem broju su ostali nasljednici bošnjačkih muhadžira porijeklom iz BiH. Ali ja ne znam ni za jednu drugu državu koja se zove matica Bošnjaka osim BiH. Mapa Balkana i etničkih i kulturnih granica je i do skoro mijenjana što ne znači da mi ne trebamo imati ili ne znati koja nam je matična država.

Višegodišnji uporni rad na implementaciji bosanskog jezika u osnovnom obrazovanju u makedonskom obrazovnom sistemu konačno je zaživio u onim školama gdje su bošnjačka djeca bila školovana na srpskohrvatskom jeziku u bivšem društvenom sistemu. Redovna nastava na bosanskom jeziku može se realizovati u I i II razredu, a u pripremi je i nastavni program za III razred. Povećava se broj osnovnih škola u kojima se izučava izborni predmet jezik i kultura Bošnjaka. Sve to ide sporo i teško, ali najvažnije je što se institucionalno riješilo i daje se prostor i vrijeme da se radi dalje.

Kao zajednica, nismo institucionalno organizovani kako bi bili zvanično predstavljani u zemlji i vani, pa ni u matici.  U društvenom sistemu postoje organi u kojima se zakonskom osnovom traži procentualna zastupljenost manje brojnih zajednica,  ali to je nedovoljno što se tiče napretka i afirmacije naše zajednice. Akademski rad se svodi na individualni rad unutar profesija, uspjeh i entuzijazam malobrojnih naučnih radnika koji žele doprinjeti afirmaciji svoje zajednice.

Dosadašnja saradnja sa maticom svodi se na podršku obrazovanja sa donacijom knjiga, saradnjom sa Institutom za jezik Sarajevo, mogućnost besplatnog studiranja od Rijaseta Islamske zajednice. To je nedovoljno, takoreći  nefunkcionalno i neiskorišteno i ozbiljno se trebamo svi upitati kako da ojačamo tu saradnju na akademskom nivou. Nama je potrebno otvaranje, za početak Lektorata i studija bosanskog jezika na visoko obrazovnom nivou.

Sve se ovo može i mora unaprijediti. Zašto toliki napor i pored brojnih izazova i slabog interesa zajednice i svjetske promocije interkulturalnog obrazovanja? Pa mi smo u Ustavu i zakonima ove države ustavotvorni narod i uslovljeni smo procentom kako bi bili zastupljeni u institucijama, a interkulturno obrazovanje traži prvo da poznajete samog sebe, svoju kulturu, obilježja kako bi mogli biti ravnopravni učesnici interkulturalnosti. To možemo obrazovanjem na svom maternjem jeziku i aktivnostima iz kulture. Zato kao zajednica i dijaspora BiH, ipak kažem dijaspora, trebamo dobiti podršku od svoje matice posebno na polju akademske saradnje.

Stav: U junu mjesecu 2019. godine u Skoplju je osnovano Bošnjačko nacionalno vijeće kojeg čine udruženja Merhamet, Preporod, Divanhana, Glas Orizara i Kulturni centar Bošnjaka, a vi ste članica ovog Vijeća. Kakvi su rezultati rada BNV-a u protekoloj godini i koji su vam planovi u ovoj?

Babačić: U S. Makedoniji postoji nekoliko bošnjačkih nevladinih organizacija koje su radile i rade na afirmaciji i integraciji bošnjačke zajednice i postigle su dobre rezultate i uspjehe. Ali problem je održivost njihovog rada. U tom smislu je i bila ideja za udruživanje ovih nevladinih organizacija u savez Bošnjačko nacionalno vijeće. Značajni događaji u prethodnoj godini su obilježavanje 11. jula Dana Srebrenice, pristupanje Uredu za koordinaciju bošnjačkih vijeća, obilježavanje Dana Bošnjaka na kojem smo bili počastvovani prisustvom potpredsjednika bh entiteta RS Ramiza Salkića i obilježavanje Dana državnosti BiH VII Međunarodnom likovnom izložbom MOST.

Naravno, Vijeće ima svoj program i plan rada i u narednom periodu sve planirane aktivnosti su u smjeru unapređivanja, poboljšanja i afirmacije nacionalnih, jezičkih, vjerskih i kulturoloških prava Bošnjaka u S. Makedoniji, obilježavanje važnijih datuma, te saradnja Vijeća i Ureda za koordinaciju vijeća sa srodnim organizacijama u zemlji i regionu.

Stav.ba