Izazovi naši lokalni: vašari zla u Bošnjaka
Vašari zla kod muslimana “tamo” i muslimana “ovdje”
Čevljanovići su “kulturna manifestacija” na kojoj se ubija ne samo kultura nego i čast, moral, ljudskost i sve ono što bosanski muslimani baštine od pamtivjeka. Treba uložiti svu energiju i raditi s ljudima i mlađim generacijama učeći ih da ne prihvataju uzuse ponašanja starijih koji u ovome ne vide ništa loše. Koliko se samo alkohola popije na tim mjestima, koliko se nemorala učini i kakvog se sve primitivizma i vulgarnosti ne ispolji! Popravljanje stanja u ovom segmentu naša je primarna zadaća
Piše: Nazif Horozović
Često se pitamo kakva je naša obaveza kao ljudi i vjernika da se postavimo spram nekih globalnih događaja. Rak-rana je Palestina u kojoj se svako malo dešavaju stravični zločini u kojima, makar šutnjom i nezalaganjem, učestvuje cijeli savremeni svijet. Zatim Sirija na kojoj se lome koplja svih unutarmuslimanskih tabora, bez obzira na to koliko ti tabori imali veze s islamom. Tu je Irak i sav muslimanski svijet. Ali krah morala i svako uniženje ljudske ličnosti zbiva nam se i u samom “komšiluku”. Pitamo se šta je naša obaveza i kako da se postavimo prema svemu ovom?
Na čijoj smo strani?
Nebrojeno puta smo čuli nadahnjujuću priču iz vremena Božijeg poslanika Ibrahima kad su njegovi neprijatelji zapalili vatru u koju će ga baciti. Tad je jedan mali mrav ponio na sebi kap vode. Neko ga je susreo i upitao: “Kuda ćeš ti?” On je odgovorio: “Odoh gasiti vatru koja treba progutati Ibrahima.” “A zar stvarno misliš s jednom kapljom vode ugasiti onoliku vatru”, upitaše podsmješljivo mrava. On im odgovori: “Vjerovatno ne mogu, ali neka se zna na čijoj sam strani!”
Naše donacije, medijske aktivnosti, demonstracije i ostale aktivnosti koje pokazuju svu suosjećajnost i podršku potlačenim ljudima u svijetu su poput one kaplje koju nosi mrav na leđima. Ništa više. Mi za Palestinu na nivou Rijaseta Islamske zajednice jedva sakupimo nešto malo para; njima to može biti dan-dva, ako i to bude dovoljno. Da ne govorimo o onome što sakupe humanitarne organizacije. Vrlo je značajno kazati na čijoj smo strani, ali također moramo biti svjesni da svijet ne mijenjamo time što pomognemo s nekoliko maraka i da tu ne prestaje naša odgovornost i djelovanje.
Da li mi, ustvari, peremo svoju savjest time što konstantno na Facebooku objavljujemo informacije iz Sirije, Gaze i Iraka? Peremo li svoju savjest ako nekoliko sati dnevno radimo da prikažemo svijetu da je Izrael krvolok koji više od 60 godina pije krv palestinskom narodu uz blagoslov cijelog svijeta? Peremo li svoju savjest kad odemo na demonstracije i time podržimo pravo palestinskog naroda na odbranu i njihovo pravo na svoju zemlju? E to je dilema svih dilema! Također, da li je konstantno bavljenje ovim pitanjima dodatni prostor za radikalizaciju našeg mladog čovjeka koji ne razmišlja mozgom već emocijama. Svima onima što su otišli na razna ratišta niko nije mogao objasniti da su oni na tim ratištima suvišni i da će njihov boravak tamo više odmoći nego pomoći tim ljudima.
Treba početi od svoje avlije
Naše je da vjerujemo da su oni tamo otišli pod emocijama gledajući slike ubijanja, skrnavljenja i ponižavanja časti i ugleda muslimana u tim zemljama. Vjerujemo da su otišli da operu svoju savjest, da se odazovu džihadu, o kojem se nisu interesirali niti su čitali o njegovoj suštini jer se nisu udostojili saslušati učenije od sebe u tome. Možda su samo trebali porazgovarati sa imamom iz svog džemata!
Opširnije na portalu Novog vremena:
