Iz pera dr Ahmeda Smajlovića: Al Azhar – bastion slobodarstva i čistote islama
Redakcija portala Akos.bA će u narednom periodu objavljivati birane tekstove iz izuzetno vrijedne kolekcije probranih tekstova objavljenih u IIN Preporod u periodu između 1970. i 2000. godine.
Al-Azhar sigurno jedan od najčuvenijih islamskih univerziteta u povijesti i bez sumnje jedan od najpoznatijih sveučilišnih centara u svijetu, proslaviće ovih dana 18-25. marta 1983. godine, odnosno od 3-10. džumade-l-uhra 1403. g. hidžre, istina, sa izvjesnim zakašnjenjem jer je njegova izgradnja započeta aprila 970. g. n.e., odnosno 24. džumade-l-uhra 359. g. hidžre, a završena aprila 927. g. n.e. odnosno ramazana 361. g. hidžre, svoju hiljadugodišnjicu postojanja, utjecaja i djelovanja.
II
Al-Azhar kao džamija, tvrđava i mjesto klanjanja Allahu, dž.š., u hiljadu godina bivstvovanja u svijetu nije malo ni za čiju i ni za koju povijest. Naprotiv, on se od početka svoga djelovanja, kako sa svojim učenim studentima, tako i sa svojim čuvenim šejhovima, pokazao nepokolebljiv u zadaći očuvanja čistoog islama i kur’anskog jezika. Željeli su ga indoktriniranog najprije za ideologiju fatimizma, odnosno ši’izma, a onda politiziranog radi prevlasti, jer, računali su neki, na čijoj strani je bio Al-Azhar bila je i uprava, a u čijem rovu je Al-Azhar stajao, bila je i pobjeda. Ali, niko u njegovom hiljadugodišnjem slobodarskom, nezavisnom bivstvovanju nije uspio, čak ni oni najmoćniji, najdosjetljiviji i najbezobzirniji da ga skrenu sa njegova nepokolebljivog, suštinskog islamskog kur’ansko-sunnetskog puta.
Narod je uvijek bio s njim, podigao ga je, izdržavao ga i čuvao ga. Moleći se za njega, tražio je u njemu zaštitu od nasilja i borio se s njim rame uz rame protiv ugnjetavanja, kolonijalizma, eksploatacije, lažnog zapadnog misionarstva, vesternizacije, od ratovanja i svakog drugog zla. Sa njegovog čuvenog minbera govorili su veliki islamski učenjaci i veliki koptski sveštenici bodreći zajedno, bratski i jedinstveno egipatski narod na borbu protiv kolonijalističkih divljanja, bičevanja i ubijanja. Tako je Al- Azhar kao istinski hram molilaca stekao s pravom naziv slobodarska tvrđava islama, njegove opštečovječanske misli i učenja. Uvijek na visini zadatka, takav je bio, sada je, i takav će ostati. Stoga se uvijek njegov glas slušao, poštovao i uvažavao i to ne samo u Egiptu i arapskom svijetu, nego u svim islamskim sredinama, pa i u i drugim zemljama, zajednicama, institucijama i ustanovama. Zato i predstavlja jednu od najvećih svetosti čitavog islamskog svijeta.
III
Al-Azhar kao univerzitetski islamski centar u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti držao je uvijek otvorena vrata svakom tragaocu za naukom, znanjem i spoznajom. Stoljećima su njegovi džamijski stubovi okupljali oko sebe učenike svih uzrasta, pripadnike raznih naroda, zemalja srodnosti, jezika, boja, kontinenata i islamskih pravnih škola, koji su uvijek gotovo s molitvenom skrušenošću slušali svoje šejhove, profesore, učenjake, muderrise i mislioce.
Uz desetine Al-Azharovih džamijskih stubova bila je postavljena po stolica odnosno katedra na koju nije bilo lahko sjesti, ili koja je postala simbolom univerzitetskog znanja, učenosti i spoznavanja, sa koje su čuveni Al- Azharovi alimi objašnjavali islamsko učenje, misao i vjerovanje, komentarisali Kur’an, tumačili Sunnet, prenosili Šeri’at i ukazivali na hakikat.
Začudo, nisu samo to činili, nego su predavali medicinu, bavili se seciranjem, posmatrali kosmos, proučavali astronomiju, retoriku, algebru, fiziku, hemiju, jezik, matematiku, dijalektologiju, biologiju, leksikografiju, geometriju, statistiku, filozofiju, logiku, Siru Resulullaha, a.s., i šta još ne od tradicionalnih znanosti. Dali su nauci ono mjesto koje joj ranije nije niko dao. Al-Azhar je kao sveučilište započeo svoj hod 972. god. gotovo sto, dvjesta, pa i tri stotine godina prije ostalih najstarijih univerzitetskih centara kao što su oni u Parmi i Bolonji u Italiji (osnovani 1065. i 1088. godine), Oksford i Kembridž u Engleskoj (1163. i 1200. godine), Sorbona u Francuskoj (1253. godine), Bečki univerzitet (1365. godine), Hajdelberg u Njemačkoj (1386. godine), a zatim će proći oko tri stotine godina dugih da bi se otvorila prva univerzitetska vrata u Americi. Svi ovi i drugi sveučilišni centri ugledali su se dosta u svom obrazovanju, radu i istraživanju na čuveni Al-Azhar koji je od svog početka do danas nepokolebljivo i ustrajno koračao stopama Muhammeda, a.s., univerziteta u Medini, šireći uputu i znanje zajedno, odgoj i obrazovanje naporedo, rad i vjerovanje ravnopravno, bogobojaznost i slobodoumnost, solidarno osvjetljivajući staze kako čitavom islamskom tako i ostalom svijetu.
IV
Al-Azhar kao škola,univerzitet i akademija nastao je u džamiji, kao što je slučaj i sa ostalim islamskim školskim, sveučilišnim i istraživačkim centrima, što svjedoči o životnoj, dijalektičkoj i logičkoj međusobnoj povezanosti vjerovanja i djelovanja, odgoja i obrazovanja, teorije i prakse, misli i djela, spoznaje i akcije u islamu, njegovom učenju, primjeni i pravu.
Izrastao na vakufu i dobrotvorstvu. Znao je samo za besplatno školovanje i pregalački rad na polju islamske da’ve i njenog prezentovanja.
Postavljen tako, omogućavao je hiljadama mladih ljudi iz čitavog svijeta da se na njemu školuju, sprijatelje i upoznaju. Mnogi od njih predstavljali su kasnije neugasive baklje razvoja, obrazovanja i progresa svojih naroda, zemalja, i narodnosti. Prenosili su nauku, širili ljubav, zagovarali solidarnost, izgrađivali moral, ukorjenjivali vjerovanje, zasađivali uzajamno poštovanje, zajedništvo i razumijevanje. Primjera za ovo tvrđenje imali bismo napretek ako bismo ih htjeli navoditi, redati i izdvajati. U tom pogledu s pravom se može reći Al-Azhar je bio i ostao ne samo svjetionik arapsko- islamskog, nego i afro-azijskog, a sada i američko-australijskog svijeta, jer se u tim sredinama nalaze danas stotine i stotine Al-Azharovih islamskih radnika koji danonoćno bdiju nad Šehadetom, Istinom, Ljubavlju.
V
Al-Azhar, koji je nastao na periferiji dviju tada poznatih islamskih kairskih škola, one koja se vodila u čuvenoj Džamiji Amra b. ‘Asa i one koja je nastala oko 21. g. hidžre u veleljepnoj Ahmed b. Tulunovoj džamiji koja je nastala nešto kasnije, bacio je brzo u sjenu obje spo menute kao i mnoge druge islamske škole kako u Egiptu, tako i u ostalom arapsko-islamskom svijetu. Za njegovim džamijskim stubovima i na njegovim poznatim katedrama nastojali su provjeriti svoje muderriske sposobnosti najčuveniji alimi poput Ibnu-l-Hejsema, Ibn Halduna i drugih, ali o njima svima, ako Bog, dž.š., da zdravlja, govorićemo nekom drugom prilikom.
Ovo nam najbolje govori o mjestu, ulozi i utjecaju Al-Azhara u arapsko-islamskom svijetu koji je i danas dominantan počevši od Malezije, Indonezije, Indije, Pakistana, Irana, Iraka, Arapskih Emirata, Kuvajta, Turske, Sirije, Li- bana, Sudana, pa preko Egipta, Libije, Tunisa, Alžira, Maroka, Mauritanije, Senegala, Nigerije i drugih zemalja, područja i podneblja. Nije to ni čudo jer Al-Azhar ne zna za isključivost, za jednostranost i jednoobraznost. On zna od svojih prvih dana do danas za otvorenost, širokogrudnost, univerzalnost, objektivnost i naučnost. Oduvijek se u njemu izučavala komparativna misao, komparativne vjere, komparativno pravo, komparativna filozofija, komparativna književnost i sl. Sve islamske pravne škole, jedino su se izučavale na njegovim katedrama i za njegovim stubovima, a danas se izučavaju orijentalizam, marksizam, cionizam, kolonijalističko misionarstvo, ši’izam, kadijanizam, behaizam, ahmedizam i dr.
Al-Azhar ne strahuje ni od jednog učenja, naprotiv otvoreno prihvata sve dijaloge, sučeljavanja i tendencije, podvrgavajući ih seciranju, analizi i proučavanju. Rijetko je koji univerzitetski centar u svijetu toliko razgranat i toliko bogat svojim pristupom koliko je to Al- Azhar, a isto tako i rijetko je koji i sveučilišni centar toliko moćan koliko je to Al-Azhar i to ne samo u svojoj sredini, nego i na prostorima ostalog svijeta, posebno arapsko-islamskog. Otvaranjem novih fakulteta medicinskog, pomorskog, upravno-poslovnog i drugih Al-Azhar se otvorio i prema novom svijetu, misli i razmišljanju. Onda kada se skoro u arapsko- islamskom svijetu nije ni moglo razmišljati o novom islamskom fakultetu za muslimanke Al- Azhar otvara poseban fakultet za njih sa svim katedrama koji donosi nova oživljavanja arapsko-islamskog svijeta i njegovo preporađanje. Dvije diplomirane al-azharovke nalaze se i u našoj zemlji, ali i o njima drugom prilikom, kao i o našim al-azharlijama.
VI
Al-Azhar u pogledu fetvi – islamskih rješenja novih pitanja predstavlja vrhunski autoritet arapsko-islamskog svijeta. Stoljećima djeluje, živi i radi Al-Azharska naučna komisija za fetve u čije se članstvo biraju i imenuju vrhunski islamski i drugi stručnjaci koji na osnovama islamskih zasada pronalaze rješenja, fetve, za nova pitanja, probleme i razmišljanja u savremenom svijetu.
U komisiju ulaze vrhunski učenjaci pojedinih islamskih škola, tendencija i učenja. Nova rješenja bivaju pronađena i potvrđena većinom glasova. Što se tiče individualnih rješenja odnosno fetvi, ona se verifikuju u ovakvim i sličnim institucijama, pa tek tada se prihvataju kao fetve koje su autorizovane i punovažeće. U suprotnom, one su subjektivni pokušaji čija rješenja znaju samo svoga autora koji je došao idžtihadskom metodom do ovakvih stavova. Čak i najuvaženiji alimi arapskog i islamskog svijeta šalju svoje fetve na ovu verifikaciju, a isto to čine i islamske institucije, ustanove i direkcije.
VII
Al-Azhar je, prateći hod vremena i njegove izazove i poštujući zasade kolektivnog idžtihada, osnovao i Akademiju islamskih nauka koja je dosad održala osam svojih redovnih zasjedanja. Povodom proslave hiljadugodišnjice Al-Azharovog slobodarskog bivstvovanja Akademija će održati i svoje deveto zasjedanje što će se desiti upravo slijedećih nekoliko dana. Zasjedanja se održavaju u dva dijela: prvi je opšti, svečani i generalni, a drugi je posebni, specijalni i stručni. Prilikom prvog dijela zasjedanja Al-Azharove akademije proučavaju se načela i opšta pitanja, slušaju izlaganja, analiziraju razmišljanja i iznose viđenja za nova rješenja, tendencije i izazove.
Imao sam sreću da za vrijeme svog boravka u Kairu, pratim sva ranija zasjedanja ove vrhunske islamske naučne ustanove, da naučim mnogo toga u dijalozima između poznatih islamskih istraživača, mislilaca i naučnika i dođem do novih saznanja, otkrića i rješenja. No, o tome svemu drugi put više, opširnije i konkretnije. Što se tiče drugog dijela zasjedanja Al-Azharove akademije islamskih istraživanja ona se održavaju u zatvorenom krugu gdje se proučavaju pojedina pitanja za čija su rješenja zainteresovani gotovo svi pripadnici Kur’ana, islama i Sunneta. Prirodno je da o ovoj vrhunskoj islamskoj naučnoj ustanovi treba posebno pisati, a i analizirati njena dosadašnja istraživanja, rješenja, stavove i mišljenja, jer su to islamska opredjeljenja u odnosu na naše vrijeme, izazove i viđenja.
Na kraju, srdačne čestitke i iskrene želje Al-Azharu povodom hiljadu godina slobodarskog bivstvovanja, za još bolji njegov uspjeh i još veća njegova ostvarenja.
Mart 1983. godine Al-Azhar sigurno jedan od najčuvenijih islamskih univerziteta u povijesti i bez sumnje jedan od najpoznatijih sveučilišnih centara u svijetu, proslaviće ovih dana 18-25. marta 1983. godine, odnosno od 3-10. džumade-l-uhra 1403. g. hidžre, istina, sa izvjesnim zakašnjenjem jer je njegova izgradnja započeta aprila 970. g. n.e., odnosno 24. džumade-l-uhra 359. g. hidžre, a završena aprila 927. g. n.e. odnosno ramazana 361. g. hidžre, svoju hiljadugodišnjicu postojanja, utjecaja i djelovanja.
II
Al-Azhar kao džamija, tvrđava i mjesto klanjanja Allahu, dž.š., u hiljadu godina bivstvovanja u svijetu nije malo ni za čiju i ni za koju povijest. Naprotiv, on se od početka svoga djelovanja, kako sa svojim učenim studentima, tako i sa svojim čuvenim šejhovima, pokazao nepokolebljiv u zadaći očuvanja čistoog islama i kur’anskog jezika. Željeli su ga indoktriniranog najprije za ideologiju fatimizma, odnosno ši’izma, a onda politiziranog radi prevlasti, jer, računali su neki, na čijoj strani je bio Al-Azhar bila je i uprava, a u čijem rovu je Al-Azhar stajao, bila je i pobjeda. Ali, niko u njegovom hiljadugodišnjem slobodarskom, nezavisnom bivstvovanju nije uspio, čak ni oni najmoćniji, najdosjetljiviji i najbezobzirniji da ga skrenu sa njegova nepokolebljivog, suštinskog islamskog kur’ansko-sunnetskog puta.
Narod je uvijek bio s njim, podigao ga je, izdržavao ga i čuvao ga. Moleći se za njega, tražio je u njemu zaštitu od nasilja i borio se s njim rame uz rame protiv ugnjetavanja, kolonijalizma, eksploatacije, lažnog zapadnog misionarstva, vesternizacije, od ratovanja i svakog drugog zla. Sa njegovog čuvenog minbera govorili su veliki islamski učenjaci i veliki koptski sveštenici bodreći zajedno, bratski i jedinstveno egipatski narod na borbu protiv kolonijalističkih divljanja, bičevanja i ubijanja. Tako je Al- Azhar kao istinski hram molilaca stekao s pravom naziv slobodarska tvrđava islama, njegove opštečovječanske misli i učenja. Uvijek na visini zadatka, takav je bio, sada je, i takav će ostati. Stoga se uvijek njegov glas slušao, poštovao i uvažavao i to ne samo u Egiptu i arapskom svijetu, nego u svim islamskim sredinama, pa i u i drugim zemljama, zajednicama, institucijama i ustanovama. Zato i predstavlja jednu od najvećih svetosti čitavog islamskog svijeta.
III
Al-Azhar kao univerzitetski islamski centar u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti držao je uvijek otvorena vrata svakom tragaocu za naukom, znanjem i spoznajom. Stoljećima su njegovi džamijski stubovi okupljali oko sebe učenike svih uzrasta, pripadnike raznih naroda, zemalja srodnosti, jezika, boja, kontinenata i islamskih pravnih škola, koji su uvijek gotovo s molitvenom skrušenošću slušali svoje šejhove, profesore, učenjake, muderrise i mislioce.
Uz desetine Al-Azharovih džamijskih stubova bila je postavljena po stolica odnosno katedra na koju nije bilo lahko sjesti, ili koja je postala simbolom univerzitetskog znanja, učenosti i spoznavanja, sa koje su čuveni Al- Azharovi alimi objašnjavali islamsko učenje, misao i vjerovanje, komentarisali Kur’an, tumačili Sunnet, prenosili Šeri’at i ukazivali na hakikat.
Začudo, nisu samo to činili, nego su predavali medicinu, bavili se seciranjem, posmatrali kosmos, proučavali astronomiju, retoriku, algebru, fiziku, hemiju, jezik, matematiku, dijalektologiju, biologiju, leksikografiju, geometriju, statistiku, filozofiju, logiku, Siru Resulullaha, a.s., i šta još ne od tradicionalnih znanosti. Dali su nauci ono mjesto koje joj ranije nije niko dao. Al-Azhar je kao sveučilište započeo svoj hod 972. god. gotovo sto, dvjesta, pa i tri stotine godina prije ostalih najstarijih univerzitetskih centara kao što su oni u Parmi i Bolonji u Italiji (osnovani 1065. i 1088. godine), Oksford i Kembridž u Engleskoj (1163. i 1200. godine), Sorbona u Francuskoj (1253. godine), Bečki univerzitet (1365. godine), Hajdelberg u Njemačkoj (1386. godine), a zatim će proći oko tri stotine godina dugih da bi se otvorila prva univerzitetska vrata u Americi. Svi ovi i drugi sveučilišni centri ugledali su se dosta u svom obrazovanju, radu i istraživanju na čuveni Al-Azhar koji je od svog početka do danas nepokolebljivo i ustrajno koračao stopama Muhammeda, a.s., univerziteta u Medini, šireći uputu i znanje zajedno, odgoj i obrazovanje naporedo, rad i vjerovanje ravnopravno, bogobojaznost i slobodoumnost, solidarno osvjetljivajući staze kako čitavom islamskom tako i ostalom svijetu.
IV
Al-Azhar kao škola,univerzitet i akademija nastao je u džamiji, kao što je slučaj i sa ostalim islamskim školskim, sveučilišnim i istraživačkim centrima, što svjedoči o životnoj, dijalektičkoj i logičkoj međusobnoj povezanosti vjerovanja i djelovanja, odgoja i obrazovanja, teorije i prakse, misli i djela, spoznaje i akcije u islamu, njegovom učenju, primjeni i pravu.
Izrastao na vakufu i dobrotvorstvu. Znao je samo za besplatno školovanje i pregalački rad na polju islamske da’ve i njenog prezentovanja.
Postavljen tako, omogućavao je hiljadama mladih ljudi iz čitavog svijeta da se na njemu školuju, sprijatelje i upoznaju. Mnogi od njih predstavljali su kasnije neugasive baklje razvoja, obrazovanja i progresa svojih naroda, zemalja, i narodnosti. Prenosili su nauku, širili ljubav, zagovarali solidarnost, izgrađivali moral, ukorjenjivali vjerovanje, zasađivali uzajamno poštovanje, zajedništvo i razumijevanje. Primjera za ovo tvrđenje imali bismo napretek ako bismo ih htjeli navoditi, redati i izdvajati. U tom pogledu s pravom se može reći Al-Azhar je bio i ostao ne samo svjetionik arapsko- islamskog, nego i afro-azijskog, a sada i američko-australijskog svijeta, jer se u tim sredinama nalaze danas stotine i stotine Al-Azharovih islamskih radnika koji danonoćno bdiju nad Šehadetom, Istinom, Ljubavlju.
V
Al-Azhar, koji je nastao na periferiji dviju tada poznatih islamskih kairskih škola, one koja se vodila u čuvenoj Džamiji Amra b. ‘Asa i one koja je nastala oko 21. g. hidžre u veleljepnoj Ahmed b. Tulunovoj džamiji koja je nastala nešto kasnije, bacio je brzo u sjenu obje spo menute kao i mnoge druge islamske škole kako u Egiptu, tako i u ostalom arapsko-islamskom svijetu. Za njegovim džamijskim stubovima i na njegovim poznatim katedrama nastojali su provjeriti svoje muderriske sposobnosti najčuveniji alimi poput Ibnu-l-Hejsema, Ibn Halduna i drugih, ali o njima svima, ako Bog, dž.š., da zdravlja, govorićemo nekom drugom prilikom.
Ovo nam najbolje govori o mjestu, ulozi i utjecaju Al-Azhara u arapsko-islamskom svijetu koji je i danas dominantan počevši od Malezije, Indonezije, Indije, Pakistana, Irana, Iraka, Arapskih Emirata, Kuvajta, Turske, Sirije, Li- bana, Sudana, pa preko Egipta, Libije, Tunisa, Alžira, Maroka, Mauritanije, Senegala, Nigerije i drugih zemalja, područja i podneblja. Nije to ni čudo jer Al-Azhar ne zna za isključivost, za jednostranost i jednoobraznost. On zna od svojih prvih dana do danas za otvorenost, širokogrudnost, univerzalnost, objektivnost i naučnost. Oduvijek se u njemu izučavala komparativna misao, komparativne vjere, komparativno pravo, komparativna filozofija, komparativna književnost i sl. Sve islamske pravne škole, jedino su se izučavale na njegovim katedrama i za njegovim stubovima, a danas se izučavaju orijentalizam, marksizam, cionizam, kolonijalističko misionarstvo, ši’izam, kadijanizam, behaizam, ahmedizam i dr.
Al-Azhar ne strahuje ni od jednog učenja, naprotiv otvoreno prihvata sve dijaloge, sučeljavanja i tendencije, podvrgavajući ih seciranju, analizi i proučavanju. Rijetko je koji univerzitetski centar u svijetu toliko razgranat i toliko bogat svojim pristupom koliko je to Al- Azhar, a isto tako i rijetko je koji i sveučilišni centar toliko moćan koliko je to Al-Azhar i to ne samo u svojoj sredini, nego i na prostorima ostalog svijeta, posebno arapsko-islamskog. Otvaranjem novih fakulteta medicinskog, pomorskog, upravno-poslovnog i drugih Al-Azhar se otvorio i prema novom svijetu, misli i razmišljanju. Onda kada se skoro u arapsko- islamskom svijetu nije ni moglo razmišljati o novom islamskom fakultetu za muslimanke Al- Azhar otvara poseban fakultet za njih sa svim katedrama koji donosi nova oživljavanja arapsko-islamskog svijeta i njegovo preporađanje. Dvije diplomirane al-azharovke nalaze se i u našoj zemlji, ali i o njima drugom prilikom, kao i o našim al-azharlijama.
VI
Al-Azhar u pogledu fetvi – islamskih rješenja novih pitanja predstavlja vrhunski autoritet arapsko-islamskog svijeta. Stoljećima djeluje, živi i radi Al-Azharska naučna komisija za fetve u čije se članstvo biraju i imenuju vrhunski islamski i drugi stručnjaci koji na osnovama islamskih zasada pronalaze rješenja, fetve, za nova pitanja, probleme i razmišljanja u savremenom svijetu.
U komisiju ulaze vrhunski učenjaci pojedinih islamskih škola, tendencija i učenja. Nova rješenja bivaju pronađena i potvrđena većinom glasova. Što se tiče individualnih rješenja odnosno fetvi, ona se verifikuju u ovakvim i sličnim institucijama, pa tek tada se prihvataju kao fetve koje su autorizovane i punovažeće. U suprotnom, one su subjektivni pokušaji čija rješenja znaju samo svoga autora koji je došao idžtihadskom metodom do ovakvih stavova. Čak i najuvaženiji alimi arapskog i islamskog svijeta šalju svoje fetve na ovu verifikaciju, a isto to čine i islamske institucije, ustanove i direkcije.
VII
Al-Azhar je, prateći hod vremena i njegove izazove i poštujući zasade kolektivnog idžtihada, osnovao i Akademiju islamskih nauka koja je dosad održala osam svojih redovnih zasjedanja. Povodom proslave hiljadugodišnjice Al-Azharovog slobodarskog bivstvovanja Akademija će održati i svoje deveto zasjedanje što će se desiti upravo slijedećih nekoliko dana. Zasjedanja se održavaju u dva dijela: prvi je opšti, svečani i generalni, a drugi je posebni, specijalni i stručni. Prilikom prvog dijela zasjedanja Al-Azharove akademije proučavaju se načela i opšta pitanja, slušaju izlaganja, analiziraju razmišljanja i iznose viđenja za nova rješenja, tendencije i izazove.
Imao sam sreću da za vrijeme svog boravka u Kairu, pratim sva ranija zasjedanja ove vrhunske islamske naučne ustanove, da naučim mnogo toga u dijalozima između poznatih islamskih istraživača, mislilaca i naučnika i dođem do novih saznanja, otkrića i rješenja. No, o tome svemu drugi put više, opširnije i konkretnije. Što se tiče drugog dijela zasjedanja Al-Azharove akademije islamskih istraživanja ona se održavaju u zatvorenom krugu gdje se proučavaju pojedina pitanja za čija su rješenja zainteresovani gotovo svi pripadnici Kur’ana, islama i Sunneta. Prirodno je da o ovoj vrhunskoj islamskoj naučnoj ustanovi treba posebno pisati, a i analizirati njena dosadašnja istraživanja, rješenja, stavove i mišljenja, jer su to islamska opredjeljenja u odnosu na naše vrijeme, izazove i viđenja.
Na kraju, srdačne čestitke i iskrene želje Al-Azharu povodom hiljadu godina slobodarskog bivstvovanja, za još bolji njegov uspjeh i još veća njegova ostvarenja.
Mart 1983. godine
Preuzeto iz: Preporod – izbor tekstova: 30 godina: 1970 – 2000.
Priredio: Aziz Kadribegović
Izdavač: El Kalem 2000. 848 str. tvrdi uvez
Akos.bA
