Islamske temeU Fokusu

Istinski dobročinitelji ne traže priznanje ni zahvalnost za svoje dobročinstvo

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Spominjući plemenite i darežljive ljude, one kojima je dobročinstvo glavna karakterna osobina, one koji, iako su često i sami siromašni i potrebni, izdašno udjeljuju svoj imetak i rado pomažu drugim ljudima, Kur’an ih ovako opisuje: ”’Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.” (El-Insan, 9.-11.)

Obratimo pažnju na ovu posebnu kategoriju vjernika i njihove riječi: ”Od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!”, što znači da oni ne žele da iko sazna za njihova dobra djela kako bi ih hvalili i stekli poseban status kod njih, i oni ne žele nikakvu protuuslugu za svoje dobročinstvo.

Naprotiv, oni znaju da na njihova davanja siromašnima neće biti uzvraćeno istom mjerom, jer siromašni nemaju mogućnost da pomognu kao što se njima pomoglo. I time postaje potpuno jasna njihova iskrenost, jer oni udjeljuju svoj imetak potrebnima u tajnosti i ne očekuju ovozemaljske koristi od svog udjeljivanja.

A zatim dolazi Božanski odgovor na način koji je u skladu sa Allahovom neizmjernom milošću i dobrotom: ”I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.”

U drugom ajetu koji se također odnosi na ovu kategoriju vjernika, navodi se još jedna njihova osobina: ”I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.” (El-Hašr, 9.)

Na osnovu ovog ajeta vidimo da postoje vjernici – u ovom slučaju to su ensarije -, koji daju i pomažu siromašne uprkos vlastitom siromaštvu i potrebi, jer smatraju da su oni kojima daju potrebniji od njih, pa odlažu svoje potrebe i zahtjeve života sve dok ne vide sigurnost, smirenost i stabilnost kod onih oko sebe.

Ova kategorija vjernika odnosi se prema Allahu sa istinskim ubjeđenjem, lijepim mišljenjem i potpunom sigurnošću, u smislu da ono što dajem u ime Allaha neće biti izgubljeno ni na dunjaluku ni na Ahiretu. Neće biti izgubljeno u pogledu mog zdravlja, imetka, djece i porodice, u pogledu bereketa i blagoslova na dunjaluku i najljepše nagrade na Ahiretu.

Jer, znam da imam svoga Gospodara kod Kojeg tražim utočište u svakoj situaciji, i On me nikada neće ostaviti niti razočarati. I kao što Allah vidi moju plemenitost i dobročinstvo prema potrebnima, On također pokazuje Svoje neizmjerno dobročinstvo prema meni obasipajući me Svojom milošću, nebrojenim blagodatima i bereketom, jer Allah voli dobročinitelje i pripremio im je posebnu nagradu, objavivši: ”Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El-Bekara, 274.)

U ovom ajetu nije precizirana nagrada, niti je ograničena na određene blagodati, već Allah, dželle šanuhu, iz Svoje neizmjerne dobrote nagrađuje dobročinitelje u smislu zdravlja, statusa u društvu, opskrbe, bereketa i zaštite, njih i njihovih porodica, te u smislu pokrivanja mahana, opraštanja grijeha i spuštanja smirenosti i zadovoljstva u njihova srca.

I ne samo to, već se u ajetu spominje i Allahovo obećanje koje im je dao zbog njihove velikodušnosti i osjećaja prema siromašnima i potrebnima, da, uz Allahovu pomoć, ne strahuju od iskušenja, bolesti, neprijateljstva i kriza, niti da tuguju zbog onoga što ih snalazi na dunjaluku, jer ih kod Allaha čeka neizmjerno dobro i najljepša nagrada.

Zadivljujući primjer Allahove dobrote i nagrade za dobročinitelje nalazimo i u hadisu u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo slučaj čovjeka koji se nalazio u pustinji, pa je u jednom trenutku čuo glas s neba koji naređuje oblaku: ”Zalij njivu tog i tog čovjeka!” Oblak je izlio kišu na kamenjar i sva kišnica se slila u jarugu koja je vodila u ravnicu. Zadivljen onim što je čuo i vidio, čovjek je pratio kuda kišnica teče dok nije došao do zemljoradnika koji je navodnjavao svoju zemlju tom kišnicom. Upitao ga je za ime, pa je zemljoradnik ponovio isto ime koje je čovjek čuo s neba.

A kada ga je upitao za razlog njegovog spominjanja na nebu, zemljoradnik je rekao: ”Ja sakupim plodove koje dobijem sa ove njive, pa trećinu od toga podijelim kao sadaku, trećinu ostavim za sebe i svoju porodicu, a trećinu ostavim za troškove obrađivanja zemlje.” (Muslim)

Dakle, to je bio razlog za blagoslov i bereket kojim ga je Allah obasuo, da je rodna kiša upućena na njegovo imanje s njegovim imenom, kao znak Allahove dobrote prema njemu.

Takvi su velikodušni i plemeniti ljudi, koji saosjećaju sa onima oko sebe i čija srca se ispunjavaju tugom zbog patnji ljudi. Zbog toga bi oni najviše voljeli da mogu otkloniti nevolje od svih ljudi, i osjećaju se bespomoćno i tužno kada vide oko sebe one kojima je potrebna pomoć, a oni nemaju mogućnost da im pomognu. Oni zaista zaslužuju da ih Allah obaspe Svojom milošću, bereketom i oprostom, i da njima i njihovim porodicama podari dobro, sreću i uspjeh na dunjaluku i na Ahiretu.(saff.ba)

akos.ba

Povezani članci

Provjerite također
Close