„Ispit“ koji polažeš samo jednom

Ispit na fakultetu. Predmet, jedan od najtežih a po mnogima i najteži u cijelom studiju. O njegovoj opširnosti dovoljno govori to što neki studenti, kada polože pismeni dio, na onaj usmeni „izlaze“ tek nakon nekoliko mjeseci, ili čak nakon godinu dana. Nas sedmoro studenata sjedimo, čekamo profesora i užurbano prelistavamo knjige od po 400 i nešto strana, prepune raznoraznih formula i definicija, želeći tako ponoviti ono što smo prethodnih mjeseci učili. Čitajući, k’o fol čitajući tu knjigu od 400 i kusur strana par minuta prije početka ispita, osjećaš se kao da si zaboravio i ono što već  znaš, a ne da si napokon shvatio zašto je DU PONT-ov pristup izračuvanja prinosa preduzeća bolji od onog „običnog“ (iz ekonomije nešto). Vjerovatno svi studenti koji ponavljaju par stotina sekundi prije početka ispita znaju taj osjećaj, ili to možda šejtan dođe pa ti počne šaputati nebuloze. Ne znam uopšte zašto to i radimo, kad svakako ne možeš ništa ni naučiti, što zbog manjka vremena, što zbog paničnih uzvika i pitanja kolega: “Joj past’ ću“, „joj ne znam ništa“, „dal’ „gubiš rok“ ako vidiš pitanja i odstaneš odmah?“

Helem nejse, ušli smo u učionicu i dobili pitanja, tačnije izabrali papiriće s istima. Tri pitanja, od haman 300 i nešto mogućih, i sad ti moraš o tome pričati jarane. Džaba tebi što si ti vježbao zadatke za pismeni i što jedan zadatak radiš sat vremena ako te nisu sad „potrefila“ pitanja, na usmenom. Ja izabrao papirić broj sedam, naumpade mi da se sedmica često spominje u Kur’anu, pa zato.
Da skratim, od nas sedmero, četvero položilo. Izlazimo iz one učionice, mi sretni, čestitamo jedni drugima, ovi drugi tužni, potišteni.
To me malo podsjeti na situaciju nakon Sudnjeg dana, poslije tog „ispita“ koji ćemo svi polagati.
Jedni tužni: „kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena u vatri užarenoj pržiti,” (Al-Gašiya 2.,3.,4.);

drugi sretni: “Neka lica toga dana biće radosna, trudom svojim zadovoljna – u Džennetu izvanrednome,” (Al-Gašiya 8.,9.,10.).

Pogledaj gore koliko samo koliko straha, nervoze, možda i kajanja što nisi još učio, zbog ispita na fakultetu, koji ako padneš, možeš ponovo polagati. Pogledaj kako su jedni zadovoljni a drugi razočarani nakon njega.
Koliko onda trebamo strahovati, biti nervozni i pripremati se za najbitniji “ispit” za sve nas, ispit koji ne možemo ponavljati? Koliko se onda trebamo pripremati za Sudnji dan?

Piše: Anel Ahmetspahić

Akos.ba