Ismail-efendija Filibalić – neprikosnoveni učitelj islama iz Sandžaka

Ismail-efendija Filibalić

( 1870-1948 )

U Novom Pazaru (nekada dijelu Bosne, kasnije kao dijelu kosovskog sandžaka) bilo je muftija, muderisa, kadija i drugih velikih alima, ali kao što je bio Ismail-efendija Filibalić u pogledu znanja, bogobojaznosti, upornosti i radu rijetko je ko mogao da se uporedi s njim. Za obrazovanje nije išao nigdje van rodnog mjesta, ali bez obzira na to, odlično je vladao znanjem turskog, persijskog i arapskog jezika. Do kraja svog života knjigu nije ispuštao iz ruku i tako je svoje znanje do kraja svog života povećavao.

U Džamiji je bio imam, u mektebu mualim (učitelj) u medresi muderis, i pored toga svima koji su željeli znanje, bilo kući ili u džamiji ne znajući za predah davao je besplatne dersove (časove) islama. Nije znao za umor. Iako mnogi imami samo od džume do džume drže predavanja, Ismail-efendija Filibarić je držao predavanja posle svakog sabaha i ikindije.

Bio je prekrasnog morala i time je ne samo u svom džematu, već i u cijelom Novom Pazaru svim građanima, bilo da su muslimani ili ne, bio primjer uzornog čovjeka vrijednog velikog poštovanja. Jer on je sve volio. U svom privatnom životu islamske principe je sprovodio bez kompromisa, a svoju islamsku misiju na najbolji način sprovodio u djelo. Pravda, iskrenost i skromni život bile su osobine ovog velikog alima, cijenjenog muderisa, mualima i imama. Smrt ovog alima u gradu izazvala veliku tugu, i prije njega niko nije imao toliko veliko dženaze, što govori kakav je utisak ostavio na sredinu ovaj istinski mumin. Gazilar groblje iako se nalazi poprilično daleko od grada nosilo je na rukama mejt ovog divnog čovjeka ka svom vječnom počinku.

Ismail-efendija je islamskom umetu rad svog korisnog i berićetnog života ostavio plejadu svojih učenika koji su se napajali znanjem koje im je prenio Ismail-efedija, ostavljajući im tako iza sebe najljepšu uspomenu.

Ismail-efendija je svojom humanošću, dobrotom, srčanošću, pravdom i stinom, i kao prije svega svojom ljubavi prema Allahu dželešanuhu, bio uzrok da i drugi ljudi pored njega još više zavole svog stvoritelja.

Kao direktor medrese promijenio je koncept obrazovanja, tako da je pored vjeronauke uveo i matematiku, geografiju, istoriju, turski jezik i medresu svrstao u status normalnih srednjih škola. Posle završetka četvorogodišnje škole mnogo učenika je u okviru islamske vjerske zajednice obavljalo funkcije imama, predavača ili vjeroučitelja. U školi Ismail-efendije nisu samo bila djeca iz grada, već i djeca iz susjednih sela i Pešterske visoravni. Između dva svjetska rata broj učenika se smjenjivao između 120 i 150.

Ismai-efendija rođen je 1870. godine u Novom Pazaru. Otac mu je rođen u bugarskom gradu Filibe, odakle je kasnije došao u Novi Pazar. Ismail-efendija je pohađao ruždiju i medresu i natapao znanje od čuvenog h. Derviša Bošnjak efendije. Mnogo tadašnjih ljudi koje je živjelo sa njim smatraju da je Ismail-efendija bio kerametli, ali to najbolje Allah dželešanuhu zna. Ismail-efendijin berićetni i hairli život l948. godine u 78. godini života se okonnčao, i tako se preselio se na vječiti ahiretski svijet. Nek je RAHMETULAH ALEJHI RAHMETEN VESIAH

(Prenijeto iz časopisa «Preporod» izdatog u Sarajevu 1. septembra 1980. godine.)

Za Akos.ba priredio: Admir Lisica