Islamska zajednica i javnost: Mišljenje drugih (ni)je važno

Stoga, na primjer, zar mediji Islamske zajednice ne bi trebali provjeriti svoj status, kredibilitet, konkurentnost i važnost u javnosti, ali i svoj rad među dokazanim prijateljima – pretplatnicima?

Može li anonimnim upitnikom ispitati:

imam svoje džematlije: jesu li zadovoljni njegovim hutbama, koje teme im nedostaju, imaju li dovoljno predavanja ili kurseva o osnovama vjere ili arapskom pismu, kakav je kvalitet mektebske nastave;
vjeroučitelj učenike i roditelje: jesu li zadovoljni sadržajem časova vjeronauke i udžbenika;
asocijacije žena pri medžlisima: šta nedostaje ženskom dijelu džemata;
direktor škole učenike: o odnosu nastavnika prema njima i nastavnike o menadžmentu škole;
muftijstvo imame: o menadžmentu medžlisa, i glavne imame: o menadžmentu muftijstva;
Rijaset muftije, glavne imame i imame: o menadžmentu i odnosu uprava i službi prema ljudima na terenu;
Uprava za pravne i administrativne poslove uposlenike: jesu li upoznati s strukturom Rijaseta i kako međusobno komuniciraju;
Uprava za vanjske poslove i dijasporu džematlije u dijaspori: o sejjar-vaizima i ramazanskim imamima;
Uprava za vjerske poslove imame: o stavu prema vjerskim sadržajima na manifestacijama i zvaničnim posjetama zvaničnika iz Rijaseta i muftijstva na trenu ili džematlije: o obavezama prema njima prilikom posjete;
Uprava za ekonomske poslove partnere i ekonomske stručnjake: o ekonomskom radu, projektima, transparentnosti Islamske zajednice, važnosti ureda za statistiku itd. (consulting, quality assurance meeting);
Uprava za obrazovanje i nauku nastavnike: o kurikulumu u medresama, studente: o kvaliteti i savremenosti studija na islamskim fakultetima;
Ured za zekat imame i poslovne klijente: o kvalitetu angažmana IZ na promociji zekata;
Ured za hadž i umru hadžije nakon obavljenog hadža: o kvalitetu usluge;
Ured za društvenu brigu imame i džematlije: o metodama raspodjele humanitarnih sredstava;
El-Kalem imame i džematlije: o izboru izdavanja knjiga i dostupnosti njegovih izdanja na terenu;
Ured za odnose s javnošću uposlenike IZ: kako se informiraju o zvaničnoj politici IZ, ali i medije: o kvalitetu informiranja njih i javnosti o Islamskoj zajednici;
Preporod i Bir čitaoce i slušaoce: o kvalitetu sadržaja kojeg objavljuju i širu javnost i koliko su uopće upoznati s medijima IZ, te svrsi njihovog postojanja;
Kancelarija reisu-l-uleme uposlenike: o kvalitetu komunikacije reisu-l-uleme i uposlenika…?

Informacije ili podaci koji se prikupe ne trebaju biti predočeni javnosti ili bilo kome, ali važne su za našu viziju i misiju, služile bi za bolju organizaciju rada, reviziju naših metoda i strateško planiranje. Sve što radimo izloženo je opravdanoj konstruktivnoj ili neopravdanoj destruktivnoj kritici, stoga u toku našega rada možemo biti autoritativni i ignorirati sve glasove, te vjerovati da je sve što činimo ispravno i na najbolji način to činimo ili, pak, biti mudri i slušati one glasove koji mogu doprinijeti poboljšanju našega rada. Istraživanje javnog mnijenja i mišljenja klijenata je jedan od glavnih metoda unaprjeđenja rada ili proizvoda. Stoga, na primjer, zar mediji Islamske zajednice ne bi trebali provjeriti svoj status, kredibilitet, konkurentnost i važnost u javnosti, ali i svoj rad među dokazanim prijateljima – pretplatnicima?

Ispitivanje se može samostalno sprovesti ili, pak, naručiti. U Islamskoj zajednici ne postoje osobe pri određenom uredu ili službi koji bi bili zaduženi za ovaj tip istraživanja ako ga određena organizaciona jedinica nije u prilici sprovesti. Nažalost, ne postoji ni namjera da se određene osobe ili po jedan uposlenik uprave, ureda i drugih organizacionih jedinica upozna s osnovama ovog tipa istraživanja. Tu je i veliki broj studenata islamskih fakulteta kojima bi, nakon što prođu stručnu obuku, ova istraživanja bila jedan od izvora zarade.

Koliko god je važno razmatranje mišljenja šire javnosti, toliko je važno ispitati mišljenja uposlenika, što nije česta praksa u BiH. Kolektiv ne ovisi o zadovoljstvu pojedinca, ali na njegov uspjeh i kvalitetan rad utječe zadovoljstvo pojedinca. Upravo je jedan od najvećih problema sadašnjice što mnogi rade posao koji ne žele ili njihov način rada ne odgovara kolektivu, stoga tamo gdje postoji mogućnost od opće koristi je ponuditi pojedincu drugo mjesto gdje njegovi stavovi i kreativnost mogu doći do potpunog izražaja. Kada se govori o anonimnom ispitivanju nerijetko ćemo čuti vazove i mišljenja kako se time urušava povjerenje među ljudima, što može biti tačno, ali je manja šteta od skrivenih osjećaja, misli i razočarenja koje svako zadržava za sebe. Koliko god se podrazumijevala iskrenost i u više prijateljskom nego poslovnom ambijentu provodilo zajedničko slobodno vrijeme, uposlenici će teško nadređenom iskreno ispoljiti svoj stav kao i svome kolegi, stoga anonimno ispitivanje je jedini referentan način analize stvarnog stanja u kolektivu.

Piše: Elvedin Subašić

preporod.com