Iskreno vjerovanje u Allaha izgrađuje volju koja se ne može slomiti

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Onaj ko razmišlja o veličanstvenom stvaranju ovog beskrajnog univerzuma i savršenom funkcioniranju svih njegovih dijelova, sigurno će doći do zaključka da sve to nije stvoreno bez razloga, već s uzvišenim ciljem i veličanstvenom misijom.

I kada takav shvati da je Uzvišeni Allah upotpunio svoju blagodat prema ljudima time što ih je uputio na Pravi put i usavršio vjeru Svojom posljednjom objavom, Kur’anom, i povjerio im zadatak da je prenesu svim narodima, te kad vidi koliko su iskreni vjernici, kroz historiju, pretrpjeli teškoća i patnji zbog ustrajnosti na Pravom putu i pozivanja drugih da ga slijede, bit će siguran da Allah neće dopustiti da zlikovci ugase svjetlo Njegove vjere, te da iskreni vjernici neće biti prepušteni svojim neprijateljima, bez obzira koliko trenutne okolnosti bile u korist neprijatelja islama i muslimana.

Kako onda možemo objasniti ono što pripadnici islamskog ummeta danas doživljavaju i trpe pod udarom nasilja od strane zlih sila koje ih tlače i zlostavljaju, do te mjere da je islamski ummet, koji broji više od dvije milijarde, postao slab i nemoćan i da nije u stanju da se odbrani od cionističko-krstaške agresije? Da li to znači da je Allah ostavio islamski ummet?

Ono što ummet trenutno proživljava i nedaće i iskušenja kroz koja prolazi, nije dokaz da ga je Allah ostavio, već je to ispit i kušnja. Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje na mnogim mjestima da će vjernici prolaziti kroz teškoće i iskušenja u svojim životima, i to je nepromijenjivi Allahov zakon i dio Allahove odredbe prema Njegovim stvorenjima.

Naime, u mnogim situacijama koje zahtijevaju intervenciju Allahove svemoći kako bi se, oni koji su bili krenuli nekim drugim putevima, vratili na Pravi put, primjećujemo da Allah koristi frazu: ”I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga..” ( وَلَوْلا كَلِمَةٌ سَبَقَتْ مِنْ رَبِّكَ).

To znači da postoji prethodna Allahova odredba, prije nego što je stvorio ljude, da se sve odvija po zakonima koje je Allah odredio, među kojima je i to da On neće odmah nagraditi ili kazniti ljude, već će im odgoditi kaznu ili nagradu do kraja njihovog zemaljskog života. Jer se na taj način ostvaruju i potvrđuju mnogi Božanski zakoni i odredbe od kojih neke možemo razumjeti, dok nam mnogo toga ostaje nepoznato i nedokučivo.

Među tim stvarima je da poteškoće i iskušenja oblikuju vjerničke duše i jačaju volju i odlučnost. Također, nevolje otkrivaju munafike među muslimanima i razdvajaju iskrene od licemjera. Zbog toga Allah uljepšava nevjernicima njihove postupke sve dotle da pomisle da mogu uništiti Allahovu vjeru. A sve zato što su neprijatelji Allahovog puta, ljudi koji ne razumiju, ne shvataju pravu prirodu sukoba. Da su razumjeli, znali bi da im Allah pruža priliku da se oni još više udalje od Pravog puta i zasluže bolnu kaznu, jer Allah nije objavio Svoju uputu kako bi je ljudi, ma koliko bili silni i moćni, mogli utrnuti.

Uzvišeni Allah čini da se dani smjenjuju među vjernicima i nevjernicima (u smislu pobjede i poraza), ali tokom toga, On šalje znakove (ajete) Svojim iskrenim robovima kako bi im ukazao na puteve uspjeha. U svakom vremenu i epohi, Allah ima Svoje znakove.

U nastavku ćemo spomenuti četiri znaka ili ajeta kojima smo mi svjedočili, kako bismo iz njih uzeli pouke i naučili da je laž ili zabluda, ma koliko imala uspjeha i utjecaja, i ma koliko širila informacije o nepobjedivosti svojih vojski, bez sumnje, osuđena na propast.

Prvi znak bio je primoravanje Amerike, kao savremene imperije koja je predvodnik borbe protiv islama i muslimana, da pregovara s Talibanima kako bi izašla sa što manjim gubicima iz afganistanske močvare u kojoj je američka vojska boravila više od dvadeset godina, bez mogućnosti da nametne režim koji bi joj bio odan.

Uprkos ogromnoj razlici u vojnoj snazi (ljudstvu i opremi), predstavnici Talibana su pregovarali sa američkim okupatorom sa pozicije snage, noseći oružje i govoreći: “Naše oružje je ono što vas je primoralo na pregovore.” Iz ovog trebamo naučiti da jednostrano ostavljanje i odbacivanje naoružanja znači predaju i sigurni poraz.

Drugi znak bio je u pobjedi tzv. sirijskih opozicionih snaga, uprkos njihovom neuspjehu u prvom krugu, zbog pomoći koju je zločinački režim Bashara al-Assada dobio od velikih sila. Iz ovoga trebamo naučiti da upornost, strpljivost i ustrajnost na Pravom putu, uvijek dovode do postizanja cilja.

Treći znak bio je uspjeh turskih islamista u održavanju vlasti, o čemu smo već pisali, uprkos svim spletkama Zapada, predvođenog Amerikom, i njihovih sljedbenika među Ataturkovim nasljednicima u Turskoj. Predsjednik Redžep Tajip Erdogan je sa svojim timovima doveo Tursku u red najrazvijenijih nacija, nakon što je ona trpjela neuspjehe i korupciju tokom sedamdeset godina vladavine sekularista.

Iz ovog primjera naučili smo da je Allahov put najbolji i najuspješniji kao politički, ekonomski i društveni sistem, te da su lažne tvrdnje njegovih neprijatelja da je to zastarjela ideja koja nije prikladna za današnje vrijeme.

Četvrti znak, možda veći od svih nabrojanih, jeste uspjeh Palestinskih snaga otpora u Gazi u slomu straha pred najvećim zlom današnjice, pred cionističkim okupatorom koji je iskoristio sve što je imao od oružja i oruđa tokom agresije na Gazu u posljednjih godinu i pol. Iako je prouzročio ogromne civilne žrtve i razaranja, ipak nije uspio postići nijedan od svojih ciljeva.

Iz ove cionističke agresije možemo naučiti nekoliko važnih lekcija.

Prvo, iskreno vjerovanje u Allaha izgrađuje volju koja se ne može slomiti, i to je bilo presudno u prevazilaženju iskušenja opsade, blokada i nedostatka osnovnih materijalnih sredstava, i omogućilo je muslimanima Gaze izgraditi značajnu vojnu proizvodnu bazu, što je prisililo neprijatelja, koji uživa u svekolikoj pomoći i podršci Zapada i Istoka, da prizna svoju nesposobnost da uništi tu bazu, a kamoli da otkrije njene lokacije.

Druga lekcija je da onaj ko je iskren nikada neće biti lišen sredstava za izgradnju efikasnih vojnih kapaciteta. Stoga, nema opravdanja ni za one koji ostaju pasivni, ni za one koji prave kompromise i ustupke.

Treća lekcija je da je držanje za istinu ključno za postizanje časti i dostojanstva, a istina se ne utvrđuje i ne ostvaruje kroz ustupke.
Preuzeto sa Saff.ba