Iskrena vjera u Allaha nadilazi gvožđe i barut

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prije dvije godine, kada su snage palestinskog otpora pokrenule Operaciju ”Tufanu-l-Aksa”, politička karta Bliskog istoka doživjela je snažan potres. Ulog nije bio samo vojni ili teritorijalni, već i moralni, ideološki i duhovni.

Od tada je tabor arapske predaje i ”normalizacije” odnosa s cionističkim okupatorom – oličen u režimima koji su vlastito dostojanstvo žrtvovali zarad sigurnosti svojih prijestolja – osjetio kako mu se izmiče tlo pod nogama.

Muslimanski narodi, za koje su njihovi režimi vjerovali da su ih uspavali u zaboravu i pokornosti, ponovo su se probudili ovoga puta s vjerom koja im vraća dostojanstvo i s odlučnošću koja ne poznaje strah. Time se počeo urušavati čitav projekat političke ”normalizacije”, građen decenijama na ruševinama palestinske boli i krvi.

Strah tih režima od gubitka američke zaštite natjerao ih je da pokrenu dvostruku kampanju: javno su širili sumnju u opravdanost operacije, predstavljajući je kao avanturu koja donosi patnju civilima, dok su tajno, iza zatvorenih vrata, koordinirali s okupatorom i ohrabrivali ga na još žešće udare protiv boraca otpora i civila.

Ta moralna dekadencija, prožeta oportunizmom i potpunom ideološkom prazninom, razotkrila je duboku krizu legitimnosti u arapskom političkom prostoru.

Strah od gubitaka ne smije zaustaviti borbu protiv okupatora

U procjeni rezultata Operacije ”Tufanu-l-Aksa” neophodno je podsjetiti da nije riječ o konvencionalnom ratu između dviju država, već o sukobu između pokreta otpora i okupatorske sile potpomognute Amerikom kao svjetskom supersilom. Takvi se ratovi nikada ne mjere pukim omjerom vojnih potencijala, jer je neravnoteža moći konstanta.

Ono što ih određuje jeste duhovna snaga – moralna nadmoć onih koji se bore za slobodu i pravdu nad onima koji ratuju radi profita i dominacije.

Zato je besmisleno pozivati otpor da ”pričeka dok ojača”, jer se ravnoteža snaga nikada neće postići: okupator kontrolira instrumente moći i nikada neće dopustiti da njegov protivnik ojača. Umjesto toga, posezat će za preventivnim udarima i represijom kako bi obeshrabrio svaki pokušaj oslobođenja.

No historija pokazuje da volja potlačenih, ako se temelji na iskrenoj vjeri u Allaha, nadilazi gvožđe i barut.

Naime, sličnu dilemu živio je i muslimanski narod Alžira 1954. godine, kada su mnogi sumnjali u opravdanost revolucije, bojeći se krvoprolića. Njihov je strah bio razumljiv, jer je Francuska 1945. godine brutalno ugušila mirne proteste, ubivši više od četrdeset hiljada ljudi.
Ipak, historija je pokazala da je odluka o revoluciji i otporu bila ispravna. Na duge staze, oslobođenje je poništilo sve početne gubitke. Da revolucija i otpor francuskom okupatoru nisu bili pokrenuti, gubici bi bili mnogo veći, a muslimanima Alžira to bi donijelo još dublje i dugotrajnije ropstvo.

Iz te lekcije može se razumjeti i palestinska situacija: iako su materijalni gubici ogromni, oni nisu besmisleni ni uzaludni.

Obnova će – paradoksalno – biti finansirana od onih koji su šutjeli nad rušenjem Gaze, jer će ih američka sila prisiliti da plate cijenu vlastite servilnosti.

Osim toga, ova operacija i postojanost mudžahida Gaze u borbi za slobodu učinili su da okupatorski entitet danas bude optužen za genocid i lišen nekadašnje bezrezervne podrške Zapada. Svijet više ne vjeruje njihovim narativima, dok se palestinska borba pretvorila u simbol slobode, otpora i dostojanstva.

U tom smislu, preostaje samo da se pojavi ona skupina o kojoj Kur’an govori u kontekstu poraza Benu-Israelćana, nakon što na zemlji nered posiju: ”A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave.” (El-Isra, 7)

I čini se da je upravo u Gazi, u redovima islamskog otpora, ta skupina već ponikla – možda jedina koja još nosi ideološku čistoću i duhovnu snagu vjere, nasuprot demobiliziranim arapskim vojskama koje su svedene na čuvare režima, a ne na čuvare pravde.

Buđenje nade i razotkrivanje munafika

Operacija ”Tufanu-l-Aksa” vratila je nadu u srca muslimanskog svijeta i srušila mit o ”realpolitici” onih koji su prodali vjeru i dostojanstvo zarad ugodnosti. Pokazala je da se otpor ne može ugasiti ni represijom ni propagandom.

Istovremeno, operacija je razotkrila dvoličnost mnogih – kako otvorenih sekularista, tako i onih koji se kriju iza vjerskih slogana, diploma i odora, ali u suštini stoje na strani tlačitelja.
U rušenju njihove moralne maske ogleda se početak obnove duhovne zrelosti Ummeta, koji sve jasnije razlikuje licemjerni govor o vjeri od autentičnog djela u ime Allaha.
Preuzeto sa saff.ba