Iskoristimo blagodati medija

Neki dan sam u jednoj slastičarni susreo mlađahnog Huseina, dječaka iz jednog udaljenog bosanskog sela koji svaki dan vozari preko dva sata da bi do čaršije došao u srednju školu koju trenutno pohađa.

Poznao me, mada se nismo vidjeli sigurno nekih pet godina. Poznavao sam njegovog oca dok je bio živ, pa samim tim i njega i svu njegovu kućnu čeljad. Razgovarali smo nekih 15-tak minuta. Kad sam ga upitao šta najrađe radi u svoje slobodno vrijeme, mimo učenja i škole, kazao mi je da najrađe sluša vjerska predavanja na internetu. Pomalo iznenađen upitah ga koga to najrađe sluša. Ozarena i nasmijana lica, k’o iz topa prolomi: – Onog Elvedina Pezića i dr. Safeta Kuduzovića!

– A što njih? – pomalo nesvjesno upitah. – Pa oni su najbolji, ustvrdi mladi Huseina. Njih sluša i većina moje raje iz razreda.

Posokolio sam ga da i dalje nastavi slušati vjerska predavanja preporučivši mu još par predavača sa FIN-a i IPF-a.

Kad sam se rastao od ovog srednjoškolca, dugo sam razmišljao o onome što sam čuo. Otkud on da sluša vjerska predavanja, kad u njegovom kraju rijetko ko i da ode na džumu, a nekamoli šta drugo. Ali Allah upućuje koga hoće i daje mu ono što je najbolje za njega.

Kad sam prije par dana pročitao obavijest da na radiju Bir gostuje dr. Kuduzović, naumpao mi je Husein. Potražio sam njegov profil na facebooku, te mu, pošto nismo fcb prijatelji, poslao selam i kratku obavijest: -Husaga, večeras ti u 18h na radiju BIR gostuje dr. Kuduzović, pa ako budeš u prilici poslušaj.

On je uredno uzvratio na selam, te mi se srdačno zahvalio na obavještenju.

Nakon što se završila emisija, Husaga mi je poslao kratku poruku: – Hvala Vam još jednom, profesore. Bio je dobar, kao i uvijek!

Raduje me da je radio BIR otvorio svoja vrata i prema intelektualcima i daijama koji nisu uposlenici IZ-a, a koji među našom omladinom uživaju veliki ugled i poštovanje zbog svog ahlaka i svoje islamske naobrazbe. Jedne sam prilike čuo od dvojice mladih imama kako smatraju da je dr. Kuduzović jedan od najučenijih alima u regiji. Kako neko od nas može stepenovati nečiju učenost, pa da navedeno ustvrdi, ne znam, ali znam da naš narod vapi za vazovima naših alima i oni im se čim prije trebaju staviti na raspolaganje.

Imamo toliko puno medija, a tako malo alima koji se pojavljuju u tim medijima i koji nam putem istih pričaju o ljepotama dini-islama. Smatram da u narednom periodu uz dobru saradnju sa urednicima naših TV i radio stanica, te naših časopisa i portala, moramo našim građanima omogućiti da redovno slušaju korisna predavanja naših intelektualaca, alima i daija.

Nije dovoljno vaziti samo po džamijama, tekijima ili određenim tribinama. Nisu svi građani u mogućnosti da prisustvuju tim vazovima, ali zato su mediji veliki dar Božiji koji trebamo iskoristiti na najljepši mogući način i plemenite poruke naše vjere dostaviti i prenijeti našem lijepom bosanskom narodu.

Umjesto kojekakvih reality programa ponudimo im alternativu.

Islamska zajednica ujedinjena sa našim udruženjima, organizacijama i pojedincima, treba dogovoriti korisnu saradnju sa medijima koji su nam na raspolaganju. Svoje daije i alime stavimo na raspolaganje bosansko-hercegovačkim medijima i dogovorimo koncept emisija i teme u kojima bi gostovali naši profesori, imami i daije. Ne da se raspravljamo oko kojekakvih gluposti, već da te emisije imaju edukativan karakter. Te emisije, intervjui i reportaže imale bi za cilj da u našem društvu afirmišu i proklamuju ljubav, povjerenje i međusobnu saradnju koje nam itekako treba, u svim sfera društva.

Stoga, ovo gostovanje dr. Kuduzovića na radio BIR-u smatram korisnom uvertirom u serijal emisija i sa drugim daijama, alimima i imamima, koji do sada nisu imali prilike gostovati na Bir-u ili pak u našim drugim medijima.

Bosanski muslimani imaju vrsnu ulemu. Tu prvenstveno mislim na ljude iz Rijaseta, Vijeće muftija, kao i na ugledne profesore sa sva tri islamska fakulteta, profesore medresa, profesore vjeronauke, te mnoge naše ugledne hatibe, daije i imame.

Svi su oni naši i mi ih sve cijenimo i uvažavamo, bez obzira na njihove eventualne različite ”mezhepske ili tarikatske svjetonadzore”.

Svi su oni svoju mladost i cjelokupan svoj životni angažman posvetili vjeri i radu za vjeru. Svako na svoj način. Mnogi od njih su zbog svoje vjere trpili mnogo štošta, ali se niko od njih nije odrekao islama i otišao u murtede. Naprotiv svi su oni tu, žive sa nama i sa našim građanima dijele istu sudbinu.

Stoga smatram da prvenstveno mediji sa islamskim predznakom, a potom i svi drugi, trebaju uraditi što više afirmativnih reportaža, intervjua i edukativnih emisija sa našim daijama, imamima i alimima svih islamskih disciplina.

Svi smo dužni prenositi Allahove ajete Njegovim stvorenjima i zašto ne iskoristiti blagodat medija u tom našem da’vetskom angažmanu i poduhvatu. Efekti će biti puno veći, negoli su to naši obični vazovi nakon namaza ili pak na nekom slabo posjećenom mevludu, tevhidu ili slično.

Slučaj mlađahnog Huseina sa početka ovog teksta pokazatelj su da sam u pravu. Njemu je džamija daleko i on nema mogućnosti da je redovno posjećuje i sluša vazi-nasihate u džamiji, ali zato u kući ima medije putem kojih, pored školske vjeronauke, saznaje i uči o vjeri.

Uradimo konačno jedan medijski iskorak i trgnimo se iz ovog sivila u kojem se već dugo nalazimo.

Za Akos.ba piše: Admir Iković