Intervju sa Amelom ef. Kalabićem: Kako ramazan protiče u Ključu i džematu Zgon?
Nizvodno uz rijeku Sanu na desnoj obali, tri kilometra od grada Ključ nalazi se džemat Zgon. Džemat ima oko 200 domaćinstava. Prema raspoloživim podacima prva džamija u džematu sagrađena je 1933-1935 god. Džamija je obnovljena 1946 god. i 1989. godine, ali je potpuno porušena 1992 godine. Novosagrađena džamija u Zgonu jedna je od prvih svečano otvorenih džamija na području USK-a i Muftijstva banjalučkog, a otvorena je 1997. godine. Imamsku dužnost u džematu Zgon od 01.11.2011.godine obavlja vrijedni Amel ef. Kalabić.
U ramazanskom intervjuu za portal Akos.ba, sa Amelom ef. Kalabićem smo razgovarali o ramazanskim aktivnostima u Ključu i džematu Zgon, te ljepotama i blagodatima mjeseca posta.
Razgovarao: Nedim Botić
Imam ste u džematu Zgon u Ključu. Kako je ramazan dočekan u vašem džematu?
Kao i prethodnih godina dočekan je s entuzijazmom u isčekivanju najdražeg gosta mubarek ramazana, čak ove godine imam osjećaj da su džematilje još više aktivnije oko svega što ramazan nosi sa sobom. To se naravno odrazi kroz beš-vakat namaze, gdje je velika posjećenost s obzirom na brojnost džematlija, mukabelu, teravije, omladinska druženja, pripreme s djecom za mubarek noći, a kako ramazan odmiče pripreme i za najmlađe koji budu obradovani bajramskim paketićima koje dijelimo svoj djeci s područja našeg džemata, a incijator toga bude jedan od džematlija, koji se dobrovoljno javi da učini hajr djelo. Džematlije ovog džemata su jako odgovorne, i marljive kad je u pitanju organizacija oko džamije.
Bitnim smatram pomenuti da smo u zadnjih nekoliko godine svake godine imali jedan projekat na izgradanji, dogradnji, obnovi dijela vakufa što se tiče džamije, kao između ostalog: ugradnja centralog grijanja, zamjena stolarije, rekonstrukcija krova, nove prostirke, renoviranja dijela munare, izgradnja šehidskog spomen obilježja za 11 šehida ovog džemata. Prije zadnje agresije na BIH, i na ovoj džemat kad se prije rata trebala izgraditi i obnoviti džamija, vrijedni i čestiti Dučanović Teufik-Fiko je dao sebi u emanet i obavezu da prikuplja dobrovolje priloge džematlija za izgradnje prijeratne džamije. Naime agresija i rat su ga spriječili u tome, ali što je bitno rahmetli Fiko je svaki dinar sačuvao, a prema svjedocima očevidaca u teškim i turobnim ratnim iskušenjima znao je često oskudijevati u nekim stvarima koji su bili potrebni za normalno održavanje porodice, ali nikad ni jednu marku nije uzeo od priloga džematlija koje je sačuvao i donio poslije rata, da se nastavi izgradnja. Prisutni kažu uoči otvorenja džamije u septembru, od slinih emocija i sreće njegovo srce je prestalo da kuca, a dženaza mu je klanjanja na dan otvorenja džamije. To je žrtva, to je islam, emanet i odgovornost prema Dragom Bogu. Ovaj primjer često postovjetim s kazivanjem kada su u jednom mjestu džematlije se okupile da uče dovu za kišu, jer je bila suša. Svi su se spremili samo je jedan dječak ponio kišobran. U konačnici to je vjera, jer on se nada da će i pasti kiša. Naši nijjeti za opće dobro moraju biti iskreni, a sigurno je uspjeh zagarantovan. Naravno okolnosti su danas potpuno drugačije ali ta želja za dobrim i svemu što je hajr ovih džematlija, ostala je ista i nepormjenjena i trajat će ako Bog da do Sudnjeg dana. Naravno, ovdje mislim na džematlije koji su i dijaspori jer i njihova pomoć za matični džemat je neizostavna.
Bošnjaci u Ključu?
Migracije koje su problem ne samo u Ključu nego i šire i taj sindrom koji je zahvatio i čitavu BIH, jeste jedan od problema koliko god mi bili optimistični, to je naša realnost s kojom moramo živjeti a naravno tražiti najbolje moguće rješenje. To se odrazilo i u našem Ključu gdje narod ide za boljeim i teži ka perspektivi za svoju budućnost jer malo ili nimalo mu se nude opcije za ostanak ovdje u smislu posla, i neke sigurnosti. Ali prije svega mislim da svi oni koji žele ostati i hoće a prije svega i zasnovati bračnu zajednicu, mogu iznaći rješenje ako ispravno poslože prioritete u životu, jer svaka sredina nova i mjesto ima svoje prednosti i mane. Musliman mora bit optimista i u svemu mora gledati prednosti. Težnju za tim imamo u Kur’anskom primjeru Ahsenul-kasas (najljepše kazivanje) o Jusufu a.s. gdje počinje s snovima a završava s stvarnošću i javom, jer Allah dž.š. vjernika nikad ne ostavlja na cjedilu.
Ramazanske aktivnosti MIZ Ključ?
Teravih namaz se ove godine klanja na 19 mjesta, i to u 13 stalnih džemata i 6 punktova za obavljanje teravih namaza. Na punkt mjestima su angažovani imami – softe i studenti naših fakulteta. Glavni imam prof. Ermin ef. Vučkić zajedno s predsjednikom gosp. Omanović Ismetom obišli su sve džemate, neke od njih i nekoliko puta, te su iskoristili priliku za razgovor sa džematlijama – džematskim odborima o problemima sa kojima se susreću. Posebno je stavljen naglasak na obavezu zekata i sadekatul-fitra, kao i na važnost džemata. Na području našeg Medžlisa do sada su organizovani zajednički i omladinski iftari. Iftari su imali pozitivan efekat na naše džematlije. Ove godine je pri Medžlisu bilo je angažovano 5 muallima, koje su obišle sve džemate i održale predavanja za žene, koje su kvalitetno obavile ovaj posao.
Šta Vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?
Emanet i obavezu vjernika da se odazovu Allahovom pozivu, da svoju kako materijanu tako i duhovnu stranu suzbije i da se soladiraišu s onima kojima je potrebna pomoć. To je odluka vjernika da bude u skladu s Allahovom voljom. Ajet 183. iz sure El-Bekare nama svima dobro poznat: “O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas,da biste se bili bogobojazni“. Ajet ne završava s recimo „ da biste bi se patili“, ili „uštedjeli“, ili „ozdravili, nego „da biste se bili bogobojazni“. Allah dž.š. ovim načinom dozivanja vjernika želi da nas uvrsti u red pobožnih, jer nam je to duševni ispit i moralni eksperiment, jer takvaluk/bogobojaznost (svijest o Bogu) jeste pravi cilj posta. Nije poenta da postač zatvori otvore svojim čuvstvima i ušutka glas poriva u sebi, nego je cilj da otvorimo dušu, i ušutkivanje glasa poriva bude progovaranje glasa istine, a to su ključevi dženneta, a vjernik nema pravo da sumnja u to, aludirajući na hadis da postačima pripadaju vrta Rejjan u dženntu na koja će ako Bog da ući.
Možeš li sa nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koja te posebno veže za ramazan? Prošle godine, džemat Zgon je emitovan u sklopu Ramazanskog programa na RTVUSK, gdje su džematlije govorile o posto običnim jezikom, a učešće su uzeli i polaznici mektebske pouke. Ponukalo me žrtva starijih kako i na koji način su sačuvali emanet posta, kroz sva iskušenja, a u drugu radost najmlađih da nosimo zajedno tu baklju istine, i obaveza da prenesemo na svoj evlad i potomstvo koje dolazi poslije nas. Voda kada je u čamcu ona mu je propast i potonut će, međutim voda kada je ispod čamca onu mu je podupirač i stići će na odredište i cilj. Zbog toga je bitno uvijek stvari staviti na mjesto gdje i pripadaju.
Kako Vi i Vaša porodica provodite ramazanske dane?
Hvala Allahu Dragom onako kako ih i treba dočekati, kako se i dočekuju najdraži gost. Allah je dao bereket i milost, i hvala mu na svim njegovim nimetima i blagodatima. Uz pojačan ibadet kroz nafile, učenje Kur ana. Imajući u vidu da Allah dž.š. želi kroz naše ibadete, da Mu se približimo, odnosno da budu znak jedinstva kako kolektivnog tako i individualnog, ovaj metod se pretvara u metod u osjećanja koja postaju vatra i svjetlo, vatra neprijateljima, a svjetlo prijateljima. Džemat/ zajedništvo, pomoć, solidarnost i slične vrline dolaze u svakom ibadetu koji ima karakter zajedništva, a najviše u postu. Jer tu srca postaju jedno srce, a tijela jedno tijelo, i to je vrijednost posta.
Imate li neku poruku za naše čitaoce?
Post je osjećaj odgovornosti. Kaže Muhammed s.a.v.s.:„Iskoristi pet stvari,dok te nije spriječilo drugih pet: život,prije smrti,zdravlje prije bolesti,slobodno vrijeme prije zauzetosti,mladost prije starosti, i bogatstvo prije neimaštine.“ Neka nam ovaj hadis bude podupirač, da ga se često sjećamo u ostvirvanju naših životnih ciljeva. Za moral nema boljeg ni većeg ustava od Kur ana. Treba učiti što češće i više Kur’an. Nema bojazni da se oprost grijeha za uvredu koja je tebi nanesena tako i proširi. To je poput varnice koja padne na vodu, pa postane hladna i mirna. Praštajmo jedni drugimi, zaboravimo hatore i uvrede. Imamo primjer pčele i ose koje polen sišu s istog cvijeta, ali pčela daje med,a osa otrov. Poredajmo pravilno prioritete i u svemu pronađimo kompromis. Razum je nazvan ‘aklom’ (vezom), jer razmišljanjem veže insana i potiče ga da razmisli dobro prije nego učini neku stvar. Natječimo se u dobru. S obzirom daje ramazan pri kraju, plemenitog gosta ispretimo onako kako i dolikuje. Ispratimo ga poklonima i dragocjenostima, a to je izdvajanje zekata i sadekatul-fitra, jer oni čiste naš post, duše i poslove. Osluhnimo spisak svojih želja, da bude naša tajna u dovi da se približimo Dragom Allahu.
Akos.ba
