Intelektualni terorizam: Ogovaranje i klevetanje

Treba naglasiti da su ogovaranje i trač usko povezani, zato što se trač odnosi na dvije stvari, odnosno na dva aspekta-prenošenje riječi od osobe koja ogovara osobi koju ogovara, i drugi razgovor o onome što je preneseno a što osoba o kojoj se govori ne bi željela da čuje.

S druge strane ukazivanje na opasnosti trača ne potvrđuje se samo činom ogovaranja, zato što je šteta od trača veća. Pa trač obuhvata štetnost ogovaranja i štetnost laži i štetnost uništavanja odnosa između dvije strane. Imam Buhari, Allah mu se smilovao , potvrdio je da je trač veliki grijeh, ali, što se tiče ogovaranja postoje razilaženja o njegovoj granici i svrsi. Što se tiče njegove granice rečeno je- da čovjek spominje mahanu drugoga bez potrebe da to kaže. I rečeno je da je granica ogovaranja spominjanje svoga brata u onome što on ne želi.

Učenjak Ibn Esir, Allah mu se smilovao, kaže: „Ogovaranje (gibet) je da se čovjek po lošem spominje u svome odsustvu, iako je tačno ono što je rečeno. A u slučaju da to nije tačno, onda je to potvora.“

Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: „Ogovaranje je spominjanje čovjeka u odsustvu na način na koji mu ne bi bilo drago čuti da je prisutan, svejedno odnosilo se to na njegovo tijelo, vjeru, odgoj, imetak, roditelje, djecu, ženu, sluge, odjeću i sl., bilo da se to čini riječima ili mimikom.

Ključna riječ je u definiciji, kako je to Poslanik, s.a.v.s., definisao: „Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli. „Neko upita: ‘A šta ako o svome bratu kažem ono što je istina?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: „ Ako kažeš o njemu ono što je istina, tada si ga ogovorio, a ako kažeš o njemu ono što nije istina, onda si ga potvorio.“

Imam Nevevi kaže vezano za stav prema ogovaranju i traču, da su muslimani saglasni da se radi o zabranjenim stvarima i da ima mnogo dokaza za to.

Hafiz Ibn hadžer kaže: „ Ako se ne dobije kolektivna saglasnost, onda bi, bez detaljisanja, mogli reći da onaj ko ogovara Allahovog evliju ili učenjaka nije isto kao kada bi ogovarao nepoznatu osobu. Kažu da stav islama ograničava spominjanje čovjeka po onome što ne voli, a to zavisi i o čemu se govori , čija štetnost varira u odnosu na to, a oštetiti muslimana je grijeh.“

Postoji više vrsta ogovaranja i trača. Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: „ Postoje tri vrste ogovaranja i prenošenja tuđih riječi, a to su ogovaranje, potvora i kleveta. Što se tiče ogovaranja, to je da govoriš ono o svome bratu što jeste istina, a potvora je da govoriš o njemu ono što si čuo, a kleveta je da govoriš ono što on nije.“

Spomenut ćemo i šerijatske dokaze koji upozoravaju da se osoba čuva ogovaranja i prenošenja tuđih riječi. Ukazujući na njihovu opasnost, Allah dž.š., kaže: „ I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga- a vama je to odvratno- zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i milostiv je.“

Imam Bejheki, Allah mu se smilovao, kaže: „ To jeste, da ga ne spominje dok je u odsustvu na način koji mu se ne bi svidio ako bi bio prisutan. Upoređeno je ogovaranje sa jedenjem mesa mrtve osobe, zato što mrtvac ne osjeti da mu se meso jede, kao što odsutan ne osjeti da mu se čast oduzima.“

U hadisu koji prenosi Enes, r.a., navodi se da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „ Kada sam bio na Mi’radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su trgali svoja lica i prsa. ‘Ko su ovi, Džibrile?’ , upitao sam ga. A on mi odgovorio: ‘ To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu čast’.“

Od Saida b. Zejda prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „ Najveća kamata je da se kalja čast muslimana nepravedno.“

Od Džabira se prenosi: „Bili smo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada je naišao vjetar koji je donio smrad, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ‘ Znate li šta je ovaj vjetar? ‘ Ovo je vjetar onih koji ogovaraju vjernike’.

Opasnost ogovaranja i prenošenje tuđih riječi, spadaju u intelektualni terorizam , koji vrši promjene i veliku nepravdu. Aksam bin Sejfi, Allah mu se smilovao, rekao je svojoj djeci: „ Čuvajte se prenošenja tuđih riječi (nemime). Ono je ko vatra koja gori. Onaj koji trača za jedan sat uradi zla koliko sihirbaz čini za mjesec dana. Zato su rekli: „Vatra zlobe ne jenjava.“

Šabi, Allah mu se smilovao, bio je pitan o riječima Poslanika, s.a.v.s., : „ Ne stanuje u Mekki- prolijevač krvi, trgovac kamatom, ni prenosilac tuđih riječi.“ Pa mu je rečeno: „O Ebru Amr-onaj koji prenosi tuđe riječi uspoređen je sa ubicom i kamatarom? A on odgovorio: „ A da li se izlijeva krv i otuđuje imetak i zakuhavaju velike stvari, bez prenošenja tuđih riječi.“

Ovim pojašnjenjima se potvrđuje da je opasnost od intelektualnog terorizma daleko veća i pogubnija od fizičkog terorizma, šta više, fizički terorizam je plod intelektualnog, dakle rezultat njegovih rezultata.

Izvor: Intelektualni terorizam

Autor: Prof.dr. Khalid A. Al Quraishi

Za Akos.ba pripremila: Arnela M.