Imamski poziv između duhovnih i materijalnih potreba džematlija
Piše: Aljo-ef. Cikotić
Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.s., sa svojim ashabima od prvog trenutka dijelio je sve ovosvjetske brige, tuge, neizvjesnosti, strahove, glad, ali i uspjehe i radosti. Bio je sastavni dio svoje sredine, nije se nakon poslanstva odvajao od drugih ni po odjeći, ni po mjestu sjedenja u društvu niti stanovanja. Bliskost sa ashabima davala mu je legitimitet da im bude u svim životnim okolnostima najljepši uzor koji su osjećali bliskim i primjerenim i koji su praktično slijedili.
Imamo li mi danas imame koji sa svojim džematlijama imaju prisan odnos, koji su spremni saslušati životne probleme, izazove i nedoumice svojih džematlija?
Kroz iskustvo kućnih posjeta i razgovora sa džematlijama primijetio sam da se može steći realnija slika duhovnog i materijalnog stanja naših džematlija, a to je vrlo bitan segment kako bi se sa minbera petkom i drugim prigodnim predavanjima mogao ponuditi i adekvatan lijek i za materijalne i za duhovne probleme. (…)
Tekst u cjelosti možete pročitati na linku ispod:
