Ideologija haridžija i šija na vagi ehlu-s-sunneta: Izraz šije i rafidije u jeziku i terminologiji
Izraz šije u jeziku i terminologiji i refd (rafidije) u jeziku i terminologiji
Šije – jezičko značenje
Šije nekog čovjeka – termin je koji označava njegove sljedbenike i pomagače. Dolazi u značenju pomaganja i slijeđenja nekoga. Tešejju’ je izraz koji označava čovjekovu potvrdu da je šija. Svaka zajednica ili grupacija koja slijedi mišljenje i stavove jedne zajednice ili grupe u jeziku se može okarakterisati i nazvati izrazom šije. Uzvišeni Allah kaže: Kao što je sa skupinom njihovom još od ranije učinjeno. (Saba’, 54.) odnosno, s onima koji su njima slični među prijašnjim narodima.[1]
U rječniku el-Misbahul-Munir stoji da su šije sljedbenici i pomagači. Svaki narod koji se okupi oko jedne ideje, u jeziku se tretira šijom. Nakon toga, izraz šija se počeo koristiti za određenu skupinu i grupaciju, a množina je šije’un kao što je sidretun – siderun. Termin ši’atur-ramadan se odnosi na post šest dana od mjeseca ševala nakon ramazana.[2]
Dakle, šija u jeziku označava drugove, sljedbenike i pomagače. U Kur’anu se ovaj izraz u ovom značenju pominje na nekoliko mjesta. Uzvišeni Allah kaže: I zateče dvojicu ljudi kako se bore, jedan je bio iz njegove grupe, a drugi iz neprijateljske. Pa ga ovaj iz njegove grupe pozva u pomoć protiv ovoga iz neprijateljske. (es-Safat, 80) Uzvišeni također kaže: I od njegove skupine bio je Ibrahim. (es-Safat, 83) U prvom slučaju izraz šija znači narod, a u drugom sljedbenike s kojima se slaže u stavu i metodologiji.
Terminološka definicija izraza šije
Terminološko definiranje ovog izraza suštinski je povezano sa njihovim nastankom, kao i genezom njihovog ideološkog nastajanja i oblikovanja. Primjetno je i nužno napomenuti da se akaid – vjerski principi šija i njihove ideje stalno mijenjaju i u konstatnoj su promjeni i razvoju. Ši’izam u prvim godinama nastanka nije onaj koji se razvio u potonjim vremenima i generacijama. U prvo vrijeme šijom je smatran samo onaj ko je dao prednost Aliji nad Osmanom.[3]
Zbog toga je u tom vremenu govoreno ši’ii – šija i Usmani – onaj koji podržava Osmana. Izraz šija korišten je za onoga ko je davao prednost Aliji nad Osmanom. Na osnovu ovoga, u prvo vrijeme nastanka ši’izma, šije su definirani kao oni koji su davali prednost Aliji, r.a., samo nad Osmanom, r.a.[4]
Zbog toga Ibn Tejmije spominje da su prvi šije, koji su dali prisegu Aliji, davali prednost Ebu Bekru i Omeru.[5] Šerik b. Abdullah, jedan od onih koji su smatrani šijama u tom periodu, nije dozvoljavao da se oni koji su davali prednost Aliji nad Ebu Bekrom i Omerom nazivaju šijama, jer je to bilo u suprotnosti od onoga što je vjerodostojnim i potpuno pouzdanim putem prenešeno od Alije, r.a.
Tešej’u označava pomaganje i slijeđenje, bez razilaženja i suprotstavljanja.[6] Ibn Betta prenosi od svog šejha, da je Ebu Abbas b. Mesruk rekao kako mu je kazao Muhammed b. Humejd, njemu Džerir, od Sufjana, on od Abdullaha b. Zijada b. Džerira da je kazao: „Ebu Ishak es-Sebi’i je došao u Kufu, pa nam Šehr b. Atije reče: ‘Otiđite mu.’ Sjeli smo kod njega i razgovarali,a on reče: ‘Izašao sam iz Kufe kada niko nije sumnjao u prednost Ebu Bekra i Omera, a sada se vraćam[7] i čujem kako govore. Tako mi Allaha, ja ne znam šta pričaju.’“
Muhibuddin el-Hatib je rekao: „Ovo je velika historijska pobjeda u definiranju geneze ši’izma, jer je Ebu Ishak es-Sebi’i bio šejh i učenjak Kufe.[8] Rođen je u vrijeme vladavine vladara pravovjernih Osmana, r.a., tri godine prije njegove šehidske pogibije i živio je sve do 127. Godine. U vrijeme vladavine vladara pravovjernih Alije, r.a., bio je dječak. O tome on sam govori: „Moj otac me je podigao kako bih vidio Aliju b. Ebi Taliba kako drži hutbu. Bio je sijede kose i brade.“ Kada bismo znali vrijeme kada je on napustio Kufu, a zatim je ponovo posjetio, onda bismo mogli znati vrijeme kada su stanovnici Kufe smatrali kao i njihov imam, da su Ebu Bekr i Omer vrijedniji, a i vrijeme kada su se suprotstavili Aliji ostavljajući ono u što je on čvrsto vjerovao i što je obznanio sa minbera Kufe – gdje je kazao da su njegova dva brata i prijatelji Allahovog Poslanika, pomagači i naslijednici u njegovom ummetu vrijedniji.“[9]
Odlomak iz knjige: Ideologija haridžija i šija na vagi ehlu-s-sunneta, dr. Ali es-Salabi
Prijevod i obrada: Semir Rebronja
[1] Es-Sihah, el-Dževheri, Lisanul-Arab.
[2] El-Misbahul-Munir
[3]Usuluš-ši’atil-imamije, 64/1.
[4]Fetava Ibn Tejmije, 153/3, Fethul-Bari, 34/7.
[5]Minhadžus-Sunne, 60/2.
[6] Usuluš-ši’atil-imamije isna ašerije, 65/1.
[7] El-Munteka, str. 360.
[8] Pogledati njegovu biografiju u djeli Tehzibut-tehzib, 63/8 i el-Hulasa, str. 291.
[9] Hašijetu el-Munteka, str.360-361.
Biografija autora: Dr. Muhammed Ali es-Salabi
Dr. Muhammed Ali es-Salabi je jedan od najpoznatijih živih historičara muslimana danas. Rođen je u Bengaziju, u Libiji 1963. Godine, fakultet Da’ve i usuli-d-dina je završio na Islamskom univerzitetu u Medini, magistrirao je na Univerzietu Ummu Derman u Sudanu, gdje je i doktorirao. Autor je brojnih djela iz oblasti historije islama, od kojih su neka prevedena i na bosanski, poput njegove Sire i djela Osmanlijska država.
Član je Svjeske unije islamskih učenjaka, kojom rukovodi dr. Jusuf el-Karadavi
Akos.bA