Hutba: Dvadeset i tri godine od genocida u Srebrenici, Žepi i Goraždu
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadeset i tri godine od genocida u Srebrenici, Žepi i Goraždu. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i srpskom genocidu nad Bošnjacima u njima naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri tako-zvane “Zaštićene zone” na Drini, koje je izadala Međunarodna zajednica.
Nije šala pobiti 8.372 nedužna Bošnjaka i Bošnjakinje, potom ih bagerima zagrnuti na više lokacija, pa ih premjestiti u druge masovne grobnice, pa godinama prešućivati lokacije masovnih grobnica, pa uporno negirati genocid! Nije to običan zločin, već dobro isplanirani i provedeni genocid koji traje i koji porodice šehida podrinja i sve nas ponižava, vrijeđa i tiho ubija.
Zato sa ovog mubarek mjesta i u ovom mubarek danu prizivam Allahovo, dželle še’nuhu, prokletstvo na zločince i njihove pomagače i molim Allaha, azze ve dželle, da uništi zločince, ponizi ih, na Zemlji im zatre svaki trag i učini ih ibretom za one koji pameti imaju!
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 32. ajetu Sure El-Maide:
مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
Braćo i sestre, prema citiranom ajetu u Srebrenici je jula 1995. godine ubijeno čovječanstvo, ne jednom već 8372 puta, taman toliko puta, koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zlikovaca, na oči takozvanog civiliziranog svijeta, koji je imao obavezu zaštite stanovništva tako-zvane Zaštićene zone Srebrenica. Zato je odgovornost Međunarodne zajednice po pitanju zločina u Srebrenici, Žepi i Goraždu neupitna.
Srebrenica i Žepa su mjesta u kojima je jula 1995. godine bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće, da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman, da devetogodišnja djevojčica bude silovana, da Bošnjakinja bude obeščašćena na oči roditelja, rođaka i komšija i da tek rođeno dijete bude zgaženo nogom divljaka!!!
Zašto su nakon genocida u Srebrenici i Žepi u tajnosti puni mjesec dana čuvani satelitski snimci muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje, a isti su mogli biti spašeni, da je Međunarodna zajednica u skladu sa svojim mandatom zaštitila stanovništvo „Zaštićenih zona“ koje je nakon donošenja rezolucija razoružala! Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili „da se 3500 paketa treba odmah riješiti“!? Nisu to bili lanč paketi, već Bošnjaci i Bošnjakinje koji su za zločince i ravnodušnu Međunarodnu zajednicu bili samo brojka!
I zaboravili su zločinci i zaboravila je međunarodna zajednica da su za sve te zločine ostali živi svjedoci, na prvom mjestu Allah, azze ve dželle, naš Stvoritelj i meleki, pouzdani pisari. Šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena. Imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče. Imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu. Ima kao svjedok ucvijeljena majka i nena i preplašena djeca i puštana krava sa lanca da je dušmani ne zapale i uplašeni mačak koji je od tuge za domaćinima livs’o do heftu iza šehadeta njegovih domaćina i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i horoz koji je od tuge za domaćinima prestao pjevati i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv. Sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še’nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice. I siguran sam da će Allah, dželle še’nuhu, Svojom Svemoći i voljom pomoći nam da sačuvamo cjelovitost naše Domovine i da će mrzitelje naše Domovine omesti u njihovim zlim namjerama da nam Domovinu podijele i jedan njen dio prisvoje samo sebi.
Brate i sestro! Zapamti tužnu priču rahmetli Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice, majke kojoj su u Srebrenici srpski zločinci ubili 32 uža člana porodice, a među njima i sinove: Salku, Sulju i Sadika i tri brata. Majka Džemila je preselila 28. ramazana ili 12. juna ove godine.
Ali, ostavila nam je majka Džemila jednu od najtužnijih srebreničkih priča, koja svjedoči o zvjerstvu srpskog zločinca, koji je zgazio tek rođeno dijete: „Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je! Kaže: „Rađam!“ „De sine“, velim ja njoj, „ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu“! Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: „Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano… četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…”
Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha, dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!
Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine u Srebrenici ubijeno 8372 Bošnjaka, iza kojih je ostalo deset hiljada jetima, kojima su ubijeni: babe, mame, sestre, braćua, dajidže, dajidžić, amidže, amidžići, tetkovi i tetići!!!
Pozivam vas na Marš smrti Nezuk – Potočari, od 08.-10. jula ili Marš smrti Žepa – Potočari 09. i 10. jula i na dženazu u Potočare 11. jula, srijeda i tamo klanjamo dženazu srebreničkim šehidima! Pomozimo porodicama oko ukopa i zajedno sa njima kroz suze učimo dove za Domovinu i nas u njoj, a protiv zločinaca i njihovih pomagača!
U srijedu, 11. jula će inša-Allah u Potočarima biti klanjana dženaza za 35 identifikovanih šehida Srebrenice. Najmlađi je šesnaestogodišnji dječak šehid Vesid Ibrić, čije je tijelo pronađeno 2001. godine u masovnoj grobnici Liplje, kod Zvornika. Tu je još jedan šestaestogodišnji dječak šehid Feris Mehmedović čije je tijelo pronađeno u dvije masovne grobnice, 2000. godine u masovnoj grobnici Glogova, Bratunac i 2009. godine u masovnoj grobnici Zalazje, Srebrenica. Najstariji šehid koji će ove godine inša-Allah biti ukopna u Mezarje Potočari je Šahin Halilović koji je u trenutku šehadeta imao 71 godinu. Biće inša-Allah ukopana i majka šehid Remzija Dudić, koja je u trenutku šehadeta imala 20 godina, dok je u koloni pokušavala preći na slobodnu teritoriju, a u trenutku šehadeta je bila u 6. mjesecu trudnoće. Ona će inša-Allah biti ukopana pored svoga supruga Nijaza, koji je u trenutku šehadeta imao 22 godine.
Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka! I nikada ne zaboravimo: Bijeljinu, Zvornik, Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, jer nas oni podsjećaju da stravične zločine, ali i bezdušnost Međunarodne zajednice, na koju se ne smijemo pouzdati, već se možemo osloniti samo na Allaha, dželle še’nuhu, i vlastite snage! Ko god drugačije misli, neka iščita našu krvavu povijest i moraće promijeniti svoje mišljenje!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama i učini nas od onih koji Ga mnogo spominju! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da zločince kazni zasluženom kaznom i spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da šehide sa njihovim porodicama nastani u Firdevs! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še’nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!
Hatib Nezim ef Halilović Muderris
Džamija Kralj Fahd Sarajevo
06.07.2018.
Akos.ba
