Hutba: Da li smo džemat kojeg vežu zajedničke vrijednosti?
Jesmo li džemat u kojem nas vežu zajedničke vrijednosti ili smo džemat pojedinaca koji kidišu i uništavaju jedni druge?!
Draga braćo, mi koji smo danas ovdje u džamiji, na džumi namazu, Allahovim emerom imamo različite pojedinačne identitete, uglavnom različita mjesta rođenja, iz različitih smo porodica i famelija, raznovrsnih smo zanimanja, starosna dob nam je također široka, jer u našim safovima imamo i djecu iz mekteba rame uz rame sa starijim ljudima. Međutim postoji nešto što nas sve spaja, što nas uvezuje a što je fundamentalno i esencijalno u nama.
U današnjoj hutbi navest ćemo dvije najvažnije dodirne tačke sviju nas. O tim našim dodirnim tačkama moramo imati jasnu svijest, s njom treba da živimo i s njom umiremo.
Prva dodrina tačka svih nas jeste vjerovanje u jednog Boga. Svi mi pripadamo Allahu i svi se Njemu vraćamo. Sve naše životne staze iliti rijeke ulijevaju se u Allaha – Es- Sameda. Svaki ozbiljan i odgovoran roditelj kada okupi svoju djecu, kako bi im predočio njihove dodirne tačke i mjesta neraskidive veze, govori im o zajedničkoj vjeri u jednog Boga i zajedničkoj pripadnosti Gospodaru svih svjetova. Ako se ova veza pokida svaka druga je upitna i neodrživa. Tako i svaki odgovoran imam osvještava džemat, budi svijest, o ovoj važnoj tačci dodira svih ljudi koji dolaze u džamiju.
Druga dodirna tačka jeste vjerovanje u Sudnji dan. Nema vjere u Boga bez vjere u Sudnji dan. Vjerovati u Allaha znači vjerovati i u Ahiret. Jedno bez drugog ne ide. Svaki naš dan, svako naše buđenje, svaki naš korak, svaki naš uzdah, mora pratiti visoka svijest o Sudnjem danu. Ma koliko živjeli smrt na čeka, ma šta radili odgovornost nas čeka. Stoga svi mi koji sjedimo u našim saffovima moramo imati visoku svijest o skorom polaganju računa na Sudnjem danu. Onaj ko ima svijest o Sudnjem danu neće gaziti po ljudima, neće varati, neće lagati i krasti, neće ogovarati i uhoditi, neće svoj uspjeh graditi na tuđoj nesreći i boli.
Nedostatak jasne svijesti o Sudnjem danu, tj. ne pripremanje za njega, rezultira brojnim devijacijama i opasnostima. Ti pojedinci opasnost su za porodicu, za džemat, za zajednicu, općenito za društvo. Časni Kur’an nas upozorava na opasnost od ljudi koji se deklarišu kao vjernici, koji dolaze i u džamiju na namaze, a koji ne vjeruju u Sudnji dan, tj. svojim postupcima negiraju Sudnji dan.
Tako Uzvišeni Allah u suri Maun kaže:
“Da li ti znaš kako ćeš prepoznati one koji ne vjeruju u Sudnji dan. To su oni koji ne poštuju hak jetima i ne brinu se za siromašne. Teško li se klanjačima, koji klanjaju a odsutni su iz namaza, koji se pretvaraju, i koji nikome ništa ne daju.”
Neki mufesiri naziv ove sure El Maun prevode kao obične ili svakodnevne stvari. Te obične i svakodnevne stvari možda kod nas izgledaju male i nebitne, međutim kod Uzvišenog Allaha su velike. Stoga onaj ko ima svijest o Sudnjem danu vodi račun i pazi se i na tim najsitnijim i svakodnevnim običnim postupcima.
Prije stotinu godina u Indoneziji živio je islamski učenjak Ahmed Dahlan. Kao imam je u mihrabu na svakom namazu učio ovu suru, suru El-Maun. Pošto je bio hafiz Kur’ana, pitale su ga džematlije čudeći se zašto ovu suru stalno uči? Neću je prestati učiti, govorio im je, dok ne vidim kod vas da ste shvatili značenje i upozorenje ove sure. Njegov će džemat zahvaljujući porukama ove sure postati jedan od najjačih džemata u Svijetu. Danas taj džemat u Indoneziji broji 176 islamskih univerziteta.
Zapamtimo i ovo, brojni hadisi Muhammeda s.a.v.s. počinju riječima: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan.. Tako se u hadisima kaže: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori što je hajr ili neka šuti; Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude ljubazan prema gostima; Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude pažljiv prema komšijama., itd.
Draga braćo, ove dvije naše dodirne tačke, vjerovanje u Allaha dž.š. i Sudnji dan, na koje nas Kur’an a.š. jasno upozorava a Pejgamber a.s. preko njih savjetuje, naše su najveće vrijednosti. Na ovim vrijednostima mi zapravo i počinjemo. One su pokretačka snaga svim našim akcijama, one su naš korektiv. Ako kao džemat budemo povezani na ovim tačkama, ako o njima budemo imali jasnu i jaku svijest, možemo dunjaluk promjeniti, u protivnom bit ćemo džemat pojedinaca koji kidišu i uništavaju jedni druge.
Molim dragog Boga da našim umrlim podari milosti a živima upute.
Abdulgafar Velić, hatib Istiqlal džamije
Akos.bA
