Husein Đozo: Vakufi oplemenjuju čovjeka i humaniziraju međuljudske odnose
Islam je suštinu vakufa najsnažnije ispoljio u svojoj humanističkoj dimenziji. Ne znamo šta je u povijesti uopšte, ne samo islamskoj, plemenitije ostvareno. Oplemeniti čovjeka, pomoći mu i humanizirati međuljudske odnose, to je bit te misli, i smisao cjelokupnog islamskog učenja. U ustanovi vakufa ova misao je našla svoju punu praktičnu primjenu i ostavila u povjesti duboke tragove pune ljudske solidarnosti.
Vakuf označava glavnicu, koju je vlasnik poklonio zajednici s tim da se prihod od te glavnice troši u određenu svrhu. Najčešće su bili vakufi za izdržavanje džamija, mesdžida, mekteba, musafirhana, tekija, izgradnju vodovoda, izdržavanje sirotinje, za biblioteke itd.
Poznati putopisac Ibni Batuta (umro 777 god.po hidžri) zabilježio je boraveći u svom putovanju u Damasku, između ostalog slijedeće: “Nemoguće je nabrojati sve vrste vakufa i njihove namjene, koja se nalaze u Damasku. Postoje vakuf iz čijih se prihoda pruža pomoć za obavljanje hadža onima koji žele da ga obave, a nisu u mogućnosti. Postoji, isto tako, vrsta vakufa iz kojeg se finansira oprema siromašnih djevojaka prilikom udaje. Postoji vakuf za pomoć putnicima, za izgradnju i održavanje puteva itd.“
Šekib Arslan navodi da postoji dosta vrsta vakufa u Damasku i Šamu uopće. Spominje da su pored domova za umobolne i gubavce postojali vakufi i za zbrinjavanje životinja (hajvanat).
Predio Damaska zvani Merdža služio je ranije kao vakuf za zbrinjavanje ostarjelih i iznemoglih konja koje su borci napustili. Tamo bi se o trošku vakufa ovim konjima poklanjala puna pažnja. Posebni službenici brinuli su se o ishrani konja. Svakodnevno su dobijali potrebne količine hrane i vode. Strogo se vodilo računa i o čišćenju prostora. O tome su se brinuli naročiti namještenici.
Nisu samo konji uživali blagodati vakufa. U Halepu i sada se nalazi džamija blizu koje je postojao „Dom mačaka“ (Darul Kutat), gdje su iz prihoda vakufa stotine mačaka dobijale svakodnevno hranu. Stariji ljudi pričaju, navodi Šekib Arslan, da su gledali kako na stotine mačaka u ovom domu dobijaju hranu i igraju se. Biće da je vakuf inspirisan hadisom u kojem se kaže da je jedna žena zaslužila džehenem zbog toga što je zatvorila mačku, gdje je ova krepala od gladi.
Zabilježeno je da su u Egiptu postojali vakufi za zbrinjavanje siromašnih udovica, a na drugim mjestima postojali su vakufi čiji prihodi su trošeni za izdržavanje pasa.
Vakufi za izdržavanje bolnica su mnogobrojni u svim krajevima islamskog svijeta.Teško bi bilo nabrojati sve vakufe takve vrste. Ne možemo a da ipak ne spomenemo bolnicu u Damasku koja se zvala Bimaristan Nuri u kojoj je bolesniku bivala posvećena najveća pažnja.
Ovdje treba naročito istaći specijalnu službu u ovoj bolnici kakva još uvijek nigdje ne postoji. Ta služba se finansirala iz posebog vakufa. Tu službu mogli bismo danas nazvati psihičkom terapijom. Naime, dvojica službenika koji su plaćeni iz ovog vakufa imali su zadatak da obilaze bolesnike u svim odjeljenjima. Namjerno bi se zadržavali kod najtežih bolesnika. Razgovarali bi o prirodi bolesti, ali tako da bolesnik ne bi mogao osjetiti da je razgovor namješten. Međusobno bi razgovarali, da je bolesnik na putu punog ozdravljenja, da dobro izgleda i da će ga kroz koji dan liječnik otpustiti iz bolnice kao izliječenog. Pokušaj da se i na ovaj način pomogne bolesnicima predstavlja vandredno human gest. On je i sa medicinske strane potpuno opravdan i koristan. Jača kod bolesnika moral i vjeru u ozdravljenje, što je vrlo važno, gotovo važnije od medikamentalne terapije.
Važno je spomenuti i vakuf za pozajmljivanje nakita za siromahe, kako bi se i oni mogli prilikom veselja, teferiča i svadbi nagizdati i lijepo obući.
Nije ni potrebno spominjati vakufe koji su namjenjeni za izdržavanje besplatnih kuhinja, hamama (kupatila), musafirhana (prenoćišta) itd.
Treba zabilježiti vakuf iz čijih prihoda su se zbrinjavale žene, koje su zbog nesporazuma i nesnošljiva života morale privremeno napustiti dom i muža. Radi se o ženama koje nisu imale drugog skloništa.
Vakufi za širenje nauke, podizanje i izdržavanje naučnih institucija i zavoda zauzimaju istaknuto mjesto. Oni su najmnogobrojniji.
Autor: Husein ef. Đozo
Izabrana djela, El-Kalem, Sarajevo, 2006.
Akos.bA
